Najznačajnije djelo De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex (Amsterdam 1666.) smatra se prvim u hrvatskoj historiografiji.

Djela hrvatsko-dalmatinskih kraljeva (Regum Dalmatiae et Croatiae gesta, 1510., prvo izd. 1666) slobodan je lat. prijevod čak. verzije ulomka iz Ljetopisa popa Dukljanina (tzv. Hrvatske kronike).

Nije dakle čudno što je prvak hrvatske historiografije i utemeljitelj kritičnoga povijesnoga istraživanja u Hrvata Ivan Lučić Lucius u svojem monumentalnom djelu De regno Dalmatiae et Croatiae (Amsterdam, 1666.) bez oklijevanja poklonio vjeru upravo Porfirogenetu.

1679. - U Rimu je umro Trogiranin Ivan Lučić, hrvatski povjesničar i otac hrvatske povijesne znanosti, a najpoznatije mu je djelo De regno Dalmatiae et Croatiae. 1755. - U Dubrovniku se rodio Džono Rastić, hrvatski pjesnik koji se smatra najizraženijim i najpotpunijim horacijevcem u hrvatskoj književnosti, a svakako je njezin najznačajniji satiričar. 1843. - Austrijski car i hrvatsko-ugarski kralj Ferdinand V. u vrijeme najvećeg uspona Ilirskog preporoda zabranio je svaku uporabu ilirskog imena, posebice u novinama i javnim spisima. 1922. - Pri liječenju šećerne bolesti u Kanadi je prvi put uporabljen inzulin.

Ove dvije serije ipak je po mnogočemu nadmašila iduća, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (tj.

Od 1681. godine puni je naziv, Sabor Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Congregatio Regnorum Croatie, Dalmatiae et Slavoniae), naziv se zadržao do 1918. godine.

Bruna Kuntić-Makvić, Antička povijest u djelu De regno Dalmatiae et Croatiae Ivana Lucica Trogiranina prikaz o najstarijim vlastima nad Jadranom u funkciji tumačenja povijesti kasnijih razdoblja, 1988

Među latinistima 17. stoljeća izdvaja se i Ivan Lučić (Joannes Lucius, 1604. 1679.), čije je najznačajnije djelo O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske (De regno Dalmatiae et Croatiae, 1666.), gdje je dat pregled hrvatske povijesti od prapovijesti do 15. stoljeća, temeljito potkrijepljen izvornom građom i ilustriran sa šest povijesnih karata.

Autor " Ljetopisa " je nepoznati katolički svećenik iz Bara, a ime " Pop Dukljanin " dao mu je hrvatski povjesničar Ivan Lučić, koji je ovo djelo tiskao kao prilog vlastitom djelu De regno Dalmatiae et Croatiae (1666.) pod naslovom Presbyteri Diocleatis Regnum Sclavorum, i to latinski tekst (u 47 poglavlja), dok se navodni " slavenski " izvornik nije sačuvao.

Papalićev prijepis zatim je na latinski slobodno preveo Marko Marulić (1510.), i taj je latinski prijevod također izdao Ivan Lučić u spomenutom djelu, pod naslovom Regnum Dalmatiae et Croatiae gesta.

Na latinskome je Âťotac hrvatske historiografijeÂŤ Ivan Lučić napisao svoje temeljno djelo De regno Dalmatiae et Croatiae (O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske, Amsterdam 1666.).

Pred kraj života nastojao je pokrenuti prikupljanje građe za Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, no ideju nije uspio ostvariti, pa je taj zadatak na sebe preuzeo Tadija Smičiklas.

Od 1681. godine puni je naziv, koji je zadržao u cijelom feudalnom razdoblju, Sabor Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Congregatio Regnorum Croatie, Dalmatiae et Slavoniae).

Jedini podatak o patvorenju novca u gornjoj Hrvatskoj, u kojem bi se moglo raditi o našim banovcima, nasao sam u djelu Ivana Kukuljevića Sakcinskog Jura Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, gdje je na 188. str. prve knjige navedeno da je 1418. g. donesen zaključak protiv mnogih falsifikatora i širitelja falsificiranog novca.

Kaletić, a odnosi se na ' Hrvatsku kroniku ', verziju ' Ljetopisa popa Dukljanina ' koju je Marko Marulić preveo na latinski pod naslovom ' Regnum Dalmatiae et Croatiae gesta ' 1510. godine.

