Za popularizaciju hipertekstualne književnosti u njezinom začetku zaslužan je i jedan od najpoznatijih postmodernističkih autora - Roobert Coover.

Coover pokreće Radionce za hipertekstualnu prozu na Sveučilištu Brown.

Cheever, O ' Connorica, Barthelme, Pynchon pa još Baldwin, Hawkes, Barth, Coover, Sontag, Abish i Ozick jedanaest autora, šesnaest priča, opširan pogovor i sve to na tristotinjak stranica (bilo bi 400 da nije tog sitnog fonta pogodnog za nabijanje dioptrije), plus bilješke o autorima pokazni primjerak dobro urađene antologije.

Od rujna 2005. do srpnja 2006. boravi na University of California, Los Angeles, SAD kao Fulbrightov stipendist, te je pri istoj instituciji napisala doktorski rad iz Američke književnosti pod naslovom Temporality in American Postmodern Literature: Thomas Pynchon and Robert Coover (mentori: prof. dr. Stipe Grgas i prof. dr. N.

" Coover je otkrio, izvještava on, da se veći dio stvaralačkog nadahnuća pojavio u međuprostorima i prolazima među ulomcima teksta, a fragmenti su funkcionirali kao stepenica za privremeno zastajkivanje, dok se " stvarni tijek pripovijesti odvija izmedu njih " (24).

Najfrekventnije riječi u poetici hiperteksta su " [ fluidnost, kontingentnost, nedeterminiranost, pluralnost i diskontinuiranost " (Coover, 25).

Ipak, koliko god Coover vjerovao da je hipertekst forma bliske budućnosti, on nije u potpunosti oduševljen tom činjenicom.

Iako nas njegovo djelo podsjeća na djela njegovih suvremenika koji su igrali na istom igralištu i anticipira ih a to su William Gaddis, Robert Coover, Don DeLillo, Joseph McElroy, Richard Powers i David Foster Wallace, na primjer nema momčadi kojoj on pripada.

Među autorima koje je preveo s engleskog na srpski jezik su Vladimir Nabokov, John Updike, Sam Shepard, Thomas Pynchon, Robert Coover i Saul Bellow.

Iako se činilo da će nelinearna fikcija zamijeniti tiskanu knjigu, kraj knjiga koji je najavljivao, priželjkivao ili osporavao Robert Coover, nikad nije stigao.

" Postigla je dvostruku cijenu ", kazao je Chris Coover, stručnjak za knjige i rukopise u Christie ' su

Coover, psiholog sa Stanfordskog sveučilišta gotovo dvadeset i pet godina kasnije prvi put izvodi eksperimente s telepatskim vježbama pogađanja karata.