Kaj ciniti? Kako izbjeci taj proces frustracije i dosade nade i razoracenja? Ima vise strategija. Prvo zabava.. Mislimo brzo na nesto drugo Cinimo kao ostali, svijet, pravimo se sretni, cinimo, pravimo se da nam nije dosadno, cinimo pravimo se da necemo umrijeti.

Iako nas citanje njegovih rijeci ispunjava dubokom tugom, cinimo to da se podsjetimo žrtava junackih duša koje su svojom krvlju zalile drvo ove Vjere.

Ps.Zahvaljum postovanoj Cigler koja svoj talentat novinara stavlja u sluzbu prezenta, time za dobrobit HR naroda.. Kaj se tice politike, to je jos jasnije. Nije dosta se nadatiti, pravdi, vec je vazno kaj cinimo za nju, zato trebamo programme, novinare projekte imazinaciju i kontra projekte I zbog tog razloga trebamo stranke politicke, da pripremimo, u isyto vrijeme zajedno i jedni protiv drugih, za buducnost koju zelimo za nas i nasu djecu

da ali u zivotu je tesko biti sretan ako ne znamo koje nas stvari cine sretnim treb pevo razmisliti ali ako su to neke ruzne stvari mislim da onda treba da ih cinimo...... jer cemo samo tako unistiti sebe ali mislim da nema ljudi na ovom svijetu koji misle da ih lose satvri cine sretnim kao npr. ne daj boze tudja nesrecaili tak nesto mislim da takvi ljudi ne zaslusuju da zive zaista..... dysy 16......

Oboje je ovdje na zemlji, sve cinimo svojim postupcima prema sebi i prema drugim ljudima.

Uperi pistolj u mene, uradi mi sve najgore sto mozes i zamisliti, od cega te je strah... nocu.... kada si sam sa sobom i svojim kosmarima i tek tada cu znati... da li jesam i koliko sam uspela, na stazi zvanoj " Put Samospoznaje ". Mozemo se mi truditi, raditi razne tehnike, uciti na razne nacine, ali direktnu spoznaju dozivljavamo tek tada kada smo suoceni sa smrcu u raljam " Zivota " dok se hvatajuci za ponudjenu slamcicu da ne potonemo, borimo za dah koprcajuci se, uhvaceni u zamku zvanu " neizveznost dogadjanja ' ". Tu tek saznajemo ko smo, sta smo i koliko jesmo u tom trenutku neznanja kada vestina umeca i sva nasa mudrost dolaze do izrazaja.Ako ne potonemo nastavljamo plivati dalje rekom zivota koja nas izvesno nosi privucena izvorom svega postojeceg, nazad, od kuda smo jednom potekli, nasem izvoru.Kljuc svega je kako cemo se postaviti u takvoj situaciji.Ulagacemo voljni napor ako osetimo da smo umno nastrojeni koristeci intelektualno znanje, snagu fizickog tela ako je to potrebno, ili intuitivno znanje ako nam nasi senzori jave, ako naslutimo.U zavisnosti od toga koliko smo osvestili do tog momenta takva ce biti nasa percepcija i nasa reakcija.Ne trebamo biti razocarani trenutnim, nego zadovoljni sto smo uspeli to uciniti na takav nacin, kakav jesmo, sto smo svesni toga sto cinimo i sto iz momenta u momenat evoluiramo.Najminimalniji pomak je veliki evolutivni korak bitno da se ne predajemo.Zasto naslov " Prihvatanje "? Evo zasto; zato sto na osnovu onoga koliko smo u stanju da prihvatimo, toliko smo blize svom sredistu.Neka nam uvek bude merilo sta god nam se desavalo, to sto mislimo, osecamo, kakve senzacije dozivljavamo u tim momentima, jer su oni najbolji pokazatelji naseg evolutivnog razvitka.

Ne toliko sto je necija tudja odgovornost, preciznije, sto bismo mi htjeli da drugi ucine kako bi nama bilo bolje, dok mi nista ne cinimo.

Na taj nacin mozemo jedino upasti u zamku nepobitne ispravnosti onoga sto cinimo, a onda smo se nasli u sopstvenom lavirintu iz koga cemo vrlo tesko naci izlaz.

Kod Zidova i pravoslavaca vazi nacelo: Bog je posjvetio sve sto cinimo ukoliko nam to uspije, a ako ne uspije, onda treba stovati Boziju volju i nadati se boljim prilikama (Tko je klapio klapio je).

Nemamo pravo osudjivati ih, jer sto mi cinimo nasoj djeci?

Ne trebaju se osjecati kaznjene zato sto su nas zeljele i ne trebamo biti kaznjene zato sto zelimo nekad i svojih par minuta, trebamo samo misliti ono jednostavno cinimo drugima ono sto zelimo da drugi cine nama...

