Nažalost, zbog popularizacije jugoslavenstva i nepotrebnog mistificiranja, takva teorija je ušla i u Enciklopediju Jugoslavije pa se većina ljudi i danas drži takve bogumilske teorije.

Normalno je da je u prikazu koji pišu Hrvati (ja bih rekao Hrvati katolici) veći dio posvećen njima kao ugroženim ostacima nekadašnje predosmanlijske katoličko-bogumilske Bosne.

Danasnji vodeci zastupnik " bogumilske " teorije Aleksandar Solovjev naveo je ovaj pasus kao dokaz da su poturi i bogumili bili isto.40 Medjutim, jedino sto se ovdje slaze s bogumilskim nacelima jest recenica " groze se slika i znaka kriza ", ali je smisao te recenice jasan - poturi su u tom pogledu postivali muslimanska nacela (ili su bar tvrdili da postuju kad je rijec o Rycautovim muslimanskim okupatorima).

Bosanski kraljevi i bosansko plemstvo kao pripadnici Crkve bosanske bogumilske nisu ometali katoličke svećenike, čestite franjevce da grade samostane i propovjedaju svoju katoličku vjeru, kao ni pravoslavnim svećenicima da grade manastire i propovjedaju svoju pravoslavnu vjeru.

u JEZGENOJ BOSNI u srednjem vijeku NIKAD nisu živili hrvati, niti se ikad spominju u bilo kojem dokumentu, živjeli su BOŠNJANI nastali kao narod od ilirsko-slovenskih plemena, koji su bili do dolaska turaka katoličke i bogumilske vjere, sa dolaskom turaka njih 60 - 70 % prihvata islam kao vjeru, a oni 30 % katoličke vjere u 19. vijeku " postaju " Hrvati pod uticajem Hrvatske JEL VIŠE JASNO

Budući da je Stjepan Tomaš obećao papi da će iskorijeniti bogumile iz svoga kraljevstva, dvadesetdvogodišnja Katarina se morala odreći bogumilske vjere i postati rimokatolkinja.

U Srbiji je tadašnji veliki župan Stefan Nemanja brzom intervencijom spriječio daljnje širenje bogumilske hereze.

Padom Bosne u tur. ruke (1463) nestaje i bogumilske hereze u Bosni, a vjernici Bosanske crkve dobrim su dijelom prešli na islam.

Od bosanskohercegovačkih pjesnika starije generacije to su autori tzv. alhamijado⠀ poezije, tj. hrvatske poezije pisane arapskim pismom, a od novijih npr. Âťpjesnik ljubavi i smrti, grijeha i pokajanjaÂŤ Musa Ä azim Ä atić (1879. ⠀ 1915.), Âťhermetist primarno po svojoj naraviÂŤ Veselko Koroman (1934.), pjesnik i prozaik Anđelko Vuletić (1933.) i Ä esima najpoznatiji ⠀ autor balada o tragičnoj sudbini Bosne i njezinih ljudi ⠀ Mak (Mehmedalija) Dizdar (19917. ⠀ 1971.), iz čije je zgusnute poezije koja slikovitost i povijesnu snagu crpi i iz natpisa na srednjovjekovnim nadgrobnim kamenima iz vremena bogumilske sekte u Ä eškoj objavljen izbor ZĂĄpis o človeku (1980., Zapis o čovjeku).

Prema papinim kasnijim zapisima, njih oko 2000 pristaje da predje na katoličanstvo, a od ostalih, koji ne prihvatiše, oko 40000 njih se sklanja na prostoru južne Bosne, na prostoru Huma i nalaze zaštitu u okrilju Bosanskoga Vojvode Stjepana Vukcica Kosače, koji je i sam bio bogumilske vjere, 3 - Unatoč svemu tome bogumilstvo i dalje cvjeta medju Bošnjacima, te papa " mijenja taktiku ", te 1461. godine šalje svoje misionare širom Bosne, pokušavajuci preobratiti Bošnjake na katoličanstvo mirnim putem, kada mu to već nikada nije uspjelo nasilnim sredstvima.

