Preuzimaju Castellsovu terminologiju (Castells, M.: Uspon umreženog društva, Golden marketing, Zagreb, 2000.), razlikujući informacijsko društvo, s kojim počinje i nastavlja život ljudi, od informacionalističkog društva, kojeg vezuju za postmoderne visoke tehnologije.

Iako je Castells na pravom putu, griješi kad kaže da svijet funkcionira kao globalna mreža u kojoj se sve može dogoditi i u kojoj je svatko povezan sa svakim.

Manuel Castells opisuje urbane socijalne pokrete kao« lokalno utemeljene i teritorijalno definirane pokrete koji teže mobilizaciji oko tri osnovna cilja: zajedničke potrošnje koja je financirana iz viška vrijednosti (komunalne vrijednosti, škole, bolnice, kultura), kulturnog identiteta i političkog samoupravljanja.

Svi suvremeni identiteti otpora, kako ih određuje sociolog Manuel Castells u knjizi Moć identiteta feminizam, postkolonijalizam, novi društveni pokreti ne pozivaju se ni na kakvu institucionalnu religijsku doktrinu.

Recentna istraživanja s područja urbane sociologije pokazuju da se urbani život odvija kroz niz proturječnosti kao što su globalno-lokalno, javno-privatno, konzumerizam-siromaštvo, socijalna uključenost-socijalna isključenost, a koje se nastoje uravnotežiti kroz primjenu koncepta socijalne održivosti. (Primjerice, Polese, M. i Stern, R., (eds.) 2000., The social Sustainability of Cities: Diversity and the Management of Change, University of Toronto Press; Hamilton, Andrews, Pichler-Milanović, (eds.) 2005. Transformation of Cities in Central and Eastern Europe: Towards Globalization, United Nations University Press; Castells, M., 2000. Urban sustainability in the information age, City 4 (1) 118 - 122.).

S vremenom se, nakon pojave Sigmunda Freuda i psihoanalize, briše razlika između subjekta i objekta, odnosno granice između sukoba i suradnje postaju manje precizne, te se pojavljuju novi autori: Luhmann, Castells i Habermas, a ovaj posljednji gleda na komunikaciju kao najvažniju društvenu aktivnost.

Dakle sva trojica - Luhmann, castells i Habermas - predstavljaju neoinstitucionalistički pravac, koji gleda na ljudsku aktivnost sa stanovišta normi, običaja, motivacije, ljudskih odnosa, itd., za razliku od neoklasičnog koji je prisutan u današnjoj ekonomskoj znanosti i koji na ljude gleda kao na savršeno racionalne aktere, na čemu se temelji Teorija javnog izbora.

Castells i sur. iz Bostona predložili su protokol koje sačinjavaju tri otopine, različite koncentracije karboplatine.

O razvoju na Dalekom istoku toplo preporučujem: Manuel Castells: " Informacijsko doba - kraj tisućljeća ".

Castells u svojoj knjizi Apocalypse of Freemasonry izjednačava sedam zvijezda na nacrtnoj tabli sa sedam zvijezda u konstelacijama Ursa Minor i Ursa Major.

Otuda simbolika lože iznad ili nebeske lože, jer, kako tvrdi Castells, sedam oficira lože koji ložu čine potpunom i savršenom su prototip nebeske lože koje su drevni promatrači neba a i preci masonskog zanata zapazili i uključili u alfabet simbola.

Castells teorijski je konkretizirao ono što dolazi nakon industrijskog društva.

Informacijska i komunikacijska tehnologija su glavni izvori bogatstva i ekonomskog rasta suvremenog svijeta (Breathnach, 2000. prema Castells, 1993).

Ovo je tip strukture koju Manuel Castells (1997: 269) identificira kao mrežna firma.

Lezbijstvo je, zapravo, sastavni dio feminističkoga pokreta, istaknuo je sociolog Manuel Castells u knjizi Informacijsko doba.

