Kvalitetom su se izdvojili ciklusi grafika i ilustracija za poeziju Malcolma de Chazala, ilustracije za Camusova Stranca, arhivski printevi za knjigu najljepših svjetskih bajki i za Pepeljugu, ilustracije i printevi na tekstilu za knjigu Car i ruža suvremene slovenske spisateljice Bine Štampe Žmavc, ilustracije za knjigu Prividi slovenskoga pjesnika Nike Grafenauera za koje je i nagrađena spomenutom Velikom nagradom.

Umjesto toga, on se utapa kao Camusova kocka šećera u nepopijenoj kavi kod premijerke.

Kao i ve ć ini književnika stasalih i intelektualno formiranih uo č i Drugoga svjetskog rata Camusu je javni i politi č ki angažman bio gotovo generacijski zadan, kad ne bismo znali da su izbor i odluka č inili jegru vokabulara francuskoga egzistencijalizma i Camusova shva ć anja č ovjeka.

Provodna ideja Camusova promišljanja povijesne situacije svakako je moderna kriza racionalnosti i zna č enja u kojoj je č ovjek lišen bilo kakve mogu ć nosti jednozna č nih odgovora: glasovita formulacija iz Mita o Sizifu u kojoj ljudski apel nailazi na bezumnu tišinu svijeta polazište je i za piš č evu kritiku svih projekata koji ra č unaju da neki oblik izvjesnosti.

Mersault je glavni lik Camusova Stranca, covjek kojeg sude ljudi koji ga ne razumiju, covjek koji ne place kada je to za ocekivati... ' stranac ' u svijetu obicaja i navika, ponasanja dosljedno njegovom uvidu u zbilju zivota i njegovu karakteru.. Jednako tako ' moj stranac ' postaje moj neuvjetovani prijatelj, nekakav glas kojeg pozelis cuti i jednostavnost prijateljovanja ostala je bas kao jedna krasna epizoda u mojem zivotu gdje slucajni prolaznici ostave traga.. Pojam apsurdnih dogadjanja u zivotu samo je nastavio svoj tijek susrevsi strangera.. covjeka cije rijeci imaju svoje mjesto, cija britka inteligencija odise intrigantnoscu a ciji osmjeh oslobodjen je iluzija.. Stvarnost je ono sto oslobadja stranca nepoznanicom.. Stranac je moja filozofija bas kao i ona Satreova, moralisticka pobjeda nad svime onime sto se ocekivalo od mene, vlastiti uspjeh da nadvladam barijere koje cine nepravedni ljudi medju nama... Bas kao i mnogi od vas postaje netko meni vazan... netko tko i sada ostavi lijepu rijec koja ga razotkriva no uvijek cini ' strangerom '...

Nakon njegove smrti, dva Camusova djela izdana su posthumno.

Kada je to čuo sam Malraux, odvratio je: Camusova izjava služi nam obojici na čast. [ 1 ]

Važnost nekoga djela ne potječe od autorove inteligencije - premda je Camusova inteligencija bila jedna od najsvestranijih - nego od snage karaktera, od sposobnosti da se kaže ne i da se kaže da.

Ona je krajnja mogu ć nost buntovnog ateizma zato što tek ona pobožanstvenjuje č ovjeka. Bunim se, dakle jesam, Camusova je maksima.

ovo mi zvuci tako nekako cudno.Podsjetilo me na Camusova " Stranca ".. Pozz (tonka 24.02.2006. 22:47)

To iskustvo prenio je u tridesetak radiodrama kojima je u prostor hrvatske književnosti uveo Beckettov i Ionescov apsurd, najavio Artaudov teatar okrutnosti (Svežnjevi obješeni o strop, 1966) te predstavio mnoge tematske i poetske novine, poput antijunaka Pube u radiodrami Ubio sam Petra (1958), koji kao da izvire iz nadolaze ć e proze u trapericama i Camusova egzistencijalizma.

Hrvatski č itatelji, sre ć om, s tim su se segmentom recepcije ideja iznesenih u Pobunjenom č ovjeku i oko njega mogli upoznati što zahvaljuju ć i Izabranim djelima iz 1971, u kojima je donesena ve ć ina važnih polemi č kih tekstova iz toga doba, što u iscrpno argumentiranoj studiji koju je Jere Tarle po č etkom devedesetih posvetio sudbini Camusova djela.

