Da, naveo je nekoliko prihvatljivih primjera, a meni je odmah sijevnula ideja da bi za numizmatičare s našeg područja najbolja tema bila sakupljanje bizantskog novca iz razdoblja od bizantskog cara Heraklija (610 - 641.) do cara Aleksija Komnena (1081 - 1118.), jer je to vrijeme od dolaska Hrvata na ovo područje do njihova ujedinjenja s Mađarskom u personalnu uniju godine 1102.

Hrvatski državni poglavari Sedam bjelohrvatskih rodova, koje su predvodili braća Klukas, Lobel, Kosjenc, Muhlo i Hrvat te sestre Tuga i Buga, došlo je 626. na poziv bizantskog cara Heraklija u Dalmaciju kako bi ju oslobodilo Avara, koji su tada zajedno sa Slavenima opsjedali Carigrad.

Porfirogenet u svom djelu« De administrando imperio »(O upravljanju carstvom) piše da su Hrvati u 7. stoljeću po nalogu bizantskog cara Heraklija preseljeni u Galiciju (Bijela Hrvatska) kako bi služili za zaštitu od Avara, da bi potom u drugoj seobi došli na prostore današnje Hrvatske.

Moguće je i doseljenje Hrvata s europskog sjevera na Balkan, ali se ono nije moglo dogoditi za cara Heraklija u prvoj polovini VII. stoljeća.

Nasuprot tomu, u prvoj polovici 7. stoljeća, dakle upravo nekako za cara Heraklija, prestaju vijesti pisanih vrela o Dalmaciji i gube se prepoznatljivi tragovi rimskoga života u njoj.

" Većina sadašnjih misli da su se današnji slověni ovostranski tek izza cara heraklija u VII. věku posle spasa amo doselili; někoji izmedju hrvatskih knjižnikah dokazivahu suprotivno, ali budući njihovi razlozi pukohistorički nemogahu uprav toga radi nikog osvědočiti, štose filologijom ključem starodrevne historije poslužili nisu.

Neki bizantski izvještaji iz 10. stoljeća navode kako su u 7. stoljeću, u vrijeme cara Heraklija, protjerali oko 630.

No, car se nije ustručavao bitno izmijeniti narodnu tradiciju i umjesto priče o doseljenju Hrvata pod vodstvom petero braće umetnuti cara Heraklija po čijoj su se tobože zapovijedi naselili Hrvati.

Za cara Heraklija biskupija je obnovljena, ali sa sjedištem u Splitu.

Porfirogeneta, Hrvati su za cara Heraklija (610 641) kao saveznici Bizanta u ratu s Avarima osvojili ondašnju Dalmaciju, gdje su se trajno naselili.

Prema novijim istraživanjima Hrvati su na poziv bizantinskog cara Heraklija (610 641) pod vodstvom sedmorice braće i sestara, s Klukasom na čelu, 626. godine došli s Karpata na Jadran i svladavši Avare zauzeli i naselili svoju današnju postojbinu i to s cijelom obalom od Raše u Istri do Apolonije (Valone) u Albaniji. 1) Zauzeto je područje dijelila rijeka Cetina na Bijelu Hrvatsku na sjeveru i Crvenu Hrvatsku na jugu.

O tom ugovoru, bizantski car Konstantin VII. zapisao je sljedeće: " Ovi pokršteni Hrvati ne ratuju rado izvan granica svoje zemlje, jer su dobili neko proročanstvo ili zapovijed od rimskoga pape Agatona, koji je u doba cara Heraklija, cara Romeja, poslao svećenike i pokrstio ih.

Sad se moramo sjetiti i Abramovićeva osvrta na podrijetlo Hrvata koji uznastoji ukazati na pomorski nastrojeno krilo Hrvata koje je morem prispjelo u Jadran a po odluci ili naredbi cara Heraklija.

Ja sam se poslužio licencijom te poćinio mali grijeh promijenivši vojevodu Justinijanova u poslanika cara Heraklija, ali se nadam, da će mi časna sjena tog Hvilibuda ovu silu oprostiti.