U svome pismu papi, (datiranom 1457 - 1460 god.), dominikanac Nikola Barbucci, I zvještava papu iz Jajca, citirajuci Bosanskog Kralja Tomaša, da je stanovništvo u Bosni (samo par godina prije 1463.) uglavnom bogumilske vjere, " i da više vole Turcima nego kršcanima "

Oni su drastično uklonili ionako slabe ostatke bogumilske kulture.

bravo konačno pravi odgovor i razmišljanje upravo tako, to je prije dolaska turaka, bio jedan narod = Bošnjani, da bi dolaskom turaka 2/3 tog naroda prihvatilo islam (kao i oni koji su bili bogumilske vjer) a jedan trećina ostala " katolici " kojise u 19. vijeku kako sam naveo u gornjem postu, nacionalno " osvješćuju " i " postaju " bosanski Hrvati ona preostala 2/3 Bošnjaka pod uticajem islamske vjere se etnički još više diferencira od svoje " braće " katoličke vjere i ostaje praktički " dezorijentisana " dolaskom austro-ugarske, a posebno SHS i SFRJ do 1974. kada nisu nacionalno priznavami

čitam i ne vjerujem neobrazovani ljudi daju komentare, koji brkaju osnovne stvari, mješaju kruške i jabuke, ne znaju šta je nacionalno a šta vjersko određenje ZATO, OBRAZUJ SE: BOSANCI KAO NAROD smo uvijek bili: 1. u Bosni kraljevini i prije kao Bošnjani katoličke i bogumilske vjere 2. u turskoj carevini kao Bošnjani muslimanske vjere (na koju prelazi 60 - 70 % ranijih bošnjana katoličke, bogumilske i nešto pravoslavne vjere) 3. U austro-ugarskoj kao Bošnjani muslimanske vjere 4. u SHS i SRFJ do 1974. i dalje POSTOJALI ali srpski i hrvatski nacionalisti NAS NISU PRIZNAVALI 5. od 1974. g. " poturen " nakaradan termin religijske odrednice (a opet zbog t srpskih i hrvatskih nacionalista) Muslimani kao nacionalna odrednica 6.1993. konačno sa POVRATKOM svoje nezavisne države mogli da VRATIMO i izvorni termin BOSANCI/BOŠNJACI kao nacionalna odrednica I ŠTA OVDJE NEKOM NIJE JASNO

moraš da raščistiš jednu stvar prije dolaska turaka, postojali su Bošnjani (narod) katoličke i bogumilske vjere dolaskom turaka 60 - 70 % tih Bošnjana " mijenja " vjeru, i postaju Bošnjani (i dalje narod) ali islamske vjere kontaš, cijelo vrijeme je isti narod, samo sada sa dvije vjere, katoličkom i islamskom, e tu je korijen o kojem ti čovjek priča, da postoje Bošnjani muslimani i Bošnjani katolici Srbe ne bio odredio kao Bošnjane pravoslavce (iako su i oni kao takvi prepoznavani od svih drugi sve do Garašnina i Gavrila, o čemu ti čovjek isto priča) ali je za Srbe dokazivo da su se kao takav etnikum raselili po Bosni, naročito Hrvatskoj krajini, i to (KOJEG LI APSURDA) baš za vrijeme turaka, i to iz svojih prastojbina, Istočne hercegovine i podrinja, gdje su jedino živjeli u kraljevini Bosni

Logicno je da ce se naucnici pobuniti kada primijete, da se drzavni novci obilato trose na ublehu, a " para nema " kada valja raditi na arheoloski veoma vaznom objektu " Butmiru " ili sacuvati ostatke bogumilske bastine.

Nakon doručka polazimo prema selu Brotnice gdje ćemo posjetiti jedan od najzanimljivijih povijesnih spomenika u Konavlima.Radi se o groblju stećaka, koji su jedini dokaz o postojanju stare Bogumilske religije koja je bila raširena po jugoistočnoj Europi do cca 15. stoljeća.Ovi veliki kameni blokovi nas tjeraju na razmišljanje o životu ovih neobičnih i zanimljivih ljudi.

Historijski zapisi ističu da su u tom selu živjeli i neki svećenici Crkve bosanske, bogumilske.

Ovo razdoblje karakterizira stradanje, raseljavanje Bošnjana katoličke vjere, kao i njihova islamizacija koja je uhvatila korijen uslijed više razloga, među kojima su najvažniji vjerski progon i nasilje, te inferiorni društveni položaj kršćana opterećenih raznim nametima, pa je uslijed toga 60 - 70 Bošnjana katoličke i bogumilske vjere prihvatilo islam.

Prije prihvatanja Islama bosanski bogumili su bili izloženi križarskim ratovima iz Ugarske i krstaškim ratovima iz Raške (Srbije) da bi se odrekli svoje bogumilske vjere.

