Uz endemsku biljku dubrovačku zečinu (Centaurea ragusina) na Brusniku živi, nitko ne zna kako i od kuda je tu došla, endemska crna gušterica.

Posebnu pozornost zaslužuju biokovski endemi, od kojih su najpoznatiji: biokovsko zvonce (Edraianthus pumilio) i uskolisna zečina (Centaurea cuspidata).

Podarcis melisellensis pomoensis) i biljni strogo zaštićeni endemi jabučka zečina (Centaurea jabukensis), te žljezdasta zečina (Centaurea crithmifolia).

Ipak, nije posve sama i nju nastanjuje njen endem, crna gušterica s Jabuke (Melisellenis Melisellenis) i podvrsta dubrovačke zečine (Centaurea Ragusina), a do prije nekih 60 - tak godina cvao je ovdje i endemski karanfil (Dianthus multinervis) uz kojeg je bilo vezano vjerovanje da će se onog dana kad njega nestane ugasiti i ribarstvo Komiže, životno određenje ovog malog otočkog mjesta

U Cambridgeu unutar Botaničkog vrta su 1997. godine prošlog stoljeća tako utvrdili kako je medonosnim pčelama izuzetno privlačan mošus slez (Musk-mallow), crni sljez (Malva sylvestris), slijez (Scabiosa columbaria), različak (Centaurea cyanus) i divlja kadulja (Salvia verbenaca).

Umjesto njih javljaju se neke od vrsta viših položaja kao što su stupasti jaglac (Primula veris subsp. columnae), pustenasta zečina (Centaurea triumphetti), srebrnolisni trputac (Plantago argentea), tršćanski srčanik (Gentiana verna subsp. tergestina) i neke druge.

Tako od biljaka nalazimo 4 endemske vrste, a to su: Aurinia sinuata (izverugana gromotulja), Centaurea ragusina ssp. lungensis (podvrsta dubrovačke zečine), Corydalis acaulis (bijela šupaljka) te Tanacetum cinerariifolium (buhač).

Na slici je vrsta Centaurea montana, trajnica roda različaka koja traži dobro drenirano, vlažno tlo, pogodna za sadnju u kamenjare.

Rosavcc: ZAŠTIĆENI DIJELOVI PRIRODE NA VELEBITU Šumarski list - SUPLEMENT (2003). 93 - 106 (Dianthus), zvončike (Campanula), zvonaca (Edraian - ka samo je žutu sirištaru (Gentiana lutea) zabranjno thus) i zečine (Centaurea) te sve vrste perunike (Iris) i skupljati s korjenom u svim područjima Hrvatske gdje kaćuna (Orchidaceae) nema zaštite.

Od pašnjačkih zajednica obilno se javlja zajednica kršina i mlječike, te zajednica žute krške zečine (Centaurea rupestris) i šaša crljenike, koja je najrašireniji tip pašnjaka na tim područjima.

Različak (Centaurea cyanus L.) je zeljasta jednogodišnja biljka porijeklom iz istočnog dijela Sredozemlja.

U znak priznanja za njegov rad njegovim su imenom nazvani fosilni mekušci Hidrobius rossi, Dreysenia rossi i neke biljke (Polygala i Centaurea rossiana te Leontodon rossianus).

Jer za sve moguće erotske naslade vrijedi ono što je pametnjaković Freud ipak konstatirao za incest da je zabrana incestuoznih odnosa ' možda najveće osakaćenje koje je pretrpio čovječji ljubavni život '. " Tamo dalje od crkvice Svetog Nikole, a sve uz asistentovo izlaganje o pravnim nasrtajima na spolnost, Rita je počela nenametljivo pokazivati i imenovati visoko, srednje i nisko mediteransko bilje koje i prijatelji Marjana nimalo ili jedva prepoznaju: Pinus halepensis ili bilobor, dvovrsni Cupressus sempervirens ili čempres, crniku ili Quercus ilex, tršlju i smrdljiku iz roda Pistacia, zeleniku iz roda Phyllirea, lijepi bršljan Hedera helix, bodljikavu smriku Juniperus oxycedrus, šiboliku kositernicu Ephedra campylopoda, modroplodu suručicu Spiraea, vitku metlicu Osyris alba, brnistru ili žuku Spartium junceum, Coronilla emerus ili šibiku, Clematis vitalba ili pavitinu, Convolvulus ili slak, karizmatsku Paliurus spina christi ili draču, Rutu graveolens ili rutvicu, pa srcoliku Smilax aspera ili tetiviku, doseljeničku Agave americana, sitnovezni Foeniculum vulgare ili koromač, Centaurea ili zečinu, dragu Bellis perennis ili tratinčicu, Cistus villosus ili maštoviti bušin s cvijetom koji kao da je skrojen od krep-papira.