Antun Zivanovic predsjednik Drustva Prijatelja Matice Hrvatske Vancouver je naglasio da smo uvijek bili zajedno za odbranu Domovine I danas to cinimo ovakvim primjerima. Direktor Kanadsko Hrvatske Komore I predsjednik za zapadnu Kanadu gospodin Emil Bosnjak je takode bio prisutan te je istaknu vaznost i povezanost na nivou cijele Kanade.

I Nadi i Zdenki iz Molitvenih vijenaca, sto su mi skenirale i poslale ovu fotku, koju evo premijerno objavljujem na internetu (nigdje je prije toga nisam mogla naci), a dobro cu je iskoristiti za proslavu ove 10. godisnjice i ovdje u Ekvadoru, u centru Zajednice Krista Misionara Molitelja, jer njen sadrzaj bas toliko, skoro doslovno odgovara onome sto mi ovdje cinimo, a s.

Nije poenta u tome sta cinimo dobrovoljno...

vuvu 07. Srpanj 2008. 17:19:50 Ma ljudi moji nismo ovdje da bi se svađali jedni s drugima ovdje smo da razmjenimo iskustva i da ukazemo na pogreske koje cinimo na intervencijama bilo to dobrovoljac ili profesionalac a sto se tice opremljenosti dobrovoljnioh društava i profesionalnih postrojbi mislim da su dobrovoljci u puno nezavidnijem polozaju od profesionalaca ipak dobrovoljci moraju kupovati opremu od one nedostatne crkavice novaca koje dobija od grada ili opcine ili zupanije (kako ko) koja u vecini slucaja nije dostatna ni za tekuce rezije kao sto su voda telefon struja i gorivo za vozila a da ne govorim o nekakvim vecim popravcima na njima do kada ce dobrovoljci moc ovako egzistirat ja neznam ali po meni ne jos zadugo ako se nesto ne promjeni pa makar dobrovoljci izasli na ulice..... rifireman ne mogu komentirati na te intervencije jer nisam vidio te klipove niti sam bio prisutan ali i njih bi isto tako kritizirao ili pohvalio kao i svakog drugog nije bitno tko je i sta je.... zelim samo da ovim putem ako vec ne mozemo drukcije skrenit paznju (ti kazes da i novinari posjecuju ovu stranicu) na vrlo tesku situaciju koja prerasta granice normaliteta i svake logike s kojima se susrecu dobrovoljci i profesionalci svakodnevno..... i zasto je tolika netrpljivost između dobrovoljaca i profesionalaca zasto ne mozemo brinut jedan o drugome nego zabadat nozeve iza leđa zasto ne mozemo zivjeti u miru i skladu jer ruku na srce ovisimo jedan o drugome.... ZATO DA DAM POHVALU MLADOSTI STO MOGU IZACI S TOLIKIM BROJEM LJUDI NA INTERVENCIJU ZA RAZLIKU OD NEKIH....

I cinimo sve sto mozemo da si osiguramo taj trenutak, misleci, evo ga, dolazi, jos malo i to ce bit to, jos samo ednu stvar moram napraviti, jos jedan kauc kupiti, par zavjesa, mozda ovdje cvijece staviti.. samo jos par detalja i sve ce biti savrseno.. i onda cu predahnuti..:))))) Koja iluzija, ne mogu a da se ne nasmijem, cinim to, i sama to cinim, uvijek trazim taj savrseni trenutak, kad ce sve moje zelje i potrebe biti ispunjene.. a sve te zelje su zapravo vecinom materijalne prirode, djelomicno duhovne.. iako ce se vecina sloziti da je zapravo uzrok svemu tome onaj unutarnji poriv, proizasao iz nedovoljnog poznavanja samih sebe, time nepoznavanja zapravo onih iskonskih potreba, pa izmisljamo, mozda je ovaj tepih bas taj..:) Eto.. to su razlozi moga izostanka s foruma duze vrijeme.. ta potraga za tim trenutkom.. misleci, samo jos ovo moram uciniti i onda cu bit mirna, onda cu moci sjesti u miru i nesto lijepo napisati..

Ponekad je smisao zivota u tome da cinimo prave stvari.

sve i da je Isus rodjen 25.12 sto se iz Biblije nikako ne moze iscitati... mislimo li stvarno da je ovo sto cinimo u redu?

Mi mozda jesmo desnicari, iako bi prije rekao domoljubi i to nas nije sprijecavalo da pisemo i komentiramo Sanadera i njegovo lopovluk i nismo se pravili slijepi na sve negativnosti koje je donio HDZ pa to ne cinimo ni danas.

Nas novac i sve sto posjedujemo i mozemo to ponjeti sa sobom je nasa druga kuca od Asc. Ako smo mi kuca 1. partner kuca 7. nas novac 2. njegov novac 8.... ako je kuca 12. nase, tajne.skriveni neprijatelji, velike zivotinje, bolnice... sve ono lose sto cinimo sami sebi u zivotu, potome kuca 6. je sve ono sto nam drugi nama cine lose tj problemi, partnerove tajne, nase bolesti, male zivotinje, ljudi koji rade za nas.