Poznato je u historiji da Turci islam nisu nikada silom širili, ali pripadnici bosanske bogumilske crkve su prihvatili islam kao svoju vjeru.

I ponovno Europa bez granica, a s točkama dodirivanja u svim uređenim tvorbama, poput elegična tona daleke, a mile, kakve bogumilske (i orijentalne) folkloristike u sjetnu skladopjevu Borisa Papandopula i njegova Kvinteta za klarinet i gudački kvartet iz 1940. Od možda i neobična, a za Papandopula svakako neuobičajeno zamagljena staromolskoga (staromoduskoga) početka i svršetka koji u ciljanoj neodlučnosti to zapravo i nije (svaka je sličnost s Mozartom namjerna), arhaična je melodika s odjecima Elegije iz ranije Sinfoniette, u dominantnim naglascima prikrivala iskru kratkotrajna bijega u papandopulovski jednako karakterističnu, sjajno artikuliranu minijaturu Allegro con brio.

No, Mladen Šubić vremenom uviđa da mu osvajanje Bosne donosi brojne probleme a posebice one koje su se ticale ojačale bogumilske crkve i pritisaka Vatikana da jednom za uvijek riješi to pitanje.

Tako primjerice dajući na poklon nekoliko župa knezu Vukoslavu izdaje ispravu u kojoj između ostalog stoji: " po milosti božijoj gospodin vsim zemljam bosanskim i Soli i Usori i Dolnim Krajem i Hlemske zemlje gospodin " a kao veliki zaštitnik bogumilske crkve (njeni čelnici su učestvovali u povjerljivim državnim poslovima) dalje posebno istiće da je taj čin protekao " pred djedom velikim Radoslavom i pred gostem velikim Radoslavom i pred starcem Radomirom i Žunborom i Vičkom i pred vsom crkvom i pred Bosnom ".

Druga netačnost u tom natpisu jest ta, da je herceg Stjepan prema njemu sagradio pravoslavnu crkvu, a mi smo iz istoričkih podataka razabrali, da je herceg Stjepan bio bogumilske vjere, da se doduše na kratko vrijeme odmetnuo katoličkoj, te opet pristao uz narodnu crkvu bosansku, a ni kao bogumil ni kao katolik nije imao interesa, da sazida pravoslavnu crkvu.

Izvan svake je sumnje, da su pojedine bogumilske nekropole s masom od po pet stotina mramornih monolita građene kao jedinstvena i rafinirana arhitektonska kompozicija, koja grandioznošću svoje osnovne zamisli prelazi svaku efemernost folklorne primjene.

Ona načelno, bogumilske, upravo materijalistički negira zaglupljujuću misao umiranja na koljenima pred zagonetkom bilo kakve prekogrobne hijerarhije, i od hiljada i hiljada ljudskih ruku na ovim monolitima ni jedna nije sklopljena u predsmrtnoj molitvi.

U tim je tradicijskim rukotvorinama, koje bismo slobodno mogli nazvati i duhotvorinama, iščitavao i sudbinske poruke, emitirane tim pregnantnim grafičkim simbolima, što ih je pronalazio u ornamentalnim šiframa, na vezovima i tkanjima Pokuplja i Posavine, ali i u lapidarnim crtežima na kamenim stećcima bogumilske Hercegovine.

g) ironija situacije je u 2 dijela: 1) nijedan svjetski stručnjak ne smatra da je ta crkva bila neka nacionalna, niti gnostičko-dualistička, a kamoli da postoji izravna veza između islamizacije-postupnoga procesa koji je trajao stoljećima-i pripadnosti CB (izgleda da 1460. krstjana nije bilo više od 300 do 400 ljudi među 800.000 stanovika ondašnje Bosne) 2) glavni propagatori dualističke, " bogumilske " teze su Hrvati (Rački, Dominik Mandić, Miroslav Brandt, Ivo Pilar,..) koju su, većina, recimo - " hrvatski nacionalisti ".

Franjevci su na B-n. područje došli iz unutrašnjosti i oko 1300. g. uz pomoć hrvatskoga velikaša Ivana Nelipića podigli samostan u Imotskome, koji se spominje tek pri kraju 14. st. kod Bartolomeja Pizanskoga. 95) Taj prvi franjevački samostan u Imotskome, koji je bio smješten kod izvora rijeke Vrljike u Prološcu, 96) ima je svrhu kao i ostali brojni samostani Bosanske vikanje prije turske vladavine, 97) da se bori protiv bogumilske hereze, te da u pravoj vjeri čuva katoličke vjernike na svome području.