Druga simfonija u B-duru, opus 52. njemačkog skladatelja Felixa Mendelssohna Bartholdyja, poznata još i kao »Lobgesang«, himan hvale, bio je Papi povod da progovori o načinu na koji je njemački skladatelj integrirao vjeru u svoje djelo.

A za drugi dio ovog koncerta su članovi Dubrovačkog simfonijskog orkestra i dirigent Žarko Prinčić pripremili Beethovenovu Simfoniju br. 4 u B-duru op. 60. Izvedena je uglavnom korektno, ali bez pretenzija da nam ostane u pamćenju.

Upravo masivna, u koncepciji grandiozna, a za izvođenje tehnički vrlo neugodna, sonata u B-duru, op. 106, pokazuje na ovoj snimci neku čudnu podudarnost sa stilom Richterova pijanizma.

Schubert, Sonata u B-duru, I. stavak; W.

Mozart, Sonata u B-duru, KV 292; P.

Čajkovski, Prvi glasovirski koncert u B-molu, opus 23. Budući da su te skladbe skladane u B-duru ili b-molu, nazovimo ih dostavljači BE smisla.

Na programu će biti djela Henrya Purcella: Scenska glazba za dramsku predstavu Abdelazer, Josepha Haydna: 1. Koncert za violončelo u C-duru, Wolfganga Amadeusa Mozarta: Divertimento u B-duru KV137, Franza Schuberta: Quartettsatz u c-molu D. 703, Gustava Mahlera: Adagietto iz V.

Ako postoje takvi ljudi u kršćanskoj zajednici, a po samom kršćanskom predznaku trebali bi postojati, onda ih nazovimo dostavljačima BE smisla, jer bi njihov doprinos životu šire društvene zajednice trebao biti sonata u b-molu ili B-duru koja ispunjava čovjeka koji je sa svih strana obasut ispraznostima kiča, lažnog sjaja i suhoparne patetike koju proizvode dostavljači besmisla.

Za kratak prikaz tog koncerta izdvojit ćemo dvije izvedbe, obradu Beethovenove 4. simfonije u B-duru, op. 60 za kvartet i Dvořákov Klavirski trio op. 65 u f-molu.

No, prvi Trio u B-duru ipak su odsvirala dva, umjesto tri člana slavne glazbeničke obitelji Maisky, violončelist i pijanistica Mischa i Lily, jer je violinist Sacha na humanitarnoj nogometnoj utakmici odigranoj dan ranije za UNICEF - Hrvatske ozlijedio ruku pa ga je te večeri u Dvoru zamijenio ruski violinist Boris Brovtsyn.

Izbor skladbi je predstavljao standardni repertoar dubrovačkog orkestra: Beethovenova uvertira Egmont i Koncert za klavir i orkestar u S duru opus 73 i Schubertova Peta simfonija u B duru.

U programskoj knjižici bilo je zapisano da ćemo u prvom dijelu koncerta čuti Četiri impromtija iz opusa 90 i iz opusa 142, no kad su se počeli redati, moglo se ustvrditi da su iz prvog opusa odabrani br 1. u c-molu, D889 i A-duru, D935, a iz drugog opusa br. 1 u f-molu D935 i br. 3 u B-duru, D855. Svaka skladba odsvirana je u vještoj tonskoj igri i potaknuta unutarnjim agensom stvorila intimnu atmosferu kao da je umjetnik želio dozvati u svijest Schubertiade kakve je sam skladatelj priređivao.

Perfektna izvedba Mozartove Sonate za klavir u B-duru, KV 333, razvidjela je, u prvoj snimci i na vrlo rezolutan način, jedan od razloga svjetskog uzleta Martine Filjak koja se (pod) jednako vješto i spretno snašla u, tehnički promatrano, posve drugačijim izvedbama Lisztove Balade br. 2 u h-molu, S181/R16, i peterostavačnog Schumannovog Bečkog karnevala, op. 26. Ljubitelje random opcija možda će najprije snaći uživanje u izvedbama Beethovenove Sonate za klavir i violončelo u A-duru, op. 69, i Papandopulove trostavačne Rapsodije concertante u kojima se iskazala izvanserijska umjetnička suradnja Monike Leskovar i Ivane Švarc Grende, ugođena još 1994. godine te otad obilježena nizom zapaženih nastupa diljem Europe i nekolicinom odličnih studijskih snimaka.

Vrlo fino, čipkasto trensparentno muziciranje u Mozartovu Gudačkom kvartetu u B-duru, K. 458 i Klarinet-kvintetu u A-duru, K. 581, ustupilo je u drugom dijelu programa mjesto snažnijem glazbenom izričaju u interpretaciji Beethovenova Gudačkog kvarteta op. 59, br. 2 Razumovski, u kvaliteti tona i dalje sačuvana klasično profinjena zvuka svirke četvorice gudača.

