Prvu prekretnicu u razvoju nedjelje učinio je car Konstantin 321. godine proglasivši nedjelju javnim praznikom.

Tako je bizantski car Konstantin VII.

U knjizi je car Konstantin također zapisao: " ni sagene ni kondure Hrvata ne polaze u rat ni protiv koga, osim ako ih netko napadne, nego s tim brodovima hrvatski trgovci plove od luke do luke po neretvanskom kraju i po dalmatinskom zaljevu sve do Venecije. "

U Zapadnu Crkvu orgulje su uvedene u VIII. st., nakon što je bizantski car Konstantin V. god. 757. poklonio neke male orgulje s olovnim sviralama franačkom kralju Pipinu Malom.

Doista se u onom što donosi car Konstantin razabiru protuslovlja i nedosljednosti, koje dolaze odatle što se origo gentis preoblikovala u raznim verzijama da bi se legitimirala razna stanja, koja su nastajala između VII. i X. stoljeća.

Bitno je spomenuti kako su Aque Iasea bile uništene u ratovima rimljana s Markomanima u 2. stoljeću, ali ih je obnovio car Konstantin početkom 4. stoljeća iako je već krajem istog stoljeća naselje zapušteno.

Bizant je noviji naziv (iz 18. stoljeda) za Istočno Rimsko Carstvo, s prijestolnicom u Konstantinopolu - Novom Rimu (osnovao ga je 330. g. car Konstantin), danas Carigradu tj.

Splet starih naselja okolo crkve sv. Nikole vjerojatno je činio drevni utvrđeni grad stare hrvatske kneževine Paganije, Beruliju, koju bizantski car Konstantin Porfirogenet spominje u svom djelu " O upravljanju carstvom " iz 950. godine.

Na području današnjeg Gradca bio je smješten i srednjovjekovni grad, Lapčan ili Labinac, njega spominje bizantski car Konstantin Porfroge X. st. pod nazivom Labineca.

Tek oko polovice X. stoljeća zapisao je bizantski car Konstantin VII.

Na tom mjestu dao je car Konstantin sagraditi veliku dvostruku baziliku u kojoj je bio pohranjen veliki dio Kristova križa.

A da car Konstantin nije bio poganin već kršćanin svjedoči njegovo pismo Ariju i Atanaziju puno brige za jedinstvo Crkve.

No, vratimo se gradu iznad Mokarskog polja (o kojem sredinom 10. stolje ć a piše bizantski car Konstantin Porfirogenet) i srednjovjekovnom gradu u Borku, nedaleko od vrela Lištice.

Na nekim se mjestima spominje da je car Konstantin - koji je Milanskim ediktom 313. godine kršćane konačno oslobodio progona - koristio pentagram zajedno s P i X simbolima na svom pečatu.

Aktivan sudionik Odbora za ekumenizam je i Makedonska pravoslavna crkvena općina Sveti Car Konstantin i carica Elena za čije potrebe liturgije Riječka nadbiskupija ustupa crkvu sv. Fabijana i Sebastijana i na taj način daje konkretan primjer ekumenizma na djelu u gradu na Rječini.

Posebno interesantne su rekonstrukcije najvažnijih tipova hrvatskih brodova tijekom povijesti.O hrvatskim kondurama i sagenama pisao je već u 10. vijeku bizantski car Konstantin Porfirogenet.

Povijest i mitovi isprepliću se kao što to biva s većinom gradova, pa ako se Zadru počelo bilježi od postanka imena, onda je svakako i ovdje zapaziti Seferovićev osjećaj za posebno zanimljiv detalj kada zapisuje kako je bizantski car Konstantin Porfirogenet, uvijek tako važan za sve južne Slavene, pradavne 950. godine duhovito odgovorio na pitanje otkad je Zadar rekao Iam erat (Već bijaše) prema latinskome Iader, Iadera.

Car Konstantin je priznao da je Krist pobijedio i da je u njemu spas, te je od tada kršćanstvo osvojilo zapadni svijet.

Srednjovjekovnu Krbavu (Corbavia) prvi puta spominje bizantski car Konstantin Porfirogenet oko 950. Krbavska biskupija bila je osnovana još godine 1185. Bila je to visoko razvijeni pravni poredak među srednjovjekovnim Hrvatima, čak u europskim razmjerima.

Uostalom, vec oko 950. godine bizantski car Konstantin Porfirogenit u svome djelu " O upravljanju carstvom " navodi da izmedju Une, Save i Drine postoji zemlja koja se zove Bosna.

Iako je nakon podjele car Konstantin ponovno ujedinio Carstvo, kako je 4. st. odmicalo sve se više dijelilo na dva dijela, a godine 395. podjela je postala trajna.

Poznata je i kao »crkva Uskrsnuća«, a dao ju je izgraditi car Konstantin Veliki.

Crkva je iz tih progona izašla ojačana, a uskoro će tu novu snagu i životnost primijetiti i rimski car Konstantin i dati joj (313.) slobodu.

Kada je car Konstantin (321. g.) Izdao zakon o kupovini zemlje od strane crkve, nagomilavanje nepokretnog bogatstva je dostiglo takve razmjere da je crkva imala u posjedu ogromna prostranstva u Siciliji, Galiji, Španjolskoj, na Balkanu, Bliskom Istoku iu Africi.

Svakako se pak ne mogu odatle što za to ključno razdoblje nema arheoloških podataka izvoditi nikakvi povijesni zaključci, kao npr. da su se Hrvati doselili, kako piše car Konstantin, ali tek na kraju 7. stoljeća, ili da se uopće nije doseljavao nitko osim Gota, i još kakvih drugih Germana, kako se to u novije vrijeme zna čuti i čitati.

Pokopana je u Kalcedonu, a nakon što je car Konstantin dozvolio kršćanstvo, na ovom je mjestu izgrađena crkva.

U 10. stoljeću Nin spominje bizantski car Konstantin Porfirogenet kao srednjovjekovno hrvatsko naselje.

Da Tomislav nije krunu primio iz Carigrada, vidi se već po tomu, što ga njegov savremenik car Konstantin Porfirogenet u svojim spisima ne priznaje kraljem. "

U srbijanskoj javnosti kao najbolje vrijeme za Papin posjet do sada je više puta navedena 2013. godina, kada se očekuje međunarodno obilježavanje 1700. godišnjice usvajanja Milanskog edikta kojim je 313. godine car Konstantin uveo ravnopravnost svih vjera i zaustavio progon kršćana u Rimskom carstvu.

Godine 313. car Konstantin je svojim Milanskim ediktom dao kršćanima slobodu.