Iako se uz tijelo češće povezuju stvari od kojih se i sami crvenimo, stalno treba imati na umu da je i Bog Isus bio u tijelu, ' ' uzeo lik sluge i postao sličan ljudima ' '.

Svi se mi crvenimo, samo je to kod nekih ljudi uočljivije nego kod drugih.

Najčešće se crvenimo kad upoznamo nekog važno, dobijemo kompliment ili proživljavamo snažne emocije u nekoj društvenoj situaciji.

Evo kakve nam finjake donosi Europa, a mi se balkanci crvenimo i paničarimo zbog jednog dječjeg kakača.

Ponekad se crvenimo, osjećamo leptiriće u trbuhu, nekada nas boli u prsima i sl.

Komedija duhovito progovara o izumu ženskog električnog vibratora, o temi od koje se crvenimo I dan danas, više od stotinu godina poslije.

Dobro jutro dragi " gledaoci ", gledate prvi program TV Pyongyang.Republika Sjeverna Koreja se upravo budi nakon sretnog dana kada je pod vodstvom dragih vodja I " najdomoljubnijeg " naroda na svijetu, konacno zacrvenjena.Ponosno javljamo da nam je NASA javila kako se cak sa Marsa prostim okom vidi kako se crvenimo uz Jadransko more, koje je iz solidarnosti s nama pocrvenilo, od srama Najcrveniji smo dio na planeti Zemlji, a to smo postigli predanim radom nasih udbaskih kadrova koji su bez predaha rovali dok nisu izrovali.Narod ih pobjedonosno posipa cvijecem, pogadjate naravno, onim crvenih latica, a nas slavni idol, jednonogi marsal josipong brozong titong, veliki vodja je isplakao toliko suza radosnica da je njima ugasio pakleni oganj.Ponosno tvrdimo da je to jedino njemu uspjelo Zivjeli drugovi I drugarice, srecno vam bilo u nasoj dragoj crvenoj Koreji

Komedija duhovito progovara o izumu ženskog električnog vibratora, o temi od koje se crvenimo i dan danas, više od stotinu godina poslije.

Smještena u 1880 - te, kada su mnoge tehnološke novotarije bile tek u povojima, film prati historijski detalj oko izuma naprodavanije ženske naprave zbog koje se I dan danas crvenimo: električnog vibratora.

Često kontaktiram s našim ljudima i uvijek se priča svodi na isto - poslao sam neku firmu ili neki projekt da pogledaju taj kraj i razmisle jer je to dobro geografsko podneblje i \ " x \ " dobrih razloga (izmišljamo razloge ali zbog \ " nas \ " ljudi odu pogledati) no većina se vrati s komentarom - to ima samo kod vas, koji ste vi primitivci i onda se crvenimo i ponekad stidimo jer smo iz tog mjesta.

Sva sreća pa nije spomenuo par bedastoća koje ga je tatica nauči, da se ne crvenimo.

To nešto određuje naše prijatelje i ljubavne partnere, naše karijere, kao i to crvenimo li se kada nam je neugodno.

Crvenimo se i stidimo zbog svih silnih gluposti koje smo u stanju sami sebi napraviti.

Crvenimo se i Sodoma i Gomora za nas su smiješne jer smo toliko sodomasto gomorasti svakog dana da samo gledamo kad će nas svijet pretvoriti u slane stupove.

Crvena boja je i boja mučeništva, ljubavi... crvenimo i kada se stidimo.

Nije to ništa čudno i bogznakako zanimljivo svi znamo provaliti neku glupost i povući krivi potez zbog kojeg se kasnije crvenimo.

Nemojmo dozvoliti da zacrvene Hrvatsku niti da se mi crvenimo pred našom djecom, rekao je Jerolimov.

Ispijali smo pivu - borg - laganu - svijetlu-bili smo dio kolektiva, kolektirali smo dio sjećanja, parafrazirali ga, izobličavali, secirala, ironizirali, i vjerovail da se radi njih crvenimo - mi stojimo ovdje i izlažemo se.

Komentirajući aktualne antikorupcijske procese kazao je kako pohlepa i beskrupuloznost onih koji su opljačkali Hrvatsku i zbog kojih se crvenimo po svijetu zaslužuju prezir i gađenje.

Postoje neugodnosti koje najradije držimo za sebe i zbog kojih se crvenimo, no pomiso koja tješi je da se one događaju gotovo svima Foto: Thinkstock

Druga frizerka i ja se crvenimo izbečenih očiju...

Mi volimo crvenu boju na hrvatskoj zastavi ili hrvatskom grbu, ali ne volimo što se trenutno svi skupa crvenimo od sramote kada vidimo tko nam i kako vodi jedinu nam domovinu Hrvatsku naglasio je Tolušić.

" Neugodnosti zbog kojih se crvenimo i nisu tako rijetka pojava, događaju se gotovo svima no o njima se malo priča "

a jadnih li retaja ustaških... plitkih li mozgova. kakve majke su gojile takve kukavičke sinove koji ovdje po forumima izvrću povijest i prijete svakome tko ne misli kao i oni. kakve majke su odgojile sinove tako prljavog vokabulara i prljavih misli... to mora da su " Djevice Marije ". ipak nećete uspijet u naumu da se mi drugi Hrvati crvenimo zbog vaše prljote i zločina koje biste opet htjeli počiniti.

