Dva djela s večernjega programa bila su i posvećena Meliti Lorković, a riječ je o Klavirskome koncertu Milka Kelemena iz 1952. i Vrzinom kolu Borisa Papandopula iz 1968. Pored spomenutoga bit će izvedena djela Dore Pejačević za glasovir i orkestar, a to su Klavirski koncert, op. 33 iz 1911. te Fantasie concertante, op. 48 iz 1919. Dodajmo da je Zagrebačka filharmonija 2000. objavila kompaktnu ploču sa snimkom uživo Klavirskoga koncerta Milka Kelemena u izvedbi Melite Lorković u Koncertnoj dvorani Istra davne 1957, a pod ravnanjem Milana Horvata.

Nastala za prestižan koncertni ciklus " Concerts Spirituel " u Parizu, Sinfonia concertante u Es duru bila je pisana 1778. godine za sasvim određene soliste glazbenike koje je Mozart poznavao još iz Mannheima i o tome je iz Pariza pisao svojem ocu.

Prvo izdanje, koje će biti objavljeno u studenome, obuhvaća kompletne Mozartove violinske koncerte i Simfoniu concertante, u interpretaciji koje joj se pridružio Yuri Bashmet na violi.

Na programu su bile dvije skladbe W. A. Mozarta, Divertimento u D-duru, KV 136 i Mala noćna muzika, serenada za gudače br. 13 u G-duru, potom Ditetersdorfovu Sinfoniu Concertante za violu i kontrabas, u kojima su solirali A.

Perfektna izvedba Mozartove Sonate za klavir u B-duru, KV 333, razvidjela je, u prvoj snimci i na vrlo rezolutan način, jedan od razloga svjetskog uzleta Martine Filjak koja se (pod) jednako vješto i spretno snašla u, tehnički promatrano, posve drugačijim izvedbama Lisztove Balade br. 2 u h-molu, S181/R16, i peterostavačnog Schumannovog Bečkog karnevala, op. 26. Ljubitelje random opcija možda će najprije snaći uživanje u izvedbama Beethovenove Sonate za klavir i violončelo u A-duru, op. 69, i Papandopulove trostavačne Rapsodije concertante u kojima se iskazala izvanserijska umjetnička suradnja Monike Leskovar i Ivane Švarc Grende, ugođena još 1994. godine te otad obilježena nizom zapaženih nastupa diljem Europe i nekolicinom odličnih studijskih snimaka.

Prvo je u društvu s pijanisticom Laumom Skride iz Rige (Latvija) izvela Dvostruki koncert za violinu, glasovir i orkestar u F-duru Josepha Haydna, a zatim Simfoniju concertante za violinu, violu i orkestar u Es-duru KV 304 Wolfganga Amadeusa Mozarta.

Czernya, Duo Concertante za flautu i gitaru op. 85 od M.

No, od druge skladbe, Mozartove Sinfonie concertante za violinu, violu i orkestar u Es-duru, KV 364/320 d, započinje ono pravo višedimenzionalno zvukovno razdiranje kroz specifičnu arhitekturu Sv. Donata.

Od ostalih albuma za istu etiketu, ističu se Mozartova Sinfonia concertante s Anne-Sofie Mutter, Brahmsov 1. glasovirski kvartet s Marthom Argerich, Gidonom Kremerom i Mischom Maiskim te Bartókov Koncert uz Berlinsku filharmoniju pod ravnanjem Pierrea Bouleza.

Bacha nakon čega su Tadej Kenig i Tatiana Šverko kao duo klarinet i klavir izveli drugi stavka (Allegro) ' ' Fantasie concertante ' ' N.

Drugu nagradu po važnosti na ovome natjecanju, za najbolju izvedbu skladbe hrvatskog skladatelja u vrijednosti dvije tisuće kuna osvojio je violončelist Matej Milošev (17) iz Zagreba za izvedbu stavka Introduzione iz Rapsodije concertante Borisa Papandopula.

I kako je moguće u pisanome (biografskome) obliku dičiti se nečim što ne postoji, a u finome vezu složena natjecanja za klasičnu sinfoniu concertante, ili još dalje u baroknu prošlost za concerto grosso, jedva čujnim polutonom na podiju cvili nerazabirljiva artikulacija nikakva sudružništva nikakvih koncertanata, uz koliko-toliko pristojnu Zagrebačku filharmoniju i gotovo neprimjetnu ulogu dirigenta Marrinera?

S ansamblom Sinfonia Concertante sudjelovao je, na poziv Sir Nevillea Marrinera u snimanju glazbe za film Amadeus, a sa Stevenom Isserlisom izveo je Brahmsov Dvostruki koncert u Erevanu.

Ti se elementi međusobno nadopunjuju i imaju za posljedicu uzbudljiv concertante stil između solista i orkestra, sve do klimaksa na samome kraju stavka.

Nakon svjetskih pijanista, violinista i violončelista, na 7. koncertu u sezoni četiri solista Zagrebačke filharmonije predstavit će se u skladbi Sinfonia concertante Josepha Haydna.

