Mimici se pak čini da je problem bila i duljina filma: gotovo polusatna cjelina nije imala nikakve šanse u kinima, a problem je bio i u tome što Jadran film dotad uopće nije njegovao formu kratkog igranog filma, nego samo dokumentarce (tek su 1954. i 1955. snimljeni prvi kratki igrani filmovi koji su pokazani publici: San male balerine Branka Bauera, Ogledalo Ante Babaje i Prijatelji sa otoka Suska Milana Luksa).

Film pred kojim Lojtrica i njegova žena Vatroslava (sentimentalnim tepanjima nadahnut, otrovno sladunjav i potisnuto agresivan lik u komički razigranoj, ali psihološki preciznoj interpretaciji Radovana Ruždjaka) pokazuju najsnažniju emociju partizanski je klasik pod nazivom Ne okre ć i se, sine autora i redatelja Branka Bauera (1956).

Matić daleke 1999. pomislio da bi formu omnibus-filma trebalo u nas reaktualizirati, prva redateljska imena na koja je bio pomislio bila su, ni više ni manje, ona Branka Bauera, Rajka Grlića i Gorana Dukića.

Komentar: Posljednji film zlatnog razdoblja u opusu Branka Bauera, Martin u oblacima ostvarenje je suverene narativno-dramaturško-karakterizacijske izvedbe koje sjajno povezuje socijalnu melodramu i komediju.

Komentar: Abeceda straha izdanak je tzv. komornih partizanskih filmova čiji su najpoznatiji hrvatski predstavnici Ne okreći se sine Branka Bauera i Deveti krug France Štiglica.

U klasičnom razdoblju hrvatskog filma 1950 - ih Gilić ističe Branka Bauera kao najboljeg i najzrelijeg redatelja (prema njegovom sudu, možda i našeg najboljeg redatelja igranog filma), osvrćući se na njegovo žanrovsko stvaralaštvo.

Još od vremena najvećih hrvatskih filmskih genijalaca Kreše Golika i Branka Bauera ni jedan hrvatski redatelj nije prišao problemima tzv. običnog čovjeka poštenije i kompleksnije od Sviličića, zezajući se na njegov račun a da mu se istodobno ne ruga s visine.

U Savjetu lista bila su i imena poput Branka Bauera, Mate Kukuljice, Joška Marušića, Enesa Midžića, Krešimira Mikića, Vatroslava Mimice, Ante Peterlića, Nenada Puhovskog i Dušana Vukotića, ali i Ivice Račana i Stipe Šuvara, a među članovima Redakcijskog kolegija bili su i Vjekoslav Majcen, Rudolf Sremec i Lordan Zafranović.

Zbirka " Bauer " nosi ime vukovarskog muzeologa, kolekcionara i znanstvenog istraživača Branka Bauera (1911. - 2000.), čijom je donacijom rimskog novca, pokućstva, oružja i umjetničkih slika osnovan vukovarski Gradski muzej u čijem je sastavu bila i zbirka " Bauer " te Galerija umjetnina Vukovar, za koje je Antun Bauer prve umjetnine poslao još 1948. godine, a slao ih je redovito sve do smrti 2000. godine. (Izvor: Hina)

Prvi na rasporedu u 20 sati je film Branka Bauera Ne okreći se sine.

U 11 sati u Zorin domu je prva filmska projekcija, igranog filma Sinji galeb redatelja Branka Bauera, prvog hrvatskog cjelovečernjeg igranog žanrovskog filma za djecu iz 1953. godine.

U četiri dana organizatori Revije i Festivala, Kinoklub Karlovac i Hrvatski filmski savez, su u sklopu popratnog programa Filmski 5 uz Dukatino za najmlađe osmislili jedinstven filmski užitak: danas je sve započelo filmom starijim od pola stoljeća, prvim hrvatskim ostavarenjem namijenjenom dječjoj publici - Sinji galeb autora Branka Bauera u kojem je uživalo preko 300 razdragane djece, a sve ih je zabavljala maskota Dukatina.