Na svakom raskrizju zivotnog puta cinimo izbore koji na kraju cine to sto smo mi.

Mrzeci druge zapravo cinimo uslugu zlu i podmecemo noz pod grlo vlastitim potomcima. prikaži cijeli komentar

Nadamo se necem boljem, previse ocekujemo, a premalo cinimo i dajemo..

Nepomicni gledamo u ciglu koja nam leti na glavu i nista ne cinimo.

Sto je najgore, nikada nije kasno spoznati neke stvari i razviti se, zivot je tako koncipiran da nam uvijek i iznova daje nove prilike za to, ali mi to ne cinimo...: (Ne kazem ja sada svi morate jesti biljke_only, ali razvijete sebe emocionalno i duhovno pa cete i sami vidjeti koje ce stvari iz istoga spontano proizaci...

Prisustvo zdravog razuma je pak ono sto nas usmjerava u pravom smjeru i nedozvoljava nam da cinimo stvari koje nisu dobre ili logicne u datom trenutku.

Ali u zivotu se zlo koje cinimo drugim ljudima vrati.

Zastali nesigurni, da li smo tu na pravom mestu i u pravo vreme, odustajemo li, ili cinimo korak ka beskraju.... Tu, bas tu, budimo hrabri, odlucni, sigurni u to sto intuitivno spoznajemo, imajmo vere.... Samoca koju zivimo trenutno, je ono za sta se sve vreme pripremamo... Odlazimo tamo gde nema nas, gde jesmo, gde neizrecivost opisuje linearnost nepregledne kruznosti.... jednost... potpunost.... Kreativno sami, svesno osamljeni, ali dovoljno ostvareni da mozemo izabrati zivot, ili svesnost.

Lenkom i njenom Zajednicom Krista Misionara Molitelja, i svime sto ovdje cinimo za siromasnu djecicu, da su nam odlucili darovati veliku donaciju, od koje je pokrenuta gradnja novih prostora, koji nam toliko trebaju... Medju ostalim, bit ce izgradjena i velika dvorana za molitvene susrete i druge sastanke, kojoj je sestra Maritza vec sada dala (u molitvi) nadahnuto ime: " Salon Drina " (zato sto sam ih ja sve povezala, zato sto sam prva volonterka u njihovoj zajednici...):

Zdenka zasto tako beznadno i malodusno, pa glavna osobina svakoga Krscanina je nada, optimizam, sreca, radost, strpljenje, vjera itd. Pa danas je sigurno puno lakse zivjeti nego za vrijeme Petra i Pavla, i ranih Krscana, koji su bili proganjani i ubijani kako se kome svidjelo, i koji su masovno umirali od gripe i drugih smjesnih gledajuci iz nase perspektive bolesti, i kojima je zivotni vjek bio 28 godina, pa svejedno su bili puni optimizma i vjere u bolje sutra, koja im je i svakodnevnicu laksom, ljepsom i podnosljivijom cinila.Zato glavu gore Krscanko, ti si dijete Bozije i kao takva osudjena na srecu i radost, a djavo nek tuguje. A i te zablude o kazni Bozijoj treba razbiti, jer to ne postoji.Bog nikada ne kaznjava, to uvijek cini nas grijeh i zlo koje iz prakticiranog grijeha nastane.Tako da je jasno ako budemo cinili nesto sto je grijesno i zlo, te tako protivno volji bozijoj, da cemo nastradati.Ne zato sto ce nas Bog kaznit, nego sto je to neizbjezno ako se netko protovi Bozijem redu, zakonima i stvaranju.Sa abortusima i ubijanjem nerodjene djece je sigurno da cemo dozivjeti katastrofu, i to ne samo onu osobnu i duhovnu koju takvo ubistvo kod svake zene i drugih odgovornih prouzrokuje, nego je i matematicki izjesno kako ce nase drustvo ostarjeti i izgubiti generacijsku i demografsku ravnotezu, a posljedice toga ce biti strasne za sve nas.Jer tko ce raditi i proizvoditi za sve te stare ljude, odakle ce se mirovine i penzije naplacivati? Hoce li moci jedna medicinska sestra se brinuti za stotine starih i nemocnih ljudi, i dali ce moci jedan pekar i jedan poljoprivrednik napraviti toliko hrane za milijune onih koji ce biti ovisni o njihovim produktima i radu? Zato kada se to dogodi, a sto ce biti neizbjezna posljedica masovnog ubijanja djece u majcinim utrobama, ne trebamo kukati kako nas je to nas dragi Bog kaznio, i kako moze biti tako nemilosrdan, nego moramo znati da nas to kaznjava nas grijeh i zlo koje nesavjesno, nemilosrdno i nehumano sami vec desetljecima cinimo prema nerodjenoj djeci Bozijoj