Da živimo u vremenu u kojem država ima ulogu vladajućeg ekonomskog suverena (kao što je recimo slučaj sa sovjetskim modelom kada ga analizira Castells) ispravno bi bilo istu osuditi kao prepreku slobodi i kreativnosti proizvođača/inovatora.

Države se sve više povlače iz onoga što Manuel Castells naziva crnim rupama informacijskog kapitalizma, ali ljudi dovoljno nesretni da se nađu zaglavljeni u tim crnim rupama još su podvrgnuti teroru slobodnog tržišta i onoga što su marksisti običavali nazivati međunarodnom podjelom rada.

Brojni značajni autori Giddens, Harvey, Soja, Sassen, Castells, Bauman i mnogi drugi, u centar svojih razmišljanja i istraživačkih aktivnosti stavljaju upravo fenomen hiperurbanizacije, nastanak globalnih gradova i urbanih područja.

Ono što Castells smatra čimbenicima geneze ovakvih identiteta jest polu provedena modernizacija, kriza legitimnosti države nacije, osporavanje patrijarhata ili sličnih ' čvrstih ' društvenih ' normi '.

Pitanje koje Castells postavlja jest jesu li nacije doista zamišljene zajednice ili možda samo zajedničke zamisli jer u suvremeno doba nacionalizam može i ne mora biti orijentiran prema stvaranju suverene nacije države, država nacija i sama nacija nisu nužno povijesno ograničene na modernu državu kakva se pojavljuje u Europi, nacionalizam ne predstavlja uvijek fenomen elite već je danas češće reakcija protiv globalnih elita te suvremeni nacionalizam više teži kulturnom nego političkom.

Osnova cjelokupne ekonomije pa i društva, kako to navodi Castells je mreža i umrežavanje koji su omogućeni postojanjem mreža svih mreža, odnosno internetom.

Tri identiteta o kojima Castells govori legitimirajući, projektni i identitet otpora tvore bit sukoba u umreženim društvima globalnoga doba.

Manuel Castells 3 u tekstu Public Space in the Information Society redefinira često rabljene pojmove u kao što su identitet, monumentalnost i centralnost, nudeći novi instrumentarij za analizu gradskog prostora.

Razmatra se zatim pomak s logike strukture na logiku tokova (Baudrillard, Castells) te Lashovo shvaćanje druge modernosti " (Beck) kao modernosti poopćene medijatizacije ".

U tom se smislu sadržaj kolegija orijentira na proučavanje doprinosa mnogih teoretičara (Giddens, Gourvitch, Castells i drugi), koji su o vremenu najčešće raspravljali kroz pzimu prostora i novih tehnoloških promjena u suvremenom svijetu.

Biti " u " znači pripadati, biti dio nečega, a biti " izvana " znači biti isključen (Manuel Castells koristi pojmove uključeni i isključeni, dualni grad, dvojna društva).

Imajući na umu SAD kao upečatljivi model, Castells izražava svoju zabrinutost, jer zaštita pojedinca na tržištu rada postaje sve slabija ili se potpuno gubi, konkurencija sve veća (imajući u vidu istočnoeuropska, dalekostočna, afrička i općenito tržišta radne snage zemalja 3. svijeta).

U svojoj knjizi " Umreženo društvo " (tako je prevedena u Zgb-u 2000., ovaj čas nemam naslov originala, ali ti mogu i to poslati PM-om ako te zanima) Castells govori o pokretačkoj sili društva koju vidi u informacijskoj tehnologiji, tj. " informacionizmu ".

Premda je izrastao u mrarksizmu, koji je dao dosad najradikalniju kritiku kapitalizma, Castells smatra kapitalizam " najprilagodljivijim " sistemom uopće.

Castells je o tome proveo i istraživanje u tzv. G-7 zemljama (SAD, Japan, NJemačka, Italija, VB, Francuska, Kanada) gdje je analizirao utjecaj informatičke revolucije na radnu strukturu, čiji su rezultati pokazali zabrinjavajuće pojačavanje sve izrazitijih društvenih polarizacija.