Prvi dan Motovun film festivala imao je raspon od neorealističkog remek-djela Branka Bauera iz 1959. " Tri Ane " do sportske komedije " Šaolinski nogomet ".

Na rasporedu je bio film stariji od pola stoljeća, prvo hrvatsko ostvarenje namijenjenom dječjoj publici - ' Sinji galeb ' Branka Bauera kojeg je gledalo 300 djece.

Međunarodni program bit će poznat idućeg tjedna, a u programu za mlade su filmovi " Mama, volim te " (Latvija, 2013.) Janisa Nordisa (14. srpnja); dan potom " Veliki medvjed " (Danska, 2011.) Esben Toft Jacobsen; slijedi norveški " Karsten i Petra, najbolji prijatelji " Arne Lindtner Naess; u srijedu, 17. austrijski " Konj na balkonu " Hueseyina Tabaka; potom nizozemski " Uzvrpoljeni Bram " Anne Van der Heide te 19. srpnja britanski " Mjesto na metli " Jana Lachauera i Maxa Langa i jugoslavenski " Boško Buha " hrvatskog redatelja Branka Bauera (u 19 sati).

U nastavku Tadić opisuje svoj odnos prema drugim hrvatskim redateljima i njihovim filmovima, a u tom odnosu ima svega osim pohvala: s iznimkom Kreše Golika, Branka Bauera i još nekolicine, svi ostali prikazani su kao neznalice i intriganti.

Komentar: Uz Ne okreći se sine Branka Bauera, Deveti krug najljepša je i najpotresnija ratna melodrama hrvatske, a vjerojatno i jugoslavenske kinematografije.

Film Branka Bauera ' Tri Ane ', koji umjetnički direktor festivala u Motovunu Rajko Grlić smatra najboljim hrvatskim filmom svih vremena, bit će prikazan prvi put nakon 43 godine: zbog nepodobnih snimaka sirotinje i slama film je bio bunkeriran sve do ovog ljeta, kad je pronađen u depoima skopskog Vardar filma

Međutim pročuo se kao izvrstan organizator i vrsni poznavatelj proizvodnje filma, pa je počeo raditi s inozemnim i domaćim autorima poput Branka Bauera na filmu Ne okreći se sine i Veljka Bulajića na filmovima Kozara i Bitka na Neretvi koji je bio nominiran za Oscara za najbolji strani film.

Doajen hrvatske i jugoslavenske filmske scenografije, među čijim se brojnim radovima posebno ističu oni u Zastavi (1949) Branka Marjanovića, Bakonji fra Brne (1950) Fedora Hanžekovića, Jubileju gospodina Ikla (1955) Vatroslava Mimice, Samo ljudi (1957) i Tri Ane (1959) Branka Bauera te Izgubljenoj olovki (1960) Fedora Škubonje.

Najtankoćutniji stupanj iz pedesetih u istraživanju osjetljivih odnosa između invalidnoga para slijepe žene i čovjeka bez noge dosegnt je u (melo) drami Samo ljudi žanrovski svemoćna Branka Bauera.

U vremenu dok se na sve strane trubilo o važnim obilježjima novovalovskih poetika o globalnim metaforama, otvorenim krajevima i svemoći autorizma hrvatski je film, i sam zaražen virusom modernizma, nepopustljivo tjerao vlastiti koncept; njegove konstrukcijski pomno tesane strukture tako daleke od epizodične razbarušenosti djela nekih drugih, poglavito europskih kinematografija alternativu privrženosti rondizmu tražili su i onda i poslije u posve sumornim ili tragičnim završnicama svojih ostvarenja (među kojima su neki naslovi bili nabijeni eksplicitnom kritičnošću spram režima); Licem u lice Branka Bauera, Prometej s otoka Viševice Vatroslava Mimice, Breza Ante Babaje, Protest i Novinar Fadila Hadžića, Lisice i Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja Krste Papića, Razmeđa Kreše Golika, Timon Tomislava Radića, Kuća Bogdana Žižića, Samo jednom se ljubi Rajka Grlića...

