Da, naveo je nekoliko prihvatljivih primjera, a meni je odmah sijevnula ideja da bi za numizmatičare s našeg područja najbolja tema bila sakupljanje bizantskog novca iz razdoblja od bizantskog cara Heraklija (610 - 641.) do cara Aleksija Komnena (1081 - 1118.), jer je to vrijeme od dolaska Hrvata na ovo područje do njihova ujedinjenja s Mađarskom u personalnu uniju godine 1102.

Hrvatski državni poglavari Sedam bjelohrvatskih rodova, koje su predvodili braća Klukas, Lobel, Kosjenc, Muhlo i Hrvat te sestre Tuga i Buga, došlo je 626. na poziv bizantskog cara Heraklija u Dalmaciju kako bi ju oslobodilo Avara, koji su tada zajedno sa Slavenima opsjedali Carigrad.

Porfirogenet u svom djelu« De administrando imperio »(O upravljanju carstvom) piše da su Hrvati u 7. stoljeću po nalogu bizantskog cara Heraklija preseljeni u Galiciju (Bijela Hrvatska) kako bi služili za zaštitu od Avara, da bi potom u drugoj seobi došli na prostore današnje Hrvatske.

Etnos nazvan Hrvatima mogao je doseliti za Heraklija u prvoj polovini VII stoljeća, ali je teško vjerojatno da je tada doselio iz neke Bijele Hrvatske sa sjevera Europe jer nema dokaza da je ona tamo postojala, a da su Hrvati tu i postojali nisu mogli u to vrijeme odatle zbog Avara doseliti. [ 2 ] Tako su najnovija domaća i strana povijesna, arheološka i, prije svega, filološka istraživanja pomogla da bez velike tuge potpuno napustimo stare i neprihvatljive teorije o doseljavanju i pradomovini Hrvata i Srba.

Moguće je i doseljenje Hrvata s europskog sjevera na Balkan, ali se ono nije moglo dogoditi za cara Heraklija u prvoj polovini VII. stoljeća.

Nasuprot tomu, u prvoj polovici 7. stoljeća, dakle upravo nekako za cara Heraklija, prestaju vijesti pisanih vrela o Dalmaciji i gube se prepoznatljivi tragovi rimskoga života u njoj.

" Većina sadašnjih misli da su se današnji slověni ovostranski tek izza cara heraklija u VII. věku posle spasa amo doselili; někoji izmedju hrvatskih knjižnikah dokazivahu suprotivno, ali budući njihovi razlozi pukohistorički nemogahu uprav toga radi nikog osvědočiti, štose filologijom ključem starodrevne historije poslužili nisu.

Porphyrogenet: ' De administrando imperio ', cap. 29), su od prvog basileiosa, Heraklija dobili ratovima opustošeno podruà je u zaleà u Soluna, gdje su osnovali svoj temat Serblia i odakle su širili svoju vlast po okolnim zemljama - preko Makedonije, Donje Dacije, Dardanije i kasnije i Moesiji.

Neki bizantski izvještaji iz 10. stoljeća navode kako su u 7. stoljeću, u vrijeme cara Heraklija, protjerali oko 630.

No, car se nije ustručavao bitno izmijeniti narodnu tradiciju i umjesto priče o doseljenju Hrvata pod vodstvom petero braće umetnuti cara Heraklija po čijoj su se tobože zapovijedi naselili Hrvati.

Ova crkva je jedna od dvije Manastira sv. Ivana Lampadistisa, druga je Crkva sv. Heraklija.

Za cara Heraklija biskupija je obnovljena, ali sa sjedištem u Splitu.

Porfirogeneta, Hrvati su za cara Heraklija (610 641) kao saveznici Bizanta u ratu s Avarima osvojili ondašnju Dalmaciju, gdje su se trajno naselili.

Pisati o tipovima bakrenog bizantskog novca od Heraklija do Aleksija, znači spomenuti Anastazijevu novčanu reformu i početi od nje, jer se na njoj bazira razvitak kovanja bakrenog novca u razdoblju od Heraklija do Aleksija Komnena.

A drugi val je došao na poziv Heraklija i Heraklije je taj drugi val naselio u na obalu Jadrana. zaleđe i jugoistočnu Panoniju, tj.

Prema novijim istraživanjima Hrvati su na poziv bizantinskog cara Heraklija (610 641) pod vodstvom sedmorice braće i sestara, s Klukasom na čelu, 626. godine došli s Karpata na Jadran i svladavši Avare zauzeli i naselili svoju današnju postojbinu i to s cijelom obalom od Raše u Istri do Apolonije (Valone) u Albaniji. 1) Zauzeto je područje dijelila rijeka Cetina na Bijelu Hrvatsku na sjeveru i Crvenu Hrvatsku na jugu.

