A u upravo pobožnoj tišini zatamnjene dvorane očekujući prvi solistički istup Rostropoviča našega doba, brojna je zagrebačka publika na kraju i dočekala čudesna jedva čujna zavjetna pianissima iz Kol Nidrei Maxa Brucha, istodobno ne mareći odveć za nonšalantnu tonsku preigranost majstora Maiskoga, a uz rondo kajde Dvořaka i vatreno obrednoga plesa iz baleta Ljubav čarobnica Manuela de Falle.

Već spomenuti naglasak na nužnosti kontinuiteta obrednoga organizma, istaknutoj i u apostolskom pismu (usp.

Crkve koje su nalik dvoranama s pozornicom; pjesme koje su nalik navijačkim himnama; geste koje su odraz gledateljske uobičajenosti (u gesti pljeskanja i glasnoga odobravanja povicima); ruho koje odražava nebrigu obrednoga identiteta; govor koji se pretapa u političku ili medijsku propagandu razlozi su da od športa pokušamo naučiti važnost obrednoga, a on nam možda pomogne otkriti i smisao, koji nadilazi bilo koji ljudski obred - sudjelovanja u božanskome djelu darivanju vječnosti čovjeku - u obrednome činu koji je božansko-ljudski čin, proizišao iz Božje ljubavi da nam bude bliz.

- Antropološka žarišta obrednoga simbolizma, Ivica Žižić - Razumijevanje simbola u kršćanskome komunikacijskom ključu, Ivan Šaško - Liturgija je mjesto susreta s Otajstvom (Liturgijska igra simbola kao prostor otajstvenoga događanja), Ante Crnčević

Osvrnula se i na legaliziranje obrednoga klanja i drobljenja čitavih živih životinja u proizvodnji jaja i rekla kako smatra da se radi o nepotrebnoj okrutnosti koja se ne može opravdati vjerskim i ekonomskim razlozima.

Uočavanjem činjenice da ta pjesma biva redovito pjevana na našim slavljima i da istovremeno ne postoji darovna procesija na koju bi se ona naslanjala i u kojoj bi imala uporište smisla, otkrivamo nelogičnost koja ne može biti shvaćena tek kao obredni nedostatak nego kao znak nerazumijevanja obrednoga čina i njegove nutarnje dinamike, usmjerene prema dinamici otajstva.

Riječ je o kulturi ophođenja u prostoru, a na svijetu nema kulture koja ne poznaje neki oblik i koncept obrednoga ili sakralnoga prostora.

U drugoj, znatno jednostavnijoj mogućnosti darovna bi pjesma tekstom i glazbenim izričajem pratila procesijsko donošenje darova, dok bi drugi i treći dio obrednoga čina bili praćeni instrumentalnom glazbom kako bi se jasnije razlikovalo donošenje od predstavljanja darova.

Nestankom obrednoga načina ophođenja s boli strah dobiva veći prostor.

Uvijek smo bili svjesni svoga identiteta kako nacionalnoga, tako i obrednoga.

Ponovljeni početak traži i retorički završetak koji će se odlikovati snažnom porukom, neodgovorenim retoričkim pitanjem i sl., čime će homilija ostati u potpunosti izdvojena iz obrednoga slijeda liturgijskoga slavlja.

Homilija, međutim, po zakonitosti obrednoga reda kojemu pripada, nije dovršena završnom riječju.

Na sam dan vjenčanja mladenka se izvodi iz kuće nakon obrednoga razgovora između mladoženjinih svatova i mladenkinih ukućana te ponegdje i nakon izvođenja lažne nevjeste.

Mjesto i značenje znaka mira u slavlju euharistije iščitava se iz obrednoga konteksta euharistijske službe u kojoj se tema mira višekratno pojavljuje.

Ovdje se ne misli na pejorativno značenje magičnoga, nego na način odnošenja prema elementu obrednoga, shvaćenoga kao sredstvo prema nekome cilju.

Uz to se nerijetko nose predmeti koji imaju vrijednost talismana, te time i obrednoga znaka.

Stoga treba znati koji sadržaj određuje to nejasno poimanje obrednoga (sacrum) i što daje specifičnost sakralnomu.

Umjesto da igra obredno ' egzorcizira ' sukob, ona nudi prostor za razvijanje sukoba izvan obrednoga konteksta.

Tijela žrtava obrednoga žrtvovanja nađena su na brojnim lokacijama u Engleskoj, Irskoj i osobito sjevernoj Njemačkoj i Danskoj, čak gotovo savršeno očuvana zbog uranjanja u vodu s kiselinom (vidi Tollund Man, jedan od najpoznatijih primjera takvih močvarnih tijela).

Oblikovati prostor za slavljenje kršćanske liturgije zadaća je koja zahtijeva uronjenost u liturgiju Crkve. () Prostor je obredni element liturgijskoga slavlja, dio simboličkoga događanja, a ne samo mjesto vršenja obrednoga čina.

U slavlju u kojemu se ostvaruje takvo sudjelovanje, tj. u slavlju u kojemu se zajednica doživljava istinskim slaviteljem, pojedini stari podsjetnici za sudjelovanje mogu imati suprotan učinak, tj. mogu biti doživljeni kao narušavanje obrednoga ritma ili pak kao prenaglašavanje pojedinih dijelova obrednoga tijeka.

Ona nas oslobađa materijalnoga, obrednoga, i uvodi u susret s Nevidljivim.

Pastoral sakramenata pred izazovima »obrednoga relativizma«

Značenje je, naime, neodvojivo od obrednoga smisla.

Unatoč tim snažnim značenjima tamjana i mirisnoga kâda, koji danas kroz »kulturu mirisa« i razne oblike aromaterapije nalaze sve više mjesta u ljudskome životu, kađenje u kršćanskoj liturgiji postaje sve slabijim i manje razumljivim znakom obrednoga govora.

Možda temeljna poteškoća ipak nije u nesposobnosti »obrednoga čitanja« miomirisnoga kâda, nego u nedovoljnoj iskustvenosti otajstva koje slavimo u obrednim činima vjere.

Svjetlo Kristovo (Lumen Christi) u vazmenome bdjenju« - tumači »Živo vrelo«, dodajući da zajednica odgovara jednako tako poklikom »Deo gratias« - »Bogu hvala«, i zaključujući da »novi oblik poklika, koji je unesen u novi lekcionar, Riječ Gospodnja, ne ide slijepo za doslovnošću prijevoda latinske sintagme, nego na prvo mjesto stavlja liturgijsko-teološke zakonitosti obrednoga načina govora.«

Ali vidimo da vjera, izvan toga tradicionalnoga, kao folklor, i obrednoga, kao pobožnost, nema odlučan utjecaj na oblikovanje čovjekove egzistencije

Važan kriterij je gesta koju vrši zajednica, te ako se žele modificirati preuski liturgijski prostori, tada pastoralno treba paziti na suodnos obrednoga čina, teksta i izvedbe, jer se lošom primjenom i izvedbom lako iskrivi i zaniječe izvorni smisao posebnog oblika te time izravno zaniječe njihova prvotna funkcija.

Nije potrebno puno riječi da bi se pojasnilo kako spajanjem dvaju spomenutih liturgijskih čina dolazi do njihova izvanjskoga obrednoga zbližavanja i ujedinjenja, ali istovremeno i do njihova unutarnjeg osiromašenja jer kroz spajanje jedan drugom oduzimaju dio vlastitosti i sadržaja.