i za kraj bat not list.. geo@ kako se ti zveš u genitivi ili ne daj Bože u dativu geja.. s gejom??? moraš minjat špicname.. nemoj brate na me

U pridjevno-zamjeničnoj sklonidbi jedni jezikoslovci daju prednost navesku - oga/- ega u genitivu jednine, - omu/- emu u dativu i bez naveska - om u lokativu; drugi - og, - om, - om; treći - oga/- ega, - omu/emu, - ome, a svi zajedno objašnjavaju da se može rabiti i kraći i dulji oblik ovisno o stilu.

Velika je to čast ukazana Petri Sanader, u dativu, ali i pozamašan materijal za žute i ostale tiskovine.

Imenica sloboda je u tzv. dativu mjesta i upućuje na Kraljevstvo slobode koje je posljedica Božjeg čina u Kristu.

U konačnici su homoseksualci s Oporbe Denisu Periši, u dativu, poslali mail i rekli da mu sve opraštaju jer je sladak.

Ako bi netko ovu nebuloznu konstataciju pisao hrvatskim jezikom onda bi napisao " crkava ", a ne " crkvi ", budući se radi o genitivu a ne dativu imenice " crkva ".

Taj idiom čuva stare nastavke u dativu, lokativu i instrumentalu, poglavito u imenicama ženskoga roda: ženan, ženah, sestrami.

Imenice muškog roda u genitivu mn. imaju nastavak - i (brodi), u dativu mn. - on (ljudon, u Raklju), u lokativu mn. - ih/- i (u vrtlih, u zubi), u instrumentalu mn. - i (s petehi) odn. - in (za stolin, u Raklju).

U dativu mn. imaju nastavak - an (ženan), u lokativu mn. - ah (u brajdah), u instrumentalu mn. - ami (z rukami).

Naš je zaključak da je u primjerima kao što su krletka i pripovijetka u dativu i lokativu jedine dopuštena varijanta krleci i pripovijeci kako bi se načinila distinkcija u odnosu na iste imenice u genitivu množine, gdje bi glasile krletki i pripovijetki.

Nakon nje može uslijediti imenica u dativu koja označuje komu što darujemo prijateljici.

Od gramatičkih cjelina djeca usvajaju prezent pravilnih i nepravilnih glagola, nominativ, akuzativ i dativ određenog i neodređenog člana, osobne zamjenice u dativu i akuzativu te posvojne i refleksivne zamjenice.

U markiranom primjeru prvom mjestu preporuka je rednomu broju u dativu ispred imenice koja također započinje slovom m dodati navezak u ili e (prvomu mjestu, prvome mjestu) radi lakšeg izgovaranja, odnosno kako se spontano ne bi ove dvije riječi čitale kao jedna.

Obično se navodi mjesec u kojem se žrtva daje, ime božanstva u dativu, vrsta dara i ime svetkovine.

Prvi je dio teoretski i bavi se sljedećim temama: sintaksa i njezin predmet proučavanja; sintaksa fraze (glagolska, nominalna, zamjenička, pridjevska, priložna, prijedložna, ekvacijska i subjunktivna fraza, infinitna glagolska fraza); komplementi glagolu (subjekt, objekt u akuzativu, dativu i genitivu, prijedložni objekt, direktivni, situativni, predikativni, dilativni i verbativni komplement); suplementi glagolu (modalni, situativni, negacijski i egzistimatorni); rečenična topologija.

Gramatika ipak lokativu sasvim oduzima prema i predaje ga dativu, i to s vrlo uvjerljivim razlozima: formalne razlike između tih dvaju padeža više nema (zbog čega neki očekuju i svođenje na jedan padež, ali ovdje to nije učinjeno, vjerojatno zbog bitne razlike u značenju: prostornost nasuprot direktivnosti), a značenje prijedloga prema koje se dosad držalo lokativnim (ono u mirovanju) može biti i dativno jer slično u nekim slučajevima ima i prijedlog k/ka.

Iako je Valentinovo praznik davanja, ljubavi u dativu, međutim, uopće nema

Lažem, zabunom sam upisao " Živinicama ", što odgovara dativu te imenice iz naziva fanzina.

Imperativ drugo i treće lice jednine, isprika, kondicional prvi, želja i molba, naručivanje, predviđanje budućnosti i davanje savjeta u kondicionalu, zamjenice u dativu, kombinacija zamjenica u dativu i akuzativu (presente i passato prossimo), gerund, slaganje zamjenica s infinitivom, imperativom i gerundom.

Osobne zamjenice ja i ti imaju u dativu i lokativu nastavak - e, koji je jednak genitivu (mene, tebe).

- u dativu i lokativu jednine imenice ženskog roda (majka-majci)

Relacijski morfemi u dativu, lokativu i instrumentalu mn. imenica muškoga i sr. roda u manjem broju govora toga idioma čuvaju neizmijenjene oblike nakon redukcije starojezičnoga poluglasa i realizacije jata, a u većem dijelu teže ujednačivanju s oblicima istih padeža imenica ženskoga roda.

U genitivu mn. imenica muškoga i sr. roda prevladavaju morfemi ø (mladić, miš) i i (seli, miši), u dativu prevladavaju on i en i sporadično se javljaju un, in i an, u lokativu prevladavaju eh i ih, a sporadično je ah (u Tuliševici); u instrumentalu prevladava i i sporadično se javlja imi (u Brdcu).

Izvorni dokument se danas čuva u Hrvatskom državnom arhivu, u zbirci obitelji Oršić, pod oznakom svežanj 44, spis br. 4. U njemu je među napadačima na Tahyjevog upravitelja, osam godina prije Gupčeve bune, poimenično popisano i 36 Oroslavčana Njihova imena i prezimena (pisana su u dativu) donosimo u obliku izvorne grafije, a zatim prevedena.

Još neke učestale gramatičke čestice su: wo (izgovara se/o /, riječ koja joj prethodi najčešće je objekt rečenice, odnosno ova čestica najbliža je funkciji akuzativa), ni (blizak dativu i lokativu), no (izražava posvojnost, blizak genitivu) te he (izgovara se/e /, naznačuje smjer kretanja ili slanja).

Izricanje vanjskoga posjednika u dativu u hrvatskom jeziku iznimno je prošireno, odnosi se na otuđivu i neotuđivu posvojnost, nalazi se u aktivnim i pasivnim ustrojstvima čiji predikati mogu biti dinamični i statični glagoli.

Pojavljuju se kod imenica muškog roda koje završavaju na - dac, - dak, - tac i - tak, i to u nominativu, dativu, vokativu, lokativu i instrumentalu množine te kod imenica ženskoga roda na - tka u dativu i lokativu jednine.

Pokazne zamjenice u svojoj deklinaciji pokazuju neke osobitosti: genitiv i dativ singulara te dativ i ablativ plurala imaju iste oblike za sva tri roda, u genitivu singulara imaju nastavak - ius a u dativu - i.

Tu je riječ o dativu, a onda je oblik tomu bolji od tome, što je prvenstveno lokativ.

Iza svršenoga " darovati " slijedi imenica u akuzativu (bombonijeru, knjigu, čak i krv), a onda u dativu (majci, djevojci, bolnici), što označava da se komu što daruje.