1528. augsburški bankari Welseri kupili su od cara Karla V prava na kolonizaciju Venezuele, vjerojatno kao kompenzaciju za dug.

Za cara Karla VI. dne 2. lipnja 1740, kad je Sveta Stolica bila ispražnjena, za provincijala Ivana iz Srijema i gvardijana patra Filipa Đurčevića Veličanina, brižnim nastojanjem bivšeg provincijala i vrlo uvaženog dekana i seniora provincije Ivana iz Stražemana blagoslovljeni su temelji i ugaoni kamen pod tornjem u Velikoj...

Zlatko Moranjak (2010) pak piše kako je kuriozitet da je Fiume/Rijeka jedini grad na hrvatskoj obali koji nikad nije bio pod upravom Mletačke republike, kako je prvi put dobio svoju autonomiju 1719. kada je proglašena slobodnom lukom odlukom cara Karla VI.

Uspostavljanje trajne protuepidemijske zaštite u cijeloj Habsburškoj Monarhiji, pa tako i u Hrvatskoj - sve u svrhu reguliranja i organizacije kužnog redarstva - trajalo je od vremena cara Karla III. (1710. - 1740.) i objavljivanja serije zdravstvenih odredbi, propisa i zakona sve do normativa iz doba carice Marije Terezije (1740. - 1780.), kada je čitavo javno zdravstvo Monarhije regulirano " Zdravstvenim normativom " Gerarda von Swietena 1770. godine.

Karl von Habsburg sin je nedavno preminuloga austrougarskog prijestolonasljednika Otta von Habsburga i unuk posljednjeg cara Karla I.

Otada papa krune sve vladare Svetog rimskog Carstva, sve do cara Karla V..

O postojanju biskupije u Tarsatici, naseobini na području današnje Rijeke, u vrijeme cara Karla Velikog početkom 9. st., nema sigurnih podataka i pouzdanih dokaza.

Wilsona i austro-ugarskog cara Karla I. te na promjene u američkoj politici tijekom 1918. godine.

Glasoviti Alcuin, ucitelj cara Karla Velikoga, bio je jedan od velikih širitelja svetkovanja blagdana Sviju svetih.

U rujnu 1916. međutim, Scheuchenstuel je na intervenciju cara Karla reaktiviran te postaje zapovjednikom I. korpusa zamijenivši na tom mjestu Karla von Kirchbacha.

Dolazak cara Karla VI u Rijeku 1728. godine, obojani crtež

Bio je izazvan odlukom cara Karla IV.

Ipak, sve do vremena cara Karla VI. (1685. - 1740.) ne postoji opis ni prikaz tih zastava.

Možda se ponadao da s Guerrazzijevim romanom takvi inventivni napori neće biti potrebni; jer premda po Âťprirodi tugaljiviÂŤ (tema je bila predaja Firence vojsci cara Karla V.), knjiga je bila toliko obimna i prepuna različitih epizoda, od jezovitih do bučnih i neobuzdanih, da bi se od svakog libretista očekivalo, uz prethodno upozorenje, kako će, posve logično, izraditi sasvim različit zaplet i radnju.

Jagelovića i kraljice Marije, sestre cara Karla V.

Brodogradilište Kraljevica najstarije je hrvatsko brodogradilište i prvo brodogradilište na istočnoj obali Jadrana - osnovano je 1729. ukazom austrijskog cara Karla VI.

Nastojao je ipak održati neutralnost u sporu između cara Karla V i Francuske.

Vojvoda se, neočekivano, maskirao u cara Karla V., a njegov mladi nećak također se maskirao u junaka iz šesnaestog stoljeća.

Marija Terezija na vlast je došla na današnji dan 1740. nakon smrti oca cara Karla VI.

Cara Karla je izvještavao o postojanju Zelenoga kadra koji je imao podršku seljaka, a Kadar je imao kontrolu nad prostranim ruralnim područjima.

Sarkotić je nevoljko dočekao Tiszu, držeći da je njegov dolazak " neumjesan ", no pokorio se je carevoj želji, jer je nakon smrti cara Franje Josipa, kod novoga cara Karla, bio glavni čovjek za pitanja južnih Slavena.

Vratili se oni 803. godine sa veličanstvenim kalifovim darovima za cara Karla Velikog, pa su ovi darovi sigurno mnogo pridonijeli da se legenda o bajoslovnom Harun-al-Rašidu iz " Tisuć i jedne noći " tako lako primila i na zapadu.

Marija Terezija (1717. - 1780.), češka, ugarska, dalmatinsko-hrvatsko-slavonska kraljica i austrijska nadvojvotkinja, kći cara Karla VI. habsburškog, poznata po reformama u duhu klasicizma i prosvjetiteljstva i velikom umijeću vladanja, uvođenju kakvih-takvih ljudskih prava u monarhiju, ukidanju progona vještica, te po šesnaestero djece, od kojih je četvrto po redu, i najstarije od muške djece (Josip II.), nakon njezine smrti postalo carom.

Nar. vijeće Države SHS iz Zagreba 31. X. 1918. imenovalo ga je admiralom i postavilo za zapovjednika flote, koja je toga dana odlukom austroug. cara Karla I. predana ovomu vijeću, nakon čega je na brodu Viribus Unitis podignuta hrv. zastava.

Umrla je 15. ožujka 1989, u svojoj 97. godini, 65 godina nakon smrti svoga supruga cara Karla I.

Na dan pronalaska kamenog postolja na kojem je bilo položeno tijelo Gospodinovo piše ocu isusovcu Cresteruinu: Za vladavine pape Pavla IV. i cara Karla V., godine Kristove 1555., 27. kolovoza u 4 sata [... nakon što smo učvrstili strukturu na razini tla ] naše su oči ugledale Gospodinov grob, naravno, izduben u stijeni.

Taj se datum obilježava jer je 1527. godine u obrani pape Klementa VII., od napada snaga cara Karla V., herojski poginulo 147 švicarskih stražara.

Lazaret je danas uklopljen u riječku bolnicu, a od stare barokne zgrade ostao je raspoznatljiv tek kameni portal s posvetnim natpisom cara Karla VI. iz 1722. godine.

Nakon njegove smrti ustanovljena je Molitvena udruga cara Karla za mir među narodima.

Nakon oporavka tražio je od cara Karla da mu dodijeli neko zapovjedništvo, te ga je car u rujnu 1918. imenovao glavnim inspektorom austrougarskih snaga na Zapadnom bojištu koju dužnost je obavljao sve do kraja rata.