Kontracepcija osujećuje i remeti biološki ili prokreativni potencijal bračnog čina, ali u potpunosti poštuje njegovu duhovnu i združujuću svrhu, zapravo ju omogućava i olakšava uklanjanjem napetosti ili strahova koji mogu narušiti izražaj ljubavi u bračnom općenju.

U tom slučaju umjetnoj inseminaciji prethode nekoliko nemoralnih radnji: masturbacija, preljub (sperma nije muževljeva), začeće bez bračnog čina.

S moralnog stanovišta rađanje je lišeno svog vlastitog savršenstva kad nije željeno kao plod bračnog čina, to jest specifičnog čina sjedinjenja supružnika.

Samo poštujući vezu koja postoji između značenja bračnog čina i poštivanja jedinstva ljudskog bića moguće je rađanje u skladu s dostojanstvom ljudske osobe. »(KKC 2377).

Ako supružnici isključe dimenziju rađanja iz bračnog čina, on više neće biti ni čin sjedinjenja.

Taj isti nauk o povezanosti između značenja bračnog čina i dobara braka baca svjetlo i na pitanje moralnosti homologne umjetne oplodnje, jer »nikada nije dopušteno tako razdvajati te različite vidove da se stvarno isključi bilo svrha rađanja bilo bračni odnos«.

Nema ljepšeg iskustva ni za muža ni za ženu od rajske radosti svetog bračnog čina kad oboje se savršeno ispuni Duhom svete Božje ljubavi.

Sasvim je logično da je Crkva u novije vrijeme uz ime svete Ane u kalendar stavila i Joakima poštujući svetost braka i naravnost bračnog čina iz kojeg se može dogoditi novi život, začeće djeteta.

" Za područje bračne i roditeljske ljubavi bitna je međusobna bračna vjernost, spremnost prihvaćanja s ljubavlju svakog začetog djeteta, odgađanje začeća samo iz zrele ljubavi prema svim članovima obitelji, odgoj rođene djece za poštene, radosne i u svemu pozitivne osobe, traženje ili odbijanje bračnog čina iz zrele ljubavi i uz poštovanje bračnog druga, upotreba neškodljivog načina postizavanja začeća u željeno vrijeme. "

- Oženjene i udate osobe (za planiranje obitelji dopuštena je samo metoda plodnih i neplodnih dana koja je i najzdravija i najbolje izgrađuje bračnu ljubav): izbjegavanje potomstva (strah od djece, ograničenje u bračnom životu jedino u neplodne dane bez dovoljna razloga); čuvanje od začeća na nedopušten način (bilo kakvim kemijskim ili mehaničkim sredstvom/stalno ili prigodice /: prezervativ, tableta, prekid odnosa/= bračna onanija Post 38,9 - 10/koliko puta?) (SA SVIM OVIM KONTRACEPTIVNIM SREDSTVIMA MORA SE PREKINUTI PRIJE ISPOVIJEDI); izravna sterilizacija, inseminacija i umjetna oplodnja Zlouporaba bračnih dužnosti (sebično zadovoljenje pohote, bez darivanja u ljubavi i prenošenja života; i spolni čini između bračnih drugova su nemoralni, ako nisu izraz njihove međusobne ljubavi) - Nastranosti u bračnom životu Preljub (s oženjenom ili slobodnom osobom?; za novac/prostitucija/ili interes koliko puta?) - Izvanbračne veze; biti previše prisan i previše se viđati s tuđim ženidbenim drugom - Rastava (u srcu ili sudska?; civilno rastavljeni i ponovno vjenčani nalaze se u stanju javnog i trajnog preljuba/čini objektivno preljubnički i po Evanđelju izričito zabranjeni: Mt 5,32; Mk 10,11 - 12; Lk 16,18/i ispovjednik, ako ne želi biti sukrivac, dužan im je uskratiti odrješenje) - Življenje u nesakramentalnom braku (tzv. slobodna veza, brak na pokus, samo civilno vjenčanje i sl; kršćanski vjernici tako se sami isključuju iz crkvenog zajedništva i ne mogu dobiti odrješenje dok su u takvoj situaciji, osim u smrtnoj opasnosti) - Rodoskvrnuće; nečuvanje intimnosti bračnog čina (pred djecom = sablazan).

Primjena prirodnih metoda uključuje odgovornost obaju supružnika, potiče ih na razvoj dijaloga, uvažavanje različitosti, povremenu odgodu užitka - što je izuzetno dobro za trajni rast u ljubavi, daje uvid u stanje ciklusa žene, mogu se primijeniti i kod žena s neredovitim ciklusima, ne koštaju ništa, jednostavno se uče, ne narušavaju zdravlje, ne narušavaju spontanost ni cjelovitost bračnog čina u sjedinjenju i rađanju, pomažu u razvoju pozitivnog stava prema prihvaćanju djece i otpornosti prema kontraceptivnim sredstvima i abortusu, mogu se uklopiti u etičke norme, pospješuju trajno bračno zajedništvo i lijek su protiv rastave, muževi više cijene svoje žene i predani su obitelji.