Glavni junak nekako prebrzo prelazi put od ljubitelja Camusova Stranca do najboljeg i najpraznoglavijeg vojnika, a i Mendes kao da nema snage odvesti priču preko granica apsurda, no Gušteri imaju i jednu nezaobilaznu vrlinu - odlično prikazuju frustraciju mladog američkog šljama razočaranog činjenicom da u novim okolnostima ratovanja više nema koga ubijati.

1. ' Lijepoga jednog jutra u mjesecu svibnju elegantna je amazonka kasala na divnoj alazanskoj kobili cvjetnim alejama Bulonjske šumice. ' Prva je i jedina rečenica na kojoj lik ovog Camusova romana radi cijeli život.

Pisanje eseja proteklo je uglavnom u miru, a učenici su složni da je dobra tema u kojoj se tražila viša razina usporedbe Camusova " Stranca " i " Zločina i kazne " Dostojevskog.

Ipak, u pripremama za snimanje, Tommy Lee Jones svojim glumcima nije dao u obvezu čitanje Faulknera, Becketta ili Pintera, nego Camusova Stranca, ikonskog djela francuskog egzistencijalizma koje s Dok ležah na samrti dijeli stilsku virtuoznost i motive beznađa i smrti, ali ponajprije intenzivno promovira veliku temu 20. stoljeća - otuđenje.

No čim sav savladao Francuski u 100 lekcija, pročitao sam u originalu Camusova Stranca i Sartreovu Mučninu i bio sam ponosan što razumijem tekst.

Iako se smatra da je djelo Pobunjeni čovjek središnje mjesto Camusova opusa, roman Kuga je posebno znakovit imamo li na umu književnu artikulaciju teodicejske problematike.

I moram priznati, često mi padne na pamet Camusova rečenica kako je riječ o svojevrsnom intelektualnom snobizmu tvrditi da čovjek može biti zadovoljan bez novca.

Pročitavši kasnije Camusova " Stranca " - " Danas je mama umrla.

Prijatelj je odmah kurtoazno uzvratio: " Camusova izjava služi nam obojici na čast ".

Camusova je zasluga što je zasnovao tu temeljito razra đ enu analizu genealogijom nihilizma.

Nova Camusova proza gusta je poput sirupa, teš ka, natopljena iskustvima i nonkonformističkim raz matranjima o smislu života, nagrizena ironijom, protka na prigušenim patosom, te ponekad djeluje kao rend genska snimka naše duševne egzistencije.

Poput Kertészova Sizifa i njegov junak, Köves, jedna je originalna varijanta Camusova stranca.

Ta vrtoglavica kod Kertésza, dakako, nije u znaku estetike i nije nikakav manirizam i postmodernistička fantastika, ta vrtoglavica ima etičku težinu i značenje egzistencijalističkog apsurda, pa cijeli roman završava jednom kratkom, ironičnom nadopunom Camusova mita o Sizifu.

Europska je književnost i nakon II. svjetskog rata snažno ishodište i rasadište poticajnih književnih poetika i smjerova, od egzistencijalizma koji je itekako nazočan (Camusova »Kuga« izlazi 1947) do »kazališta apsurda« Eugčnea Ionescoa.

" Camusova inteligencija je izrazito pravična i prodorna, njegova pronicavost je zapanjujuća.

Kada je prepričavao Camusova Stranca radio je razne preinake u priči, pretumbavao ju je, izokretao pa nanovo lijepio.

Orhan Pamuk: Camusova izjava Sve što znam o moralu i obvezama dugujem nogometu možda je vrijedila u Alžiru 30 - ih godina

Potaknuta sovjetskim zločinima počinjenim u ime ideologije i države, a objavljena prije 60 godina u pariškome Gallimardu, Camusova knjiga izazvala je žestoku filozofsko-etičku i političku polemiku na Zapadu, priskrbivši autoru brojna neprijateljstva i zamjerke na njegovu, kako se tada tumačilo, preoštru kritiku komunizma i drugih sličnih oblika totalitarističke vladavine.