Ne smeta me ni jesu li " crveni ", " plavi ", " zeleni " ili " žuti " na bilo kojim funkcijama, ali me smeta kada takvi rade štetu zbog koje se crvenimo od stida, patimo zbog utamničenja naše slobode i suzbijanja prava na potpunu informaciju i nametane indoktrinacije i političku manipulacije manipulanata javnim medijima, ili " plavimo " od posljedica, a " zelenimo " zbog gluposti koje nam serviraju.

Top 10 neugodnosti zbog kojih se crvenimo

Još uvik se odmaram, vrijeme curi, ali još ne razmišljam o danima i datumima... jer kalendar i sat su prvi koje zaboravim na godišnjem... kako rodica ne živi na moru, uglavnom uživamo u kupanju i sunčanju, neobavezno pričamo o svemu i svačemu, a najviše o raznoraznim ljetnim zgodama i nezgodama iz djetinjstva i mladosti... jer ljeto nas veže i spaja... oduvijek... i nema veze što nas dijeli čak 17 godina, jer je ona došla na ovaj svijet u zadnji čas, punih 14 godina poslije brata... i uvijek bila mezimica...... i onako u žaru čakulanja, prisjećanja i zafrkancije, u jednom momentu me onako u šali, cereći se poklopi izjavom, joj, jel ' se ti sjećaš koliko si me kacavala kad sam bila mala, još imam traume od toga... a apropo toga, kasnije smo pokušali naći književni izraz za kacavanje, i nismo uspjeli... pa, recite ako znate...... iako rečeno u šali, nije mi baš bilo ugodno, ali moram biti iskrena i priznati, da sam je sigurno dosta gnjavila na moru... ona mala, tek treba naučiti što je more, a ja puna mladosti i energije, cijeli život s morem sljubljena kao riba, jednako dobro plivam i prsno, i leđno, i kraul, ronim, glupiram se, skačem i nanoge, i naglavu, sa stijena i visina, s kojih se danas sigurno ne bi usudila skočiti... meni je sve to bilo tako normalno i tako lako...... i čakula je otišla dalje, al ' svejedno je meni ona rečenica još neugodno zvonila u glavi... a kako je rodica profesorica engleskog, i radi u školi, priča se nastavila o dogodovštinama s djecom, kaže, roman bi mogla napisati, koliko je znaju i nasmijati i razljutiti, al ' ona baš voli svoj posao... na jednom izletu, na bazenu, školski kolega je bio uvjeren da se bavila plivanjem, kaže, ma nije moguće, tako dobro plivaš... aha, tu sam te čekala, da te ja nisam tako muštrala i maltretirala, ne bi ti danas dobila takav kompliment... a ona se opet ceri... eto, meni je ipak ta zgoda došla kao mala satisfakcija... a priznajem, volila bi da nije rekla, jer znate kako se ono kaže u svakoj šali ima pola istine...... i padne mi tad na pamet priča moje mame, pa je pitam jel ' zna kako joj je tetka naučila plivati, u našem malom mistu... i pričam joj... mamina, a kasnije i moja draga teta bi pronašla nekoga da je gura u moru ispred sebe, i tako skoro do pola vale... jel ' treba uopće reći da se ona cilo vrime derala, i da je vala odzvanjala od njenog glasa: teta....... eeeeee, utopićuuuuuu tiiiiii seeeeee.... ha ha ha... rodica je umrla od smija... a kad joj je tetka to predočila ponovo, onako zorno uz pomoć i glasa i ruku... šta ću vam reć ', smijali smo se k ' o ludi...... ja iz svog djetinjstva nosim neke druge traume, ali od mora i plivanja zasigurno ne... i ne pamtim da me itko posebno učio... proplivala sam sama... da upotrebim uzrečicu mog sina kad je bio mali, a kod mene je bila više pravilo, nego izuzetak, ja sam... naime, znate kako nas djeca znaju iznenaditi nekim izjavama, da se pitamo odakle im to... e, kad bi mi našeg pitali tko ti je to rekao ili odakle ti to, on bi samo odgovorio ja sam..., pa se ti misli odakle mu...... a sin je proplivao, nažalost, u školi plivanja... zašto se je toliko bojao mora, čemu se i on sam danas smije, sambogzna, ali čim bi vidio da mu se ne ' ko približava za odvest ' ga u more, već je cila plaža odzvanjala od njegove dernjave... a ljudi samo gledaju, a mi se samo crvenimo... i onda smo skratili i svoje i njegove muke, i odveli ga na bazen u školu plivanja... a nakon toga je jedini problem bio kako ga nagovoriti da bar nakratko izađe iz mora...... šta vi kažete na te stare " pedagoške metode "?... kako se vi snalazite u moru?... kako ste naučili plivati?... imate li traume iz djetinjstva od nekih osoba ili postupaka?... budite iskreni, i podijelite vaša iskustva... guknite, golubovi...

N a ovo pitanje postoje dva odgovora, zbog toga što postoje i dva uzroka zašto se crvenimo - fizički i psihički.

Tisuće nas neće se umoriti ponavljajući upravo to i stotine tisuća Hrvata, u Domovini i dijaspori ustrajno će to ponavljati, jer samo tako prizvati ćemo promjene i samo zajedništvom ih možemo ostvariti, a da se ne crvenimo i ne saginjemo glavu pred onima koji su nas, nazivajući se Hrvatima beskrupulozno pljačkali i sramotili.

Vode se sveti ratovi kako bi se spasili osuđenici na smrt i zaštitilo pravo na život i onih koji su počinili teške zločine, a istovremeno se dopušta da umiru nevini prema zakonima zbog kojih se još uvijek ne crvenimo.