Ali nije li takav slučaj i s Nietzscheom, primjerice?

Nietzscheom sigurno ne, jer bi po tome onda postojalo više N. - ova (baš istih onih, a ne samo ljudi koji se tako prezivaju, a to je nemoguće), a ne bih rekao toliko niti " višim čovjekom " (osim isključivo u N. - ovom smislu), koliko širokogrudnijem, inteligentnijem ili barem intelektualno-fleksibilnijem (ne moralno fleksibilnijem) čovjekom.

Otac (Kinnear) bezuspješno zagovara program samopomoći za postizanje uspjeha u devet koraka, majka (Collette) je rastrzana u želji da svima pomogne, sin tinejdžer opsjednut je Nietzscheom i zavjetom šutnje dok ne postigne svoj cilj, ujak (Carell) je samozvani najbolji fakultetski profesor Prousta koji je preživio pokušaj samoubojstva, djed je narkoman kojega su izbacili iz staračkoga doma, a 7 - godišnja kći Olive dobiva poziv na dječje natjecanje u ljepoti.

Mislimo li pak obrnuto, mislimo li da je ontološki smisao bivanja nešto " prirodno " i svagda prisutno u ljudskim jezicima, možemo tada zajedno s Nietzscheom izjaviti da je najstarija grčka glazba intuicija bivanja koje je prisutno u svom ontološkom smislu.

Eto ti ga na, izgleda da se sa Ecce Homom upravo događa isto ono što i sa Nietzscheom nedugo nakon što je napisao knjigu istoimenog naslova, a o čemu je bilo riječi u ovom komentaru.

Sučeljenje s Nietzscheom nije još počelo, a nisu priređene ni pretpostavke za to.

Bio je pokretač nekoliko talijanskih filozofskih časopisa, autor više filozofskih knjiga u kojima se bavio Nietzscheom, Schopenhauerom, Heideggerom.

Stariji sin mu je lud za Nietzscheom i hoće postati pilot, otac mu je zbog droge izbačen iz staračkog doma, a supruga (Toni Colette) ima dovoljno svojih obiteljskih problema, pošto joj se brat - profesor - pokušao ubiti.

Rasprava s Nietzscheom se, prema Diltheyu, mogla jasno i uspješno završiti njegovom (Nietzscheovom, op. prev.) patološkom potvrdom historicizma.

Da bismo se bavili Friedrichom Nietzscheom, ponajprije moramo sagledati njegovo djetinjstvo i mladost.

Joj, bjez ' mi s Nietzscheom.

Ono što znam o dostignućima američkog ili azijskog bavljenja primjerice Heideggerom, Schellingom, Nietzscheom ili Hegelom ne ispunjava me prevelikim strahopoštovanjem.

Voluntarizam je s Friedrichom Nietzscheom dobio aktivistički obrat, a za nj volja nije slijepa nego teži k moći (Wille zur Macht) i rađa nad-čovjeka.

Promašaj će biti spoznat tek onda kad se sučeljenje s Nietzscheom izvede u okružju temeljnog pitanja filozofije.

Doživljavajući sebe kao most između starog i budućeg, nadahnuti Nietzscheom i njegovom kritikom vladajuće ideologije, nezadovoljni represijom cara Wilhelma, ovi su umjetnici željeli promijeniti svijet, biti poveznica s europskim umjetnicima i intelektualcima u borbi za moralnost.

Ima i ona dobra zajebancija sa Nietzscheom i Bogom, kaže:

Nije se libio mijenjati postave, odbacio je okultizam kao dio imidza benda, i posvetio se individualizmu i filozofiji, koja, iako je njegova osobna, i uvelike pokazuje neke njegove stavove o svijetu, zivotu, smrti, lazima, licemjerstvu, plitkim ljudima, uvelike je inspirirana J. P. Sartreom i F. W. Nietzscheom.

Chuck nije skrivao fasciniranost Nietzscheom, cak je njegove rijeci stavio na booklet SoP-a.

Slažem se s Nietzscheom da je dilanje pesimizma poput prodavanja otrova.

U stalnome unutarnjem dijalogu s piscima i filozofima bez kojih nema ni njegova pisanja, Musilom, Kafkom, Camusom, Adornom, Freudom, Nietzscheom i drugima, Kertesz ispisuje briljantne stranice koje stoje uz bok njegovih romana, priča i eseja.

Ukratko: vraćam se ozbiljnom razmišljanju o kršćanstvu zato jer sam oblikovao filozofiju nadahnutu Nietzscheom i Heideggerom i u njezinu svjetlu interpretirao svoje iskustvo u današnjem svijetu; veoma je vjerojatno da sam tu filozofiju oblikovao preferirajući upravo te autore zato jer sam polazio od one kršćanske predaje za koju mi se sada čini da je dobivam natrag, a zapravo je uistinu nisam nikada napustio.

Niti požuruje, poput Kierkegaarda, egzistencijalnu odluku, niti nastoji s Nietzscheom potpuno srušiti ono što je ionako slabo: ÂťNema ničega smiješnijeg negoli činjenice da joj (' volji za moći ', M.

Ta se treća, zadnja i najviša preinaka duha prema Nietzscheu, tom navodno bezuvjetnom i bezobzirnom filosofu volje za moć, zbiva samo u posve tihoj, nasmiješenoj ljepoti, kao što se i obratno ljepota može s Nietzscheom shvatiti samo kao nevina stvaralačka igra čovjeka koji je već bitno postao " djetetom ", točnije rečeno " nadčovjekom ".

prvi i pravi, zapravo jedini sugovornik pri prebolijevanju metafizičke bolesti u krizi, usprkos bitnih konsultacija s Nietzscheom, Marxom i Heideggerom, jest i ostaje Hegel. dakako,« dijalog s Hegelom »nije razgovor s« Hegelovom filozofijom », koja, sačuvana u objelodanjenom djelu profesora Hegela, nudi materijal za strukovno-filozofijsku, više-manje učenu obradbu, tzv. znanstveni rad, što u nedostatku (povijesne) misaonosti, a ipak radi kakve-takve samoafirmacije, sebe predstavlja kao hegelijanizam, neohegelijanizam, ili, na najnižoj razini obezduhovljenog, zdravog, tj. bezumskog (da ne kažemo bezumnog) razuma kao afilozofijski, pozitivistički antihegelijanizam.

Na jedan, za nas posve nov način, Krešimir Brlobuš približio je posjetiteljima glazbu Dore Pejačević filozofskim promišljanjem dočarao je nastajanje i stvaranje glazbe u okolnostima Dorinog bijega u samoću te posvemašnje obuzetosti Nietzscheom.

U tom se pogledu Hölderlin posvema slaže s Nietzscheom.

- Vidim ja kud ta spikica vodi: Jelačić je bolovao od sifilisa, Nietzsche je bolovao od sifilisa, a Nietzsche je, vidite,.... e, zajebite više s tim Nietzscheom

Slučaj sa Nietzscheom, koji je negirajući moral doduše kićeno besjedio, ali ništa novo rekao, ne dokazuje ništa, jer ne samo da nema stalnih zakona o moralu, nego moral de facto ni ne postoji.

A time i povratak k istini, pojmu istine, koji je prvenstveno u ova postmoderna vremena, ali već i prije s Nietzscheom, došao na slab glas.

Dakle antiognjištarenje te ne čini Nietzscheom ili višim čovjekom...?