U pridjevno-zamjeničnoj sklonidbi jedni jezikoslovci daju prednost navesku - oga/- ega u genitivu jednine, - omu/- emu u dativu i bez naveska - om u lokativu; drugi - og, - om, - om; treći - oga/- ega, - omu/emu, - ome, a svi zajedno objašnjavaju da se može rabiti i kraći i dulji oblik ovisno o stilu.

Kad je pak riječ o lokativu jednine muškoga i srednjega roda u pridjevno-zamjeničnoj sklonidbi, danas se u tekstovima pisanim njegovanim jezikom rabi gotovo isključivo oblik na - ome: u Šumarskome listu.

Taj idiom čuva stare nastavke u dativu, lokativu i instrumentalu, poglavito u imenicama ženskoga roda: ženan, ženah, sestrami.

Imenice muškog roda u genitivu mn. imaju nastavak - i (brodi), u dativu mn. - on (ljudon, u Raklju), u lokativu mn. - ih/- i (u vrtlih, u zubi), u instrumentalu mn. - i (s petehi) odn. - in (za stolin, u Raklju).

Imenice srednjega roda u genitivu mn. imaju nastavke: - ø, - i (ust, polji), u lokativu mn. - ih, - i (na ognjištih, po seli), instrumentalu mn. nastavak - i (s prsi).

U dativu mn. imaju nastavak - an (ženan), u lokativu mn. - ah (u brajdah), u instrumentalu mn. - ami (z rukami).

Naš je zaključak da je u primjerima kao što su krletka i pripovijetka u dativu i lokativu jedine dopuštena varijanta krleci i pripovijeci kako bi se načinila distinkcija u odnosu na iste imenice u genitivu množine, gdje bi glasile krletki i pripovijetki.

Gramatika ipak lokativu sasvim oduzima prema i predaje ga dativu, i to s vrlo uvjerljivim razlozima: formalne razlike između tih dvaju padeža više nema (zbog čega neki očekuju i svođenje na jedan padež, ali ovdje to nije učinjeno, vjerojatno zbog bitne razlike u značenju: prostornost nasuprot direktivnosti), a značenje prijedloga prema koje se dosad držalo lokativnim (ono u mirovanju) može biti i dativno jer slično u nekim slučajevima ima i prijedlog k/ka.

Nema maltene pošatene fešte, ni svetka, ni svadbe, ni krštenja, da nije u lokativu.

Osobne zamjenice ja i ti imaju u dativu i lokativu nastavak - e, koji je jednak genitivu (mene, tebe).

- u dativu i lokativu jednine imenice ženskog roda (majka-majci)

Za ženski rod (na rijeci Savi) mi je još nekako bolje leži da i naziv rijeke, a ne sama riječ " rijeka ", bude u lokativu, dok mi za muški rod nekako bolje zvuči da ostane kao u nominativu.

Relacijski morfemi u dativu, lokativu i instrumentalu mn. imenica muškoga i sr. roda u manjem broju govora toga idioma čuvaju neizmijenjene oblike nakon redukcije starojezičnoga poluglasa i realizacije jata, a u većem dijelu teže ujednačivanju s oblicima istih padeža imenica ženskoga roda.

U genitivu mn. imenica muškoga i sr. roda prevladavaju morfemi ø (mladić, miš) i i (seli, miši), u dativu prevladavaju on i en i sporadično se javljaju un, in i an, u lokativu prevladavaju eh i ih, a sporadično je ah (u Tuliševici); u instrumentalu prevladava i i sporadično se javlja imi (u Brdcu).

Ne o lokativu, nego o jednostavnosti.

Još neke učestale gramatičke čestice su: wo (izgovara se/o /, riječ koja joj prethodi najčešće je objekt rečenice, odnosno ova čestica najbliža je funkciji akuzativa), ni (blizak dativu i lokativu), no (izražava posvojnost, blizak genitivu) te he (izgovara se/e /, naznačuje smjer kretanja ili slanja).

Pojavljuju se kod imenica muškog roda koje završavaju na - dac, - dak, - tac i - tak, i to u nominativu, dativu, vokativu, lokativu i instrumentalu množine te kod imenica ženskoga roda na - tka u dativu i lokativu jednine.

Skrenite svoju pozornost na ono što piše u Težak-Babićevoj gramatici: " U hrvatskom jeziku u dativu jednine prednost ima duži nastavak (- omu, - emu), a u lokativu jednine kraći (- om).

Isto kao GenerMjesto, ali u dativu odnosno lokativu (Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku,...).

Tko je koga oslobađao, od koga, s kim ili s čim, tko ga je zvao izgubljen u lokativu

Ova riječ je iznimka u slaganju s prijedlozima: slaže se isključivo s prijedlogom u, i s njim dolazi u nominativu a ne u lokativu.

11. Pravopis imenica: Padežni nastavci (posebno genitiv jednine muškog roda, promjene u dativu i lokativu jednine ženskog roda, instrumental).

Ablativ je padež u latinskom jeziku koji odgovara našem lokativu i instrumentalu.

Ali, dok ovo čitate, dvadesetak trzalica marljivo trza u svojim sobama, dvadesetak ručica prebire note Koncertnog allegra, Carmen, Plesa na Žici, Na saoniku (hm, kako naziv u lokativu staviti u genitiv??), Menueta pastira i Zagrebačke promenade jer će spomenute skladbe, ako sve pođe po planu, u utorak postati prvi dio našeg drugog nosača zvuka.

Ovaj oblik donia nalazi se u lokativu plurala i može se prevesti na hrvatski riječju rijekama.

U ostalim ga padežima - pa ni u lokativu - nema: N jd.

Sibilarizacija se ne provodi u dativu i lokativu u imenicama koje završavaju s: - cka; - čka; - tka; - zga

Pod slovnicom (gramatikom), možeš iztražiti množinske zamjenične i pridjevne nastavke, u genitivu (rodniku), lokativu (mjestniku) i instrumentalu (oