Najnovije, a po nekima i najbolje djelo Daše Drndić opsežni je dokumentarni roman Sonnenschein, u kojem autorica na temelju stvarnih dokumenata, iskaza svjedoka i fotografija stvara priču o djeci iz židovskih obitelji, koja su za vrijeme drugog svjetskog rata bila odvajana od roditelja kako bi postali arijevci.

I stvarno, mnogi su se izvrsni autori tu naredali: od Milana Rakovca do Renata Baretića, od Daše Drndić do Irene Lukšić, Tonyja Whitea i Josefa Haslingera...« A Istra je fascinantan kraj i zavrjedila je ovakvu knjigu.

Belladonna su one kapi koje oftalmolog ukapa pacijentu u oko da bi mu se proširila zjenica prije pregleda, kapi koje su, kako piše u romanu Daše Drndić, djeve u renesansi kapale u oči da bi izgledale ljepše i onda zamućena pogleda tumarale okolo smiješeći se ljudima i kipovima.

Odnos grada i pojedinca tema je nagoviještana u ranijim djelima Daše Drndić, a produbljena u kasnijim romanima i esejima.

S druge strane, postoje suvremene spisateljice, poput Daše Drndić i Irene Lukšić, koje sjajno pišu, ali čiju književnost uopće ne doživljavam kao žensku, odnosno rodom određenu ili definiranu.

Dapače, vrijedi obratiti pažnju na novi roman Daše Drndić ' Belladonna ' (Fraktura), u kojem se tematizira bolest i umiranje, te roman ' Optužena ' Slavenke Drakulić (VBZ).

Određene bi paralele (npr. sumorni i pesimistični ugođaj, fragmentarna naracija) moguće bilo povući sa prozom Daše Drndić, ili pak reminiscencijskom prozom još jednog Siščanina - Miroslava Kirina (u njegovom Albumu), ali Gromači ipak nedostaje nježnosti i nostalgije potonjeg, kao i fajterskog stava i buntovništva Drndićeve.

I Sonnenschein Daše Drndić pobuđuje veliki interes.

Posebnost književnih ogleda Daše Drndić jest u tome što se u njima spajaju profesionalni književnokritički interes i literarna inspiracija, te na taj način dobivamo tekstove koji uz teorijsku imaju i književnu vrijednost.

Potom roman Belladonna (Fraktura) Daše Drndić, čiju produkciju i inače pratim.

Prije polaska na tečaj kod Daše Drndić u studenome 2008, nas je deset žutokljunaca iz udruge Katapult imalo različite razine iskustva u kreativnom pisanju.

April u Berlinu (Fraktura, 2009), knjiga Daše Drndić ispada tako krajnji rezultat jednomesečnog boravka u spisateljskoj vili, očekivano polaganje računa za jednu dobrotvornu transakciju u slavu literature.

U prijevodu Daše Drndić, uz glazbu Coca Mosquita i u kostimima Alana Hranitelja, u ostalim će ulogama nastupiti Olivera Baljak, Galiano Pahor, Damir Orlić, Luka Peroš.

Thomas Bernhard portretiran je člancima Zvonka Makovića, Daše Drndić i Ivane Sajko, kao i ulomkom iz knjige Podrum u prijevodu Helen Sinković.

Tema: donosi i velik broj kritičkih tekstova: Leonida Kovač piše o Barthesovoj Svijetloj komori, Slađana Bukovac o Francuskom nadrealizmu Višnje Machiedo te romanu Leica format Daše Drndić, a Žarko Paić o Imperiju Michaela Hardta i Antonia Negria.

Pojam obuhvaća memoarsku prozu (Wiesel, Levi), dnevnike, strip (Maus Arta Spiegelmana) i slikovnice (Grozote: Alegorija o Holokaustu i Jedna svijeća Eve Bunting), kratke priče i romane (Kertész, Sonnenschein Daše Drndić), knjige za djecu i mlade, drame i usprkos inzistiranju Theodora Adorna da je pisati poeziju nakon Auschwitza barbarski (od te se izjave kasnije ogradio) poeziju (Reznikoff).

U srijedu 4. studenog poslušajte nešto više o novoj knjizi Daše Drndić April u Berlinu, a odmah sljedeći dan dođite na predstavljanje novog dvobroja časopisa za kulturu i književnost Književno pero.

O knjizi: " Roman Daše Drndić ' Canzone di guerra ' pisan je žestoko i ironično.

