Poznate su tipologije zapadnih socijalnih država (Esping-Andersen, Liebfried).

Neki ugledni autori govore o zamrznutom krajoliku socijalne države, odnosno o sporim procesima (Esping-Andersen, 1998.).

Esping-Andersen upozorava da je upravo nezaposlenost mladih ljudi, odnosno otežan prijelaz iz škole na posao, glavni uzrok vrlo niskih stopa fertiliteta u Italiji (Esping-Andersen, 2001.: 316).

Dok je u tri poslijeratne decenije bio na djelu proces tzv. dekomodifikacije socijalnih prava (Esping-Andersen, 1990.), što podrazumijeva prijenos socijalnih troškova s građana na državu, u posljednjim je desetljećima na djelu obrnut proces komodifikacije, što znači da se socijalna sigurnost sve više kupuje na tržištu, odnosno da se dio socijalnih troškova prebacuje na pojedince i obitelji.

Neki autori nazvali su to zlatnim dobom socijalne države (Esping-Andersen, 1998.).

Ovu vrstu odgovora na izazov globalizacije Esping-Andersen (1998.) smatra uzrokom tzv. euroskleroze. (3) Treći scenario razvoja socijalne države pretpostavlja veću orijentaciju na obitelj koja se tretira kao osnovni okvir redistribucije dobara i usluga.

Reference se u tekstu navode prema sljedećim primjerima, bez obzira na jezik izvornika: (Deacon, 1994.), (Coury, 2001. a, 2001. b), (Županov, 1995.: 38), (Puljiz i Bežovan, 1994.: 25), (Puljiz i sur., 2000.: 25 - 26), (Gough i sur., 1997.; Esping-Andersen, 1990., 1999., 2004.), (Hrvatski zavod za javno zdravstvo, 2004.), (Obiteljski zakon, NN 116/2003., čl. 21, st. 1).

Glavni je izazov u tome da se preispita socijalna politika na način da tržište rada i obitelj postanu izvor zaštite, jamčeći da će sutrašnji radnici biti što je moguće više produktivni (Esping-Andersen, 2001.: 310 311).