Tijekom tih putovanja otkrivene su tri nove biljne vrste: Centaurea friderici augusti iz Dalmacije, Saxifraga friderici augusti iz Crne Gore te Pediularis friderici augustisi iz Istre.

Dubrovačka zečina (Centaurea ragusina) jadranski je endem koji raste na obalnom dijelu u okolici Cavtata i u Splitu te na otocima od Dugog otoka do Palagruže, Lastova i Mljeta.

Naime, na Brusniku se može naći endemska biljka, tko zna zašto nazvana dubrovačka zečina (Centaurea ragusina), ali i stvor za kojeg nitko ne zna kako je tamo doplivao, crna gušterica.

Na području Parka prirode Telašćica ova vrsta javlja se u dvije podvrste: Centaurea ragusina ssp. ragusina koja se nalazi na strmcima i u uvali Čuška dumboka i Centaurea ragusina ssp. lungensis koja je prisutna samo na strmcima.

Surovim uvjetima života prilagodio se mali broj biljnih i životinjskih vrsta, a posebno su zanimljivi biljni endemi zečine (Centaurea jabukensis, Centaurea crithmifolia) te životinjski endem - crna gušterica Lacerta fiumana pomoensis.

Na kamenjarskim površinama nalazimo mediteranske i submediteraanske elemente kao što su klasoliki vrisak (Satureia subspicta) šaš crljenika (Carex humilis) i kamenjarske zečine (Centaurea rupestris).

Možda najposebnija biljka od svih na ovom području je upravo endemska podvrsta dubrovačke zečine Centaurea ragusina ssp. lungensis koju možemo vidjeti samo na dugootočkom strmcu gdje se nalazi zajedno sa podvrstom Centaurea ragusina ssp. ragusina.

Među njima su najpoznatiji Biokovsko zvonce (Edraianhtus pumilio), Uskolisna zečina (Centaurea cuspidata) i Slava klisura (Centaurea gloriosa).

Različak, ponegdje poznat pod imenima plavulja, modrulja ili modruš, pripada rodu Centaurea (zečina) koji je u nas zastupljen s oko 35 vrsta.

U narodnoj se medicini ponegdje spominju još Centaurea montana, gorska zečina ili plavičje i Centraurea jacea, livadna zečina ili vasiljak, koje se koriste slično kao i različak.

Zanimljivo je napomenuti da ovom rodu pripada i nekoliko rijetkih i endemičnih vrsta, među kojima je najpoznatija dubrovačka zečina (Centaurea ragusina), koja raste u pukotinama okomitih karbonatnih obalnih stijena u okolici Cavtata i na otocima.

Otkrio je i neke nove endemične vrste biljka iz roda Centaurea i Allium.

Zajednica je razvijena preko cijele godine, no karakterističan aspekt koji joj daju dubrovačka zečina (Centaurea ragusina) i srebroliki slak (Convolvulus cneorum) u cvatu dobiva u mjesecu svibnju i lipnju.

Od poluzrelog sjemenja češljugarima daje različak (Centaurea cyanus), Flockenblumen (Centaurea jacea), Mariendistel (vrsta uvoznog strička) kojeg on očito sije na svom posjedu.

Onu iz Dalmacije nazvao je gore spomenuti Roberto Visiani Centaurea Friderici Augusti.

U florističkom smislu ovi su otoci interesantni kao staništa nekoliko rijetkih i endemičnih biljnih vrsta hrvatske flore od kojih spominjemo samo neke poput: grmolikog ranjenika (Anthyllis barba-jovis; reliktna vrsta), srebrnolisnog slaka (Convolvulus cneorum; reliktna vrsta), a posebno mjesto zauzima dubrovačka zečina (Centaurea ragusina), ilirsko-jadranska endemična vrsta.

U vegetacijskom smislu Mrkan i Bobara se odlikuju s nekoliko endemičnih zajednica poput endemične ilirsko-jadranske asocijacije Limonietum anfracti (do sada zabilježena samo na Šipanu, Lokrumu te Mrkanu i Bobari) s primorskom mrižicom (Limonium anfractum), ilirsko-jadranskom endemičnom biljkom kao edifikatorskom vrstom, te ilirsko-jadranskom endemičnom asocijacijom Phagnalo-Centaureetum ragusinae s dubrovačkom zečinom (Centaurea ragusina) kao karakterističnom vrstom