Ovaj nauk crkvenog Učiteljstva se temelji na neraskidivoj vezi između dvojakog značenja bračnog čina: značenja sjedinjenja i rađanja.

Tu je povezanost bračnog čina Bog ustanovio i čovjek je ne smije samovoljno raskinuti.

Nasuprot tome, katkad se događa da liječnički zahvat tehnički zamijeni bračni čin kako bi se postiglo rođenje koje nije ni ishod ni plod bračnog čina: u tom slučaju liječnički zahvat nije, kao što bi trebalo da bude, u službi bračnog sjedinjenja, nego sebi prisvaja roditeljsku ulogu i tako protuslovi dostojanstvu i neotuđivim pravima bračnih drugova i djeteta koje se ima roditi.

Novi život mora biti proizvod prirodnog bračnog čina između muža i žene.

Dijete ima pravo da bude plod prirodnog bračnog čina svojeg oca i majke.

S tim u vezi, dozvoljene su sve tehnike koje poštuju« pravo na život i fizički integritet svakog ljudskog bića »,« jednost braka, koja uključuje uzajamno poštivanje prava supružnika da postanu otac i majka samo jedno preko drugoga »i« specifično ljudske vrijednosti seksualnosti, koje zahtijevaju da prokreacija ljudske osobe mora biti postignuta kao plod specifičnog bračnog čina ljubavi između supružnika »(br. 12.).

Prirodne metode ne remete prirodnost bračnog čina i temelje se na naravi osobe.

Tradicionalna nauka je strogošću htjela, čini se, spriječiti svojevoljnu od bračnog čina odvojenu ejakulaciju.

U raspravama oko umjetne oplodnje Crkva štiti pravo djeteta da se rodi kao plod bračnog čina svojih roditelja i da ga se prizna kao osoba od trenutka njegova začeća.

Moralna važnost povezanosti što postoji među značenjima bračnog čina i među dobrima braka, jedinstvo ljudskoga bića i dostojanstvo njegova postanka zahtijevaju da rađanje ljudske osobe mora proizići kao plod specifičnoga bračnog čina ljubavi među supruzima.

Stoga se povezanost što postoji između rađanja i bračnog čina očituje kao veoma važna na antropološkom i moralnom planu i jasno kaže zašto crkveno učiteljstvo ima takvo stajalište prema homolognoj umjetnoj oplodnji.

Stoga kad dođu u brak posve su spremni i upućeni u pojedinosti i bogatstvo cjelokupnog bračnog života i u taj uzvišeni događaj bračnog čina kojem sada dostojanstveno, zdravo i opušteno mogu pristupiti.

a) Crkveno naučavanje o braku i o ljudskom rađanju kaže da postoji »neraskidiva povezanost, koju je Bog htio a čovjek je ne može svojevoljno dokinuti, između dvostrukog smisla bračnog čina: smisla sjedinjenja i smisla rađanja.

Tehnike umjetne oplodnje otvorile su široke rasprave, one o vrednotama povezanim uz prenošenje ljudskog života (značenje bračnog čina i identitet samog subjekta koji na svijet dolazi tim načinom), kao i one o samoj efikasnosti tih tehnika, o njihovoj sigurnosti i zdravstvenim opasnostima za majku i posljedicama za takvo novorođenče, o njihovoj ekonomskoj opravdanosti, jer su veoma skupe.

I dok smo prisustvovali užurbanim pripremama oko isprobavanja vjenčane haljine buduće gospođe Adamson, u čemu su zdušno pomagale Višanke Marica i Ivančica, otac nevjeste Antony, umjetnički promotor svjetskoga glasa, i majka Ivana, uspješna poslovna žena, uljudno nam pokušavaju dočarati dvodnevno slavlje uzvišenog bračnog čina u gradu i na škoju, koji su, kako rekoše, odabrali jer su, obišavši svijet, na ovim otočnim prostorima našli pravi raj na zemlji.

Ljudska osoba je jedinstvena i njezin ulazak u svijet mora ostati dostojan čovjeka, njegovo začeće treba biti duboko ljudsko preko bračnog čina, jer time čovjek sudjeluje u stvarateljskom djelu Božjem.

Na prvome je mjestu pravo na život i tjelesni integritet svakoga ljudskoga bića od začeća pa do naravne smrti; na drugome je jedinstvo braka, koje podrazumijeva uzajamno poštivanje prava supružnika da postanu otac i majka samo jedno pomoću drugoga; na trećemu je mjesto poštivanje specifično ljudske spolnosti koje »zahtijeva da rađanje ljudske osobe mora proizići kao plod specifičnoga bračnog čina ljubavi među supruzima«, ističe dokument Zbora za nauk vjere »Donum vitae«.

IVAN PAVAO II, Evangelium vitae, br. 43. Taj antropološki vid bračnog čina u katoličkoj teologiji je novi rezultat moderne teološko-personalističe struje koja se naučava u Gaudium et Spes, u Humanae vitae, u Familiaris consortio kao i u enciklici Evangelium vitae.

U tom se sastoji posebno svojstvo bračnog čina.