Od sela do sela, od otoka do otoka, od regije do regije narod ju je zvao, i još je uvijek zove, razli č itim imenima: u Hercegovini je divlje zelje, na Zlarinu diblje zelje i zelje iz tršja, u Ravnim kotarima je svakober, na Kor č uli gru-da i papara ć, oko Dubrovnika je poznata pod imenom žutinica, pazija i pakole č, na Velom Ižu je š č adovina, na Molatu je poznaju kao brošku, na Bra č u pod nazivima parež, poreš č ina i pareština, u srednjoj Dalmaciji mišanca i mišancija...

Putujemo i stojimo na istom mjestu, ne mi č emo se od nas samih (). U sedam pri č a okupljenih u zbirci susre ć emo se sa sedam sudbina razli č itih žena razli č itih po životnoj dobi (od mladih do vrlo starih), po socijalnom statusu (od siromašnih do relativno situiranih), po prebivalištu (Be č, Berlin, New York, Zagreb), po onome što su proživjele (neke vuku traume iz djetinjstva, neke pak bra č ne ili kakve druge brodolome), po ambicijama (od želje za pukim preživljavanjem do nastojanja da se uzde života koji je pošao po zlu uzmu u svoje ruke).

U Malim smetnjama pripovijeda se pak o tri bra č na para na kratkom odmoru u danskom primorskome izletištu.

Naime, uo č i same premijere predstavljen je i sve č ani zastor Matka Treboti ć a, nazvan Šibenska molitva, kojim ugledni bra č ko-splitski slikar nadogra đ uje svoj Jadranski triptih.

Proces je č esto obostran i takva se neiskrena komunikacija pretvara u zajedni č ku »nepoštenu« spolnu igru bra č nih partnera.

Andrea Weiss Sadeh) osovljen je oko tematizacije raspada dugogodišnje ljubavne i bra č ne veze.

Autorica pri č u ponovno sagledava iz perspektive ženskoga lika te duboko ponire u psihu povrije đ ene i razo č arane žene i vrlo detaljno i dojmljivo analizira raspad bra č ne zajednice, predo č avaju ć i brojne faze kroz koje žena pritom prolazi: od neizmjerne tuge i boli koje postupno prerastaju u bijes i srdžbu (a sve neprestano pra ć eno bjesomu č nim seciranjem svojih davnih i svježijih postupaka), sve do spora i vrlo bolna uspostavavljanja nove ravnoteže, prilagodbe novom na č inu života te konstruiranja novog identiteta.

No u slu č aju te pri č e osje ć aji su ipak jednosmjerni: I po kiši i po suncu govori o bra č nome paru č ija je veza u krizi pa muž, u nastojanju da odnos sa suprugom popravi, poziva prijatelja da njegovoj ženi pravi društvo dok je on na poslovnome putu.

Film otvaranja, Razumno rješenje švedskog autora Jörgena Bergmarka, pri č a je o Erlandu i njegovoj ženi Maj, koji u lokalnoj crkvi u slobodno vrijeme vode te č aj o bra č nim problemima.

Kao djeca smatraju se sva djeca do navršene 18. godine ž ivota (bra č na, izvanbra č na, usvojena i sl.).

Autorica u tekstu navodi uputu, »nikakva realizma, nikakvih nepotrebnih predmeta«, i toga se redatelj, ujedno autor scenografije, pridržava stavljaju ć i svoja dva bra č na para u hladan bijeli te snažno osvijetljen prostor izra đ en od poluprozirnih i neprozirnih paravana.

Taj svijet obuhva ć a dnevnu sobu u kojoj dva bra č na para nastoje razriješiti sukob izme đ u dvojice njihovih sinova Ferdinanda Reillea i Bruna Houilleja.

Evo jedan primjer takve bra č ne spolnosti iz moje ve ć citirane knjige »Sre ć a i nesre ć a udvoje« (Stanek, Vara ž din, 1999): »Ako moj mu ž poslije posla i ru č ka spava, č ita novine, gleda televiziju, poslije ve č ere ode s prijateljima na pivo, pa se vrati i opet gleda televiziju, i na kraju, kasno nave č er oko 23 sata, pokušava sve to zaokru ž iti spolnim odnosom, a ja za sve to vrijeme perem su đ e, kuham, spremam, gla č am, vodim dijete u šetnju, kupam ga i hranim, serviram ve č eru, skoknem u trgovinu i još kuham sutrašnji ru č ak pa uve č er, u 23 sata, umorna i fizi č ki i psihi č ki, ž elim samo malo mira i sna, i malo lijepih rije č i, razumijevanja i razgovora - zar ž elim previše?...