Što se u pjesmi spominje, da se ban hrvatski sprema preko Karpata da osveti grobove svoje braće, koja su se negda prije iz stare domovine odbila, to se ništa ne kosi s poviješću, pošto se znade, da se seoba Hrvata počela mnogo ranije cara Heraklija, gotovo u polovini VI. vi - jeka.

Usto mi je ideja osvete vrlo svojstvena narodnim pjesmama - mnogo bolji pjesnižki motiv seobi, nego da bi Hrvati prosto na zapo - vijed cara Heraklija ostavili svoju starinu.

Hrvatska plemena su prihvatila poziv cara Heraklija da istjeraju Avare i nastane se na osvojenu tlu.

slavenska plemena se stalno naseljavaju na balkanu u prvoj, masovnijoj, seobi tek za cara Heraklija (poslije600.), kakva pobogu 500. god.

Poštujući zatvorenu kompoziciju priče o hrvatskoj povijesti koja počinje s pozivom cara Heraklija, a svoj " and they lived happily ever after... " kraj doživljava s vlakom slobode, Kosovac svakodnevno s djecom i odraslima na izuzetno pristupačan način utvrđuje bajku naučenu u školi.

Danas se zna da su Hrvati stigli na ova područja kao organizirana vojna snaga kao saveznici bizantskog cara Heraklija, skrše avarsku moć.

Krajem VI. i početkom VII. stoljeća kod istočne Franačke od Bjelohrvata odijelili su se Hrvati te po zapovijedi cara Heraklija potukli i protjerali Avare iz Dalmacije, i s dozvolom cara Heraklija smo se naselili u lijepoj našoj zemlji, u kojoj i sada stanujemo.

On tvrdi da Hrvati neće ratovati protiv stranih zemalja jer, je to, kako on tvrdi, posljedica posebne njihove zakletve nekom papi, suvremeniku cara Heraklija, i kasnije, obećanja nekom pobožnom čovjeku po imenu Martinu. [ 9 ] Tumačenje o miroljubivosti Hrvata naivno je i vjerojatno posljedica svjesnog careva iskrivljavanja podataka o vrhovnoj političkoj vlasti Bizanta nad Hrvatima od doseljenja do careva vremena.

Na poziv kneza Lubela, ili kako je Demetrije sebi na svoje preinačio - Lobelosa, da poslanik sasvim točno izvijesti i saopći poruku cara Heraklija, prepreden je i umni Grk počeo izdaleka pripovijedati o velikim carevim pobjedama nad Perzijcima.

Za cara Heraklija otkovan je srebrnjak, kojeg danas nazivamo heksagram.

Opsjedala ga nekoliko puta, ali ga nije zauzela, jer je svaki put vješta bizantinska diplomacija po uputama cara Heraklija znala od Avara razdvojiti njihove slavenske saveznike.

Evo glasi iz Bizanta grada Od silnoga cara Heraklija, Da je njemu muka dodijala Od onoga avarskoga kana I njegove vojske silovite.

Utvrđeno je da su Hrvati nakon desetogodišnjih borbi s Avarima a na poziv bizantijskoga cara Heraklija stigli na Jadransko more krajem srpnja ili početkom kolovoza 626. godine, na čelu s petero braće i dvije sestre i to Klukasom, Lobelom, Muhlom, Kosjencem i Hrvatom te sestrama Tugom i Bugom.

Nakon toga su Srbi zatražili od cara Heraklija da im dodjeli teritorij na području Rimskog Carstva gdje bi se oni mogli naseliti.

Bilo je i pokušaja kovanja zlatnog novca već u 7. stoljeću, ali se još uvijek malo zna o tima prvim hrvatskim zlatnicima koji su po modelu bizantskih zlatnika (solidi) s likom cara Heraklija i njegova sina kovani u Dalmaciji oko 630 ⠀ 631, a nađeni su kod Zvonigrada u dolini Zrmanje 1938.

Do vremena cara Heraklija, pak, otvoreno idolima služahu.