Takav se grb nalazio na oltaru sv. Ladislava iz 17. st. u zagrebačkoj katedrali (uz grbove Hrvatske i Dalmacije), kao ilustracija u djelu De Regno Dalmatiae et Croatiae Ivana Lučića s kraja 17. stoljeća, kao jedan od grbova u Fojničkom grbovniku iz 17. st., ali i na povelji bratovštine Sv. Jeronima u Rimu iz 1585.

Profili standardizacija jezika: Hrvatski standardni jezik - prvi je hrvatski rječnik« Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum-Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae et Ungaricae », Venecija 1595. Do sredine 19. stoljeća objavljeno je još desetak hrvatskih rječnika, od Mikaljina« Blago jezika slovinskoga »(Loreto 1649.) do Mažuranić-Užarevićevog« Njemačko-ilirskog slovara »1842. - prva hrvatska gramatika je« Institutionum linguae illyricae libri duo », 1604., isusovca Bartula Kašića.

Pritom je naglašena uloga oca hrvatske historiografije Ivana Lučića i njegovih djela De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex (1666.) i Memorie istoriche di Tragurio ora detto Traù (1673.), kao i monumentalnog Ilyricum sacrum Daniele Farlatija.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga pohranjen je rječnik Šibenčanina Fausta Vrančića, koji stoji na samim počecima hrvatske leksikografije: Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae et Ungaricae, iz 1595. U istoj se Zbirci nalazi i prva hrvatska gramatika, djelo isusovca Bartola Kašića: Institutionum linguae Illyricae libri duo, 1604. Prva pravopisna rješenja javljaju se u slovopisnom priručniku Nauk sa piisati dobro latinskiema slovima rieci yesika slovinskoga koyiemse Dvbrovcani i sva Dalmatia kakko vlastitiem svoyjem yesikom sluscij, Rajmunda Džamanjića iz 1639., koji se također se čuva u fondu Zbirke rukopisa i starih knjiga NSK.

Pop Dukljanin i Barski rodoslov Osim Barske nadbiskupije, drugi temeljni ÂťstupÂŤ na kojem po č iva povijest Bara, samim tim i Hrvata u Baru i okolici, jest Sclavorum Regnum (Kraljevstvo Slavena), poznatiji kao Ljetopis popa Dukljanina, a u nekim kasnijim prijevodima i prijepisima i kao Hrvatska kronika, Il Regno degli Slavi, Barski rodoslov, Annales, Regnum Dalmatiae et Croatiae Historia, itd.

Prvo poznato zasjedanje tog Općeg sabora Kraljevina Dalmacije i Hrvatske (Congregatio generalis regnorum Dalmatiae et Croatiae) održano je 1350. u Podgrađu.

Knjižnica je 2002. uspjela otkupiti jedno od njegovih najvrjednijih djela De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, čuveno amsterdamsko izdanje iz 1668. godine, i time započela rad na ovome projektu.

Vladao je suvereno i nosio je naslov dei gratia Dalmatiae et Croatiae, Chulmeque dux.

Do Držislava nosili su hrvatski vladari samo titulu:,, rex Chroatorum, a iza njega se oni s ponosom nazivlju: reges Dalmatiae et Croatiae.

Od tada je regnum Dalmatiae et Croatiae jedan jedinstveni upravni i međunarodno priznati teritorij.2)

Sabor se u početku zvao Congregatio Ragni Croatiae et Slavoniae (Sabor Kraljevine Hrvatske i Slavonije), a od 1681. u njegov naziv ulazi i Dalmacija pa se od tada zove Congregatio Ragnorum Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (Sabor Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije).

Otada regnum Dalmatiae et Chroatiae nije bio samo formalni naslov, nego je označivao jedinstveni političko-upravni teritorij.

Godine 1662. dovršio je djelo De regno Dalmatiae et Croatiae (O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske), koje je zbog nizozemsko-engleskog rata i kuge tiskano je tek 1666. u Amsterdamu.

Pred kraj života priredio je za tisak Statuta et reformationes civitatis Trogurii (Statut grada Trogira), koji je zbog mletačke zabrane tiskan tek 1708. Na Lučićev kartografski rad u knjizi De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex najviše je utjecao njegov učitelj L.

Primjerak De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex nalazi se u Muzeju grada Trogira i Sveučilišnoj knjižnici u Splitu.