Car raspoređuje građu u tim poglavljima po točno određenom planu: najprije je kako tvrdi, u sve zemlje car Dioklecijan doveo Romane, a onda su se za Heraklija prilike izmijenile, tako da su se po njegovoj zapovijedi naselili u Dalmaciju Hrvati ili Srbi i to pošto su istjerali Avare (Hrvati) ili pošto su avarsku zemlju našli napuštenu (Srbi).

Tako od Heraklija na dalje imamo nominale (slika br. 18).

O tom ugovoru, bizantski car Konstantin VII. zapisao je sljedeće: " Ovi pokršteni Hrvati ne ratuju rado izvan granica svoje zemlje, jer su dobili neko proročanstvo ili zapovijed od rimskoga pape Agatona, koji je u doba cara Heraklija, cara Romeja, poslao svećenike i pokrstio ih.

U namjeri da bi našim numizmatičarima olakšali sistematsko skupljanje svih vrsta i tipova bizantskog novca usko vezanog i za povijest našeg naroda, dajemo tabelarni prikaz od Heraklija do Aleksija Komnena, iz kojeg će lako biti uočljivo u kojem vremenu se kuje pojedina vrsta i tip novca.

Tipovi bizantskog novca i opis iz razdoblja od Heraklija do Aleksija

Sad se moramo sjetiti i Abramovićeva osvrta na podrijetlo Hrvata koji uznastoji ukazati na pomorski nastrojeno krilo Hrvata koje je morem prispjelo u Jadran a po odluci ili naredbi cara Heraklija.

No, odmah u povodu crkvenog raskola, koji je poà eo ustvari još za imperatora Heraklija, onog koji je u Istoà no carstvo zapostavio latinski i uveo grà ki jezik kao službeni jezik Istoà nog carstva, pa sve do basileiosa Emanuela Komnena, tinjala je vatra izmeà u Grà ke i Rimske crkve, dok nije došlo do teškog i trajnog crkvenog raskola u srpnju godine 1054. I taj crkveni raskol se je dogodio po - Teodozijevoj crti.

Jedini zaključak koji se može donijeti je da su HRvati već bili tu, i da ih nitko nije mogao istjerati, a da su na poziv Heraklija promijenili stranu, pobijedili Avare i zagospodarili prostorom kojim bi gospodario Bizant da je on pobijedio Avare.

S njihovim utjecajem ulazimo u dobro staro poznato područje koje nema veze s novim svjetskim poretkom, ali ima sa starim koji se zove ko jači taj tlači, a koje se može primijeniti i na Perikla, Agatokla, Aleksandra, Julija Cezara, Augusta, Konstantina, Justinijana, Heraklija, Karla Velikog, Bazila II Bugaroubojicu, Fridrika Barbarosu, Petra Aragonskog, Manuela Komnena, Karla Anžujskog, Ludovika Anžujskog, Williama Osvajača, Edwarda I, Filipa Augusta, Luja Svetog, Ferdinanda i Izabelu, Karla I, Ivana IV Groznog, Gustava Adolfa, kardinala Richelieua, Luja XIV, Petra Velikog, Charlesa II, Mariju Terezu, Napoleona, Hitlera i naravno smiješnog čovječuljka Hermana.

2. HRvati nisu dobili dozovlu od Heraklija jer Herakljije nije držao Dalmaciju nego Avari, pa tako nije ni mogao davati dozvole, već je naknadno diplomatskim rječnikom htio opravdati što više ne drži Dalmaciju, ko fol dozvolio, a nije ga nitko ni pitao, nisu ga pitali Avari, a nisu ga pitali ni HRvati.

Ja sam se poslužio licencijom te poćinio mali grijeh promijenivši vojevodu Justinijanova u poslanika cara Heraklija, ali se nadam, da će mi časna sjena tog Hvilibuda ovu silu oprostiti.

Što se u pjesmi spominje, da se ban hrvatski sprema preko Karpata da osveti grobove svoje braće, koja su se negda prije iz stare domovine odbila, to se ništa ne kosi s poviješću, pošto se znade, da se seoba Hrvata počela mnogo ranije cara Heraklija, gotovo u polovini VI. vi - jeka.

Usto mi je ideja osvete vrlo svojstvena narodnim pjesmama - mnogo bolji pjesnižki motiv seobi, nego da bi Hrvati prosto na zapo - vijed cara Heraklija ostavili svoju starinu.

Hrvatska plemena su prihvatila poziv cara Heraklija da istjeraju Avare i nastane se na osvojenu tlu.