Primijećeno je da kao najvažniju etapu yu-kinematografije vidite modernistički novi film iz šezdesetih, dok zanemarujete, recimo, Nikolu Tanhofera (čiji film H8 ni ne spominjete), Branka Bauera ili Branka Belana.

Uza sve to, nisam zanemario važne filmove šezdesetih koji imaju tradicionalniju estetiku, narativnu strukturu i žanrovski su određeni, uključujući kritički komentar djela Branka Bauera i mnogih drugih, ali sam stavio naglasak na važnost modernističkih tendencija i stoga što one jugoslavenski film smještaju na istureni položaj, zajedno s onim što se događalo u drugim istočnoeuropskim kinematografijama češkim novim valom, poljskom novom školom, djelom Miklosa Jancsoa i drugih mađarskih filmskih autora.

Dok su se proteklih mjeseci novine i televizija natjecali kako bi obilježili osamdeseti rođendan pjesnikinje Vesne Parun, malo se tko potrudio proslaviti obljetnicu njezina vršnjaka Fadila Hadžića, uz Branka Bauera najproduktivnijeg hrvatskog redatelja (ukupno 14 filmova), osnivača Duga filma iz kojeg se iznjedrila kasnija Zagrebačka škola crtanog filma, glavnog urednika poratnog satiričnog lista Kerempuh, a od 1953. i tjednika VUS (Vjesnik u srijedu), koji su za njegova mandata ostvarili tada rekordne naklade u bivšoj Jugoslaviji (Kerempuh 180 tisuća, a VUS više od 300 tisuća primjeraka), pokretača svojedobno vrlo čitanih tjednika za kulturu Telegram (1960.) i Oko (1973.), utemeljitelja zagrebačkih kazališta Komedija (najprije pod nazivom Kerempuhovo vedro kazalište) i Kerempuh (isprva Jazavac), autora čak 57 ponekad rekordno izvođenih kazališnih komada i nekoliko knjiga te akademskog slikara sa 14 samostalnih izložbi.

Ako itko zaslužuje revalorizaciju, onda je to Žika Mitrović, jugoslavenski Raoul Walsh, za kojega je Slavko, osim Signala, napisao scenarij za vrlo dobar crno-bijeli historijski ratni akcić Nevesinjska puška (1963.) Četvrti suputnik iz 1967. napisan za Branka Bauera nije više žanrovski film, što je u ono doba značilo šund, nego je politički, kontroverzan, napravljen prema istinitoj priči, a bavio se lajfstajlom nove klase, partijskih rukovodilaca, te je bio vrlo nelagodno primljen, i Bauer, najveći hrvatski režiser, poslije tog eksperimenta napustio je redateljski poziv i zaposlio se na zagrebačkoj televiziji, da u Hrvatskoj više nikad ništa ne snimi.

Odluku o najboljemu regionalnom filmu godine, koja nosi ime poznatog redatelja Branka Bauera, kako je danas priopćeno, donijet će ocjenjivački sud u kojem su najugledniji stručnjaci kinematografija koje ta nagrada pokriva.

Presudna uloga u njezinoj karijeri bila je ona u vrlo popularnom filmu Prekobrojna hrvatskog redatelja Branka Bauera, koja joj je 1962. godine uz slavu donijela i Zlatnu arenu na filmskom festivalu u Puli.

Filmolog Slaven Zečević predstavio je kratki dokumentarni film " Prva revija domaćeg filma " Branka Bauera iz 1954. kao zanimljiv spoj dokumentarnog i namjenskog filma koji bilježi stvaranja jedne manifestacije ispred i iza kamera.

Za razliku od Branka Bauera, diva klasičnoga razdoblja hrvatskog filma, i Kreše Golika, koji su uspješno nastavili snimati filmove i nakon 1950 - ih (pogotovo Golik, čiji su najzapaženiji filmovi nastali u sasvim drugom recepcijskom okviru od onoga pedesetih), Tanhofer je tijekom 1960 - ih nastavio režirati dugometražne kinofilmove, zaključno s Babljim ljetom (1970), ali ubrzo odustavši, kao i većina redatelja pedesetih, od filmske režije.