Dugim aplauzom okončan je i prvi dio koncerta, u kojem je kao solist nastupio poznati hrvatski pijanist srednje generacije Lovro Pogorelić, u izvedbi Brahmsova 2. koncerta za klavir i orkestar u B-duru.

Na koncertu Zagrebačke filharmonije održanu 25. siječnja u Dvorani Lisinski pod vodstvom gosta dirigenta Evana Christa nastupili su solisti Vladimir Krpan u skladbi Solo-tutti za klavir i orkestar Igora Kuljerića i violinist Orest Shourgot u 1. koncertu za violinu i orkestar u D-duru Niccoloa Paganinija, a na programu je bila i 5. simfonija u B-duru, op. 100 Sergeja Sergejeviča Prokofjeva.

Koncert je završio 5. simfonijom u B-duru Sergeja Prokofjeva, nastalom nakon ratne kataklizme i prema riječima autora himnom »slobodnom i sretnom čovjeku«.

Svirao je solističku dionicu u Koncertu za violinu i gudački orkestar u B-duru Antona Stamitza, pripadnika glazbeničke obitelji, ali u sjeni poznatijeg oca Jana i brata Karla.

Interpretacijom Koncerta za fagot i orkestar u B-duru, KV 191 Wolfganga Amadeusa Mozarta (prvog njegova koncerta za neki puhački instrument) Žarko Perišić pokazao je izrazitu muzikalnost, besprijekorne tehničke kvalitete, sklonost ornamentiranju te pokretljivost i razgovijetnost artikulacije.

U svibnju 2012. izvela je djelo za klavir i orkestar Rahbodea Berislava Šipuša sa Simfonijskim orkestrom Muzičke akademije pod ravnanjem Mladena Tarbuka, a u lipnju iste godine izvela je Mozartov Klavirski koncert u B-duru KV 450, uz pratnju Zagrebačkog orkestra mladih i dirigenta Igora Tatarevića.

Tako je većina slušatelja vjerojatno najviše uživala u drugom dijelu večeri kada je Dubrovački simfonijski orkestar izveo Schubertovu Simfoniju br. 5 u B-duru

Također u to doba nastaje i veće djelo misa na latinskom u B-Duru (1914).

Dok je prvi koncert (9. travnja) predstavio djela Ludwiga van Beethovena (Prometejeva stvorenja i 3. simfonija u Es-duru, Eroica) i Johannesa Brahmsa (2. Koncert za glasovir i orkestar u B-duru uz solista Nikolaja Mazharu), drugi (16. travnja) je bio u znaku slavenske glazbe iz pera Stanka Horvata (Koral za gudače), Sergeja Prokofjeva (2. koncert za violinu i orkestar u g-molu, solistica Mayuko Katsumura) i Petra Iljiča Čajkovskog (6. simfonija u h-molu, Patetična).

Poznatiji je, doduše, Boccherinijev Koncert za violončelo i gudače u B-duru, iako im je središnji Adagio identičan zahvaljujući kombinatorici čelista Friedricha Grützmachera koji je krajem 1880 - tih, dakle više od stoljeća nakon nastanka djela, uz prvi i zadnji stavak Koncerta u B-duru uvrstio u svoj program drugi stavak koncerta u G-duru, a taj je spori stavak u g-molu.

I: 22 Josepha Haydna, S imfoniju u C-duru KV 338 Wolfganga Amadeusa Mozarta i 5. simfoniju u B-duru D 485 Franza Schuberta.

Handelov Concerto grosso u B-duru op. 6. br. 7. ostvario je lijep i kultiviran barokni zvuk, što smo ga osjetili u primjerno profiliranim stavcima.

Schubertova Simfonija br. 5 u B-duru izvedena u drugom dijelu ovog koncerta, spada u onaj češće svirani program Dubrovačkog simfonijskog orkestra što se od samog njenog početka moglo čuti i osjetiti.

Malo je poznato da je ugledni bečki glazbeni nakladnik Franz Anton Hoffmeister, uz čije su djelovanje usko vezane karijere Haydna, Mozarta i Beethovena, bio i skladatelj, te su na početku večeri predstavljena njegova dva šarmantna plesna stavka, Menuet u C-duru i Menuettino u B-duru.

U drugom dijelu na programu, smanjeni sastav uz Kocsisa okrenutog publici leđima, sjedeći za klavirom i u uživljenom pokretu između dirigiranja orkestrom i sviranja solističke dionice, maestra lno je publici ponudio izvedbu Mozartova 27. klavirskog koncerta u B-duru.

Riječ je o njegovoj izvedbi Beethovenove Hammerklavier Sonate, op. 106, u B-duru, s koncerta što ga je održao u londonskom Royal Festival Hallu 18. lipnja 1976. Richteru je tada bila šezdeset i jedna godina, bio je u zenitu svoje pijanističke snage i u posjedu potpune kontrole nad svojom energijom.