Postalo mi je jasno zasto je u vodicu za turizam pisalo da bus ide mukotrpnim putom preko Chaco Valley.

Vjeruje se kako je promjena klime koja je počela pedesetogodišnjom sušom godine 1130., dovela do iseljavanja Chacoanaca, ili Anasazija kako su ih nazivali Navajo Indijanci što znači Drevni ili Drevni neprijatelj, iz Chaco klanca [ 1 ].

Poslije 1250. godine naselja na ovom području su potpuno iseljena, a Chaco-Anasazi su se odselili uglavnom na jug gdje su se spojili s rođacima na visoravni Hopi, te na sjever uz Rio Grande gdje su nastali narodi Keres i Tanoan.

Na Z, uz granicu Bolivije, visočje se blago spušta u još jednu nizinu; Pantanal je prostrano (o. 100 tis. km 2) povremeno poplavno i močvarno područje u gornjem porječju Paraguaya, s nastavak nizine Gran Chaco.

Chaco, Formosa, Salta Jujuy, s iznimkom tampon područja od 25 km od granice s Bolivijom i Paragvajem koja se proteže od općine Santa Catalina u pokrajini Jujuy, do općine Laishi u pokrajini Formosa, pod uvjetom da je meso dobiveno od životinja koje su zaklane nakon i uključujući 18. ožujka 2005. godine.

Široka ravnica po imenu Gran Chaco predstavlja drugu zemljopisno-prirodnu cjelinu koja se nalazi na sjeveru zemlje.

Radikalan primjer je indijansko groblje u pokrajini Chaco gdje se danas sadi GMO soja u privatnom vlasništvu.

To je rezultirao otkazom za 15.000 drvosječa u Chaco regiji dok je autohtono pleme Wichi moralo napustiti svoj drevni dom.

Sjeverne nizine sastoje se od dvaju dijelova; na istoku, između rijeka Paraná i Uruguaya, nalazi se Entre Ríos (Međurječje), travnata ravnica, a zapadno od rijeke Paraná rijetko naseljeni i šumoviti Gran Chaco.

Ashluslayi kulturno pripadaju krugu Chaco plemena čije je glavno zanimanje bilo sakupljanje plodova algarrobe ([ 1 ]) od kojega Chaco-Indijanci dobivaju hranu i pivo.

To je mjesto specifično jer u par kvadratnih kilometara možete vidjeti tri najvažnija teren Južne Amerike: pustinju Chaco, Ande i džungle Amazone.

Jedno od najimpresivnijih bio je Pueblo Bonito u području kanjona ' Chaco ' u današnjem jugozapadnom dijelu Sjedinjenih Država.

Chaco bjesomučno tipka po svom mobilnom telefonu, zastajući samo na trenutke kako bi povukla dim svoje cigarete.

Nazvani su Anasazi, a njihova je nezavisna urbana civilizacija bila koncentrirana na području na kanjon Chaco u Novom Meksiku.

Dok bi nas ostali željeli podsjetiti na domišljatost u Çatal Hüyüku, želim podsjetiti na teror kanjona Chaco.

Rezultat je bio da su ostali bez dvije trećine pustinje Chaco.

Gran Chaco je aluvijalna ravnica u Južnoj Americi, između Anda na zapadu te rijeka Paraguay i Paraná na istoku.

Gran Chaco karakterizira rijetka naseljenost, a stanovnici se bave stočarstvom (govedo) i uzgojem pamuka.

Chaco plemena Toba i Ashluslay skalpove su držali razapete na drvenim okvirima. kada bi se ratnici vratili u selo sa skalpovima priređivali su se festivali maskiranih plesača koji bi trčali i skakali oko motkiju sa kojih su visili skalpovi.

Na sjeveru Argentine proteže se visoravan Chaco (Gran Chaco).

Tek manji dio na sjeveroistoku ima klimu s tropskim obilježjima, a Chaco na sjeveru suptropsku klimu.

Smjestili su ga na posebno izabranom mjestu, u nepristupačnom kanjonu Chaco na mjestu gdje su stoljetne vodene bujice i protoci napravili prirodne tokove i žljebove, kroz koje je tokom cijele godine oticalala voda.

Godine 1903. morala je Brazilu ustupiti bogata nalazišta rude u području Acre; 1932 35. ratuje s Paragvajem zbog pokrajine Chaco; mirovnim ugovorom 1938. izgubila je veći dio toga područja.

U subotu smo automobilom, Branka, Gustavo i ja, krenuli na put u 1200 km udaljenu pokrajinu Chaco.

Među njima se našlo i pet gospođa koje su se rodile u Hrvatskoj i došle živjeti u Chaco tridesetih godina prošloga stoljeća.

Moram istaknuti da je naš dolazak u Chaco izazvao puno emocija, jer zbog velike udaljenosti od Buenos Airesa posjete Hrvatima u ovom kraju Argentine nisu česta pojava.

Povratak u Buenos Aires je, kao i dolazak u Chaco, bio iscrpljujući ali bili smo zadovoljni obavljenim poslom i toplim prijemom, ne samo u Chacu, nego i u drugim krajevima Argentine.

(kod teritorija AR-1) Provincije Buenos Aires, Catamarca, Corrientes (osim općina Berón de Astrada, Capital, Empedrado, General Paz, Itati, Mbcuruyá, San Cosme i San Luis del Palmar), Entre Ríos, La Rioja, Mendoza, Misiones, dio Neuquen (isključujući područje uključeno u AR-4), dio Rio Negro (isključujući područje uključeno u AR-4), San Juan, San Luis, Santa Fe, Tucuman, Cordoba, La Pampa, Santiago del Estero, Chaco Formosa, Jujuy i Salta isključujući tampon zonu od 25 kilometara od granice s Bolivijom i Paragvajem koja se proteže od distrikta Santa Catalina u provinciji Jujuy do Laishi distrikta u provinciji Formosa pod uvjetom da je meso dobiveno od životinja koje su zaklane 18. ožujka 2005. godine ili nakon toga.

Tijekom rata za Chaco, stadion je bio korišten kao skladište streljiva i u druge vojne svrhe.

Nakon rata, stadion je dobio današnje ime Estadio Defensores del Chaco (hrv.