PREDSTAVLJENJA KNJIGA BRANIMIRA DONATA TIJELO TVOJE DUŠE...

Tromjesečnu potporu u iznosu od 21.000 kuna dobilo je tridesetak pisaca u rasponu od Fadila Hadžića i Branimira Donata, preko Predraga Raosa i Vladimira Stosavljevića, pa do Dorte Jagić i Vande Mikšić.

Milčinović), Nedjeljka Fabrija (o Ivi Žicu-Klačiću), Branimira Donata (o pjesništvu bačkih Hrvata), Anatolija Kudrjavceva (o Anti Katunariću) te Ivice Matičevića (o književnokritičkoj slobodi časopisa »Plug« za NDH); 4. pročitano - otisnuto: kontinuitet Dana hvarskoga kazališta postignut je i redovnim objelodanjivanjem zbornika priloga.

Izlošci su preuzeti iz privatne arhive Branimira Donata i Kolekcije Marinko Sudac, i predstavljaju manje-više reprezentativan prikaz bogate produkcije konkretne i vizualne poezije (i njoj srodnih likovnih, odnosno književnih žanrova), uglavnom s prostora bivše Jugoslavije šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, uz neke vremenske i geografske izuzetke.

Slično kao i kod Branimira Donata koji je preminuo prošle godine, iznimno značajno mjesto u opusu Miroslava Šicela zauzima njegov rad na revaloriziranju brojnih ' minornih autora ', koje je svojim proučavanjem izvukao iz zaborava.

Svojevrsni ekskluzivitet predstavlja i nažalost, posljednji tekst Branimira Donata, u kojemu se uz uvodnu studiju/refleksiju donosi do sada slabo poznati i nezabilježeni dramsko-kazališni eksperiment Rušenje Eiffelova tornja, zaboravljenog i zanemarenog pisca Antuna Bonifačića.

Na trećoj je stranici ogled Branimira Donata o Legendama Miroslava Krleže (koji je nešto kasnije ušao u knjigu Pjesnički teatar Miroslava Krleže, Mladost, Zagreb, 1970).

Možda je upravo u tom svjetlu shvatio nešto što je prosječnom piscu u nas sve do danas izbjeglo percepciji, naime književnost ne smije biti dosadna, a to neće biti jedino ako uspije ostati stvarnom. (Iz neobjavljenog teksta Branimira Donata iz 2006. godine)

U tim prvim godinama suradnicima »Vijenca« najčešće su bili pisci u lepezi od Branimira Donata i Željke Čorak do Vlaha Bogišića i Zvonka Makovića, od Borisa Marune i Zorana Kravara do Tonka Maroevića i Jurice Pavičića, Radovana Ivančevića i Zlatka Galla, Ive Banca i Zdravka Zime, Dražena Katunarića i Ive Brešana, Nikice Petraka i Branka Sbutege, Čede Price i Ivana Lovrenovića te mnogih, mnogih drugih.

Mađera, Tonka Šoljana, Ive Kušana i Branimira Donata do Igora Mandića, Dubravka Horvatića, Tita Bilopavlovića, Hrvoja Hitreca, Zdravka Zime, Dubravka Jelačića Bužimskog i Pavla Pavličića.

Skup je otvorio predsjednik i glavni urednik HDP-a Velimir Visković konstatiravši da, uz prisutnog Branimira Donata, Hrvatska u književnoj kritici nema tako jedinstvenu osobu kao što je Mandić.

U subotu, 9. travanja, u 12 sati, u Gliptoteci HAZU, otvara se izložba pod nazivom ' Branimir Donat i vizualna poezija ', povodom obljetnice smrti Branimira Donata (5.9.1934. - 15.4.2010.), književnog kritičara, esejiste i izdavača.

Izložba je zasnovana na ostavštini Branimira Donata i djelima vizualne i konkretne poezije iz Kolekcije Marinko Sudac, a otvorena je do 29. travnja.

Prvu knjigu iz serije Prakseologija hrvatske književnosti, koja obuhvaća razdoblje predmodernosti i moderne, autora Branimira Donata, objavila je Fraktura.

Gotovac). U njegovu literarnom oblikovanju autorica je naime vješto uklopila dokumentarnu gra đ u neke iskaze Branimira Donata (pseudonim Tvrtka Zane) o zatvorskom iskustvu izre č ene u jednom intervjuu te dijelove optužnice protiv Vlade Gotovca podignute 1972. Na jednom drugom mjestu u romanu pripovjeda č ica, pozicije uglavnom poklopljene s autorice, naglašava i razliku u njihovu pokušaju da odgovore na pitanje Tko je zapravo bio Viktor Tausk?: dok je Tvrtko zainteresiran za pri č u o njegovu životu (Za što je taj č ovjek živio?), pripovjeda č icu zanima pri č a o njegovoj smrti (Č emu?

Pratila sam što su kasnije o njemu pisali stručnjaci poput Stanka Koraća, Branimira Donata i Krešimira Nemeca.

Tek dvadesetak godina poslije njegove smrti i kasnije pojavljuju se rijetke vrijedne studije književnih povjesničara Zvonimira Bartolića, Branimira Donata, Krešimira Nemeca i Ivana J.

Večer Branimira Donata i Vesne Parun

Ove tri zaljubljenice u književnost i pjesnički izričaj, a neke od njih i same pjesnikinje, priredile su večer u kojoj su ispričale djelove biografije i najzanimljivije crtice iz života Vesne Parun i Branimira Donata.