Trostavačna Rapsodija concertante za violončelo i glasovir datira iz 1938. godine, iz vremena u kojemu je Papandopulo osobitom inventivnošću u neoklasičnom stilu i s jasnim formalnim obrisima ispisivao partiture za komorne sastave, u kojima je do izražaja dolazila velika ritmička i melodijska inspiracija, kao i jasno geografsko podrijetlo njegove glazbe.

Istina, uz vidljivu i čujnu angažiranost muzičara, energiju i naboj (kod Mahlera čak i emotivni) prisutna je bila i ona već standardna nemoć postizanja finoće zvuka na smirenim mjestima u skladbi, posebice u izvedbi Mozartove Simfonije concertante, ali i u Mahlerovoj Pjesmi o zemlji, kada je uvijek potrebna filigranska preciznost apsolutno svakog parametra zvuka, a onda i boje.

Prvu su tako oblikovale skladbe Antonia Vivaldija (Sonata La Follia RV 63), Nikše Njirića (Hommage a Sorkočević), Isaaca Albéniza (Evocación) i Marca Aurelia Zani de Ferrantija (Polonaise concertante op. 27), a drugu nešto suvremenija djela Bujora Hoinica (varijacije na tursku pjesmu Katibim), Nejata Başegmezlera (Moderato tranquillo), Raufa Dhomija (Nocturno), Frane Paraća (Diptih) i Manuela de Falla (Ples susjeda i Mlinarev ples iz baleta Trorogi šešir, te Španjolski ples iz opere Kratak život).

Nam prigodnom koncertu izvedene su Mozartova Simfonija concertante za violinu, violu i orkestar u Es duru, K 364 (u kojoj je navodno skladatelj dionicu violine namijenio samome sebi) te Mahlerovog posljednjeg vokalnog ciklusa Pjesma o Zemlji sa šest kontrastnih ugođaja: Napitnica o čemeru zemlje, Samotnjak u jesen, O mladosti, O ljepoti, Pijanac u proljeće i Rastanak.

Treća nagrada i dvije tisuće eura dodijeljeno je Dmitriju Prokofievu iz Rusije, koji je druge večeri izveo Sinfoniu concertante za violončelo i orkestar u e-molu Sergeja Prokofjeva.

Pet simfonijeta ubraja se u njegova najpoznatija i najčešće izvođena djela, posebno Mediteranska sinfonietta (1958.), Sinfonietta brasileira (1961.) nastala je po povratku iz Brazila te Sinfonietta concertante za klavir i orkestar (1967.).

" Phantasie concertante za glasovir i orkestar svojom se izvornošću može uvrstiti u red najuspjelijih skladbi Dore Pejačević.

Za razliku od glasovirskog koncerta koji slijedi tradiciju i velike uzore u toj vrsti, Phantasie concertante je netipizirano i novo rješenje u kojem je ostvaren visok stupanj integracije tematske građe i oblika.

Naziv Phantasie concertante ključ je za prepoznavanje skladateljičinih stvaralačkih namjera.

Termin " concertante " upozorava na istaknutu, koncertirajuću ulogu solista koji se svojom virtuozno pisanom dionicom izdiže iznad orkestra ili s njim stupa u mnogostruke i složene odnose...

Već je dobro poznato da Osorske glazbene večeri uključuju obavezne izvedbe djela hrvatskih skladatelja, pa su gosti iz Italije tu obvezu ispunili uključivanjem trostavačanog Quartetto concertante Tomislava Uhlika (1956.) Uhlikov gitaristički kvartet iz 1998. godine u klasičnom je oblikovnom ustrojstvu izrazito profinjena skladba s neoimpresionističkim asocijacijama u svojoj modalno tonalitetnoj harmonijskoj strukturi.

Interpretativno otkriće bila je i izvedba Papandopulove Rapsodije concertante, u kojoj se dobro poznatoj sugestivnoj interpretaciji Monike Leskovar Itamar Golan pridružio osebujnim viđenjem glasovirske dionice od robusnog i folklorno obojenog Uvoda, preko impresionističkog Ariosa, do plesnog, izrazito virtuoznog Plesa, u kojem su se idealno stopila oba instrumenta.

Römera), s nizom sastavljenim od teme i 19 varijacija falilo je boje, a čak i uigranosti, slično kao i tumačenju Polonaise Concertante, op. 27 Marca Aurelia Zani de Feerrantija.

Porinom nagra đ en Q uartetto Concertante Tomislava Uhlika, skladatelja srednje generacije koji je svoje vrlo slušno djelo treperavih i uhu ugodnih melodija posvetio upravo Kvartetu, osvojilo je publiku, dok je Uhlik doživio još jednu potvrdu ispravna instinkta komu treba posvetiti skladbu.

Nakon pročitanih obrazloženja i uručenja nagrada, mladi umjetnici, ovogodišnji laureati, predstavili su se još jednom izvedbama kraćeg programa iz opusa Božidara Kunca (Soliloquy za flautu, op. 61), Blagoja Berse (Po načinu starih Airs de balet za klavir), Ive Josipovića (Jubilus za klavir) i Borisa Papandopula (Rapsodija concertante za violončelo i klavir) potvrdivši svoje kvalitete i opravdavši dodijeljene nagrade.