U takvom realnom bra č nom kontekstu doista kontradiktorno i neiskreno zvu č e rije č i mu ž a: »Ž eno, idemo u krevet, da se odmorimo i posvetimo sebi« Kako vam zvu č i ovaj poziv u bra č ni krevet?

Nije li to prototip šuplje, površne, prazne i neiskrene komunikacije unutar spolnoga ponašanja bra č nih partnera?

Ve ć ina njih potje č e s naše obale, poglavito s otoka Bra č a, a ro đ eni su prije svega u Antofagasti, Santiagu i Punta Arenasu, gradovima u kojima živi najve ć i broj hrvatskih doseljenika.

Kao djeca smatraju se djeca do navršetka 18. godine ž ivota, i to bra č na, izvanbra č na, usvojena i siro č ad koja stalno ž ive u zajedni č kom ku ć anstvu.

U njemu autor opisuje svoju obitelj te život naših ljudi, iseljenika uglavnom s Bra č a, koji su se izme đ u 1920. i 1940. našli u hladnome i vjetrovitome Magallanesu na krajnjemu jugu Č ilea.

Pripovijeda se o opisu integracije bra č ke doseljeni č ke obitelji u č ileansko društvo iz perspektive dje č aka, mladi ć a i poslije zreloga č ovjeka.

Svi su oni iz istoga sela s otoka Bra č a.

I da ne mislite da nekome moraliziram, meni uop ć e ne smeta njegovo osvajanje ž enskih srdaca van bra č ne luke (to bi trebalo smetati njegovim ž enama koje imaju nevjerojatnu sposobnost ž mirenja na sva č etiri oka), al ono š to me smeta jest to da se pritom di č i svojim katoli č anstvom.

Bra č je taj otok, na č iji se spomen iz dubina pam ć enja vine, poput Vivaldijevih violina, Nazorov stih: Htio sam biti glazbalo.

Osnovni su uvjeti da je nastupila smrt bra č nog partnera i da postoji minimalni sta ž broja mjeseci osiguranja umrloga, koji ovisi o godinama starosti u č asu smrti.

Obiteljsku mirovinu mo ž e ostvariti i razvedeni bra č ni partner ako je imao pravo uzdr ž avanja u č asu smrti.

Baš danaska; kada moram još nekima institucijama i IN pojedincima dodatno slati cirkularnim mejlom kratki zapis o genijalnom artisti, originalnom uzorku originalnog s Bola na otoku Bra č u

Unuk hrvatskih doseljenika iz Boboviš ć a na Bra č u, ro đ en je u Antofagasti 1940. Polazio je srednju školu u Santiagu, a studirao na Filozofskome fakultetu na Universidad de Chile, gdje je redoviti profesor filozofije od 1964. Književnost je magistrirao na Sveu č ilištu Columbia u SAD-u.

Autori produkcije, poznati ameri č ki bra č ni par Jessica Blank i Erik Jensen, ukomponirali su u dramu niz istinitih pri č a ira č kih ljudi, od mladoga zaljubljenog para do imama zarobljena u Abu Ghraibu, i stvorili ganutljivu kazališnu ispovijed o teškom razdoblju u životu nacije koja se našla na vjetrometini sukobljenih interesa.

Kristina Bra č i ć, 6. r.

Imao se podi č iti i dvadesetogodišnjim okupljanjem pjesnika na Bra č u, što je rijedak i važan jubilej: Selca i Bra č, kao i šira domovina, s Croatia rediviva dobila svoj poetsko-duhovni glas i iskaz, utvrdila se kao locus najdemokrati č nije svehrvatske pjesni č ke manifestacije pod otvorenim nebom, stare koliko i naša nova, vje č na, Domovina. Jednostavno, danas kada su sve aspekti kulture i duha pod ozbiljnim udarom globalizacijske trivijalnosti, a napose finiji proizvodi poput malih jezika, hrabra je i odlu č na zamisao oduprijeti se toj pošasti razvijanjem najžilavijih, makar i nježnih, izdanaka kao što je poezija.

Štambukovo oduševljenje i polet posve je uskladio sa svojim i takav žestok i nepomirljiv buntovnik i pjesnik kao što je razgaljeni Milko Valent, lanjski oliveat, za kojega je osobno bra č ki pjesni č ki festival velik doga đ aj za hrvatsku književnost.