Pritom, najzanimljivija je pozicija u navedenoj emisiji bila pozicija Branimira Donata, koji se našao na desnoj strani dvoboja ili kao što je sam ironično apostrofirao kako usprkos tome i srećom što nije podvojena li č nost, ovdje je ipak stavljen u podvojenu situaciju s obzirom na to da bi Krležu trebao napadati.

Citirao sam tekst Branimira Donata o srednjoeuropskoj kulturi, koji je objavljen u Gordoganu zajedno s mojim tekstom o Wittgensteinu i bečkoj kulturi u razdoblju fin de sièclea.

[ 4 ] Za razumijevanje konteksta treba znati da je citirani tekst Branimira Donata reakcija na prethodno objavljeni tekst Gaje Petrovića također u Profilu Nedjeljne Dalmacije od 3. 2. 1993., pod naslovom Priznajem (http://www.ffzg.hr/filoz/article.php?id_art=286).

Na pitanje tko je od istaknutijih ljudi iz hrvatske javnosti ušao u LS, Banac je kazao kako se ne može trenutačno pohvaliti nekim zvučnim imenima, no da su ljudi poput Velimira Viskovića, Čede Price, Radovana Ivančevića i Branimira Donata izrazili želju da kao nestranački ljudi sudjeluju u radu Odbora za kulturu LS-a.

Zajedno s još tri sveska izabranih djela Branimira Donata ova će knjiga dati maleni uvid u širinu tema kojima se Tvrtko Zane bavio.

1.2. Konkretizam u hrvatsko pjesništvo dolazi anticipacijama Bore Pavlovića iz 40 - ih i 50 - ih (u brojnim gram-igrama), imenovan je 1969. tek stom Branimira Donata Konkretna poezija, a 1970. u Slovu razlike Max Bense već izlaže vezanost konkretne tvarnosti pjesničkoga teksta s iskustvom i likovne i književne povijesne avangarde.

Na tadašnjoj izložbi od stranih autora izlagala su imena kao što su Bob Cobbing, Timm Ulrichs, Heinz Gappmayr, Luciano Caruso, Steve Christl, Pierre Garnier, Hans Clavin i Joseph Kosuth, dok su od jugoslavenskih pjesnika, uz samog Branimira Donata, bili zastupljeni Iztok Geister Plamen, Milenko Matanović, Matjaž Hanžek, V.

Navedenim prisjećanjem na zenitističke večernje i Dadaisti č ku matineju nastojala sam pokazati tragom članka Performans kao oblik komunikacije hrvatske dade i njenih inačica s javnošću (Dani Hvarskog kazališta hrvatska književnost, kazalište i avangarda dvadesetih godina 20. stolje ć a) iz 2004. Branimira Donata, prepiske između Marijana Mikca i zenitozofa Ljubomira Micića, a za čije je objavljivanje zaslužna Vidosava Golubović u Ljetopisu Srpskog kulturnog društva Prosvjeta (u Zagrebu), članka Dadaistička matineja u Osijeku 1922. godine (Komparativno prou č avanje jugoslavenskih književnosti Zbornik IV.) iz 1991. godine Branke Brlenić-Vujić i, među ostalim, tragom monografije o Josipu Seisselu, koju je napisao Marijan Susovski, a gdje donosi i iznimno korisne stranice o zagrebačkoj skupini gimnazijalaca Traveleri, da je jednako tako i avangarda naših kulturnih područja ostavila iza sebe performanse, točnije teorijske performanse dvadesetih godina prošloga stoljeća, te da isto tako možemo govoriti o hrvatskom avangardnom performansu, što znači da začeci performansa u našemu kulturnom životu nisu samo povezani s konceptualnim strategijama studentsko-revolucionarnih šezdesetih te inovacijskih sedamdesetih.

Ja se nakon umirovljenja Branimira Donata nisam brinula o tom projektu.

Primjerice, Zdravko Zima mi je u prijateljskom razgovoru rekao da će nazvati Željku Čorak, neki su pričali da će predložiti Branimira Donata.

to sam se i sam pitao citajuci negdje pocetkom devedesetih u globusu (tjednik) stepincevu bozicnu poslanicu (u kolumni branimira donata) iz 1940. ni meni na prvu ruku nije bilo jasno zasto stepinac udara samo po komunizmu, a o nacizmu, fasizmu i ratu ni rijec. kad malo promislis nije ni mogao drugacije. kako da udre po fasizmu kad znamo sto je musolini napravija za vatikan, ka drzavu, a katolicku vjeru je diga na razinu drzavne vjere. nemoj da mi netko tu pomisli na franju. mada ima slicnosti. nije moga ni po hitleru. benedikt je sluzija casno u hilerovoj vojsci, mada to stepinac nije moga znat. danas bi bili bez pape da je hitler ima pik na benedikta. napokon se nasa junak, bogu hvala, da nas rijesi tog smeca, zidova. bolje koncentracioni logori nego da se egzekucije zidova vrse po ulicama. zar ne? pedantni njemci. komunisti su zapalili reichstag. oni koji su u stanju da zapale majstorska djela u kiparstvu, slikarstvu, graditeljstvu,, sto zasluzuju? i tu su jos od hitlera osnazeni lili uvedeni crkveni porezi u njemackoj i austriji. i tako dalje, i tako blize.