Prozni diptih« Doppelgänger »Daše Drndić sastoji se od pripovijesti« Artur i Isabella »i« Pupi »i nastavlja se na autoričina prozna djela koja tematiziraju odnos povijesti i pojedinca« Canzone di guerra »(1998.) i« Tottenwände »(2000.).

Objavljujete širok dijapazon knjiga, od suvremene hrvatske književnosti, primjerice, Ivane Sajko i Daše Drndić, pa do klasika kamo već spadaju Milan Kundera i Thomas Bernhard, ali i teorijske knjige nekih od najzanimljivijih svjetskih autora, kao što su Jean Baudrillard ili čak Jacques Attali.

Pauletićevoj grupi priključili su se i brojne poznate osobe, od slavonskih i dalmatinskih saborskih zastupnika Vladimira Šišljagića i Arsena Bauka, preko književnice Daše Drndić i pjevača Dragana Lukića Lukyja, do missica Viktorije Đonlić-Rtađe i Ane Gruice.

Društvo za promicanje književnosti na novim medijima (DPKM) objavilo je ovime ukupno 66 besplatnih naslova na hrvatskom jeziku, među kojima se nalaze i naslovi nagrađivanih i prevođenih pisaca poput Romana Simića, Daše Drndić, Milka Valenta, Jurice Pavičića i ostalih.

Među 16 nominiranih djela našao se i roman Trieste hrvatske spisateljice Daše Drndić.

Sinoć se na divanjenju o velikoj pjesnikinji Vesni Parun okupila ovdašnja kulturna elita, Velid Đekić nije nepitan propustio u društvu Daše Drndić i Drage Glamuzine napomenuti da je društveni angažman Miroslava Krleže bio mnogo izravniji od onog Vesne Parun.

Prethodnu knjigu Daše Drndić kritika je (pa i publika) vrlo dobro prihvatila, konstatirajući autoričine izvrsne pripovjedačke sposobnosti, njezin smisao za uvjerljivu fabulaciju, uporno i obimno istraživanje građe, detaljno poznavanje povijesti, posebice one koncentracionih logora i etničkih čišćenja, kao i ponovno stvaranje one bolne atmosfere njezinih prijašnjih romana u snažnoj emotivnoj priči s obiljem autobiografskih elemenata.

Želim čitati i »Sonnenschein« Daše Drndić.

Baretićevog Osmog povjerenika ocjenjivački je sud izlučio u oštroj konkurenciji djela koja su mu, kako se navodi, stajala o bok, kao što su Dvori od oraha Miljenka Jergovića, Nevjesta od vjetra Slobodana Šnajdera, Jeleni na kiši Tarika Kulenovića i Leica format Daše Drndić.

Rezultat je to natječaja u čijem su se finalu u proznoj kategoriji našli: Frida ili o boli Slavenke Drakulić, Sonnenschein Daše Drndić, Grad u zrcalu Mirka Kovača i zbirka priča Ubožnica za utvare Delimira Rešickog; a u publicističkoj: Maruša ili suđenje ljubavi Zdenke Janeković Römer, Hrvatski na uvjetnoj slobodi Ive Žanića, Od Bacha do Bauhausa Viktora Žmegača i Goli život Ozrena Žuneca.

Ipak, u recentnoj hrvatskoj književnoj produkciji postoje autori poput Zorana Ferića, Dubravke Ugrešić i Daše Drndić koji se trude svoje starije osobe pretvoriti u realne karaktere, a ne tek u puke personalizacije određenih osjećaja (kao što je primjerice poznati starac iz klasične književnosti, otac Goriot, koji funkcionira kao utjelovljenje očinske slijepe ljubavi, ili Hemingwayjev starac, alegorija ljudske upornosti).

Naročito autorice, nastojim ih pratiti generacijski i super su mi zanimljive novije knjige književnica srednje-starije generacije, poput Daše Drndić, Nade Gašić, Marine Šur Puhovski, Mirjane Dugandžije, kao i one srednje mlađe generacije: Adio Kauboju Olje Savičević Ivančević je vrhunska literatura, kao i proza Tatjane Gromače, Maje Hrgović, Ivane Simić Bodrožić. Blato Milane Vlaović je odlična freska nekog provincijskog mjesta, jedva čekam da pročitam i njen novi roman; poeziju baš i ne razumijem i čitam selektivno, pa ću spomenuti samo frendice, Aidu Bagić, Dariju Žilić i Asju Bakić. No, žene ne pišu manifeste, ne okupljaju se oko projekata, ne nastupaju kolektivno (osim na pin-up kalendarima), ne drže opinion mejkerske uredničke pozicije, pa sve to skupa ostaje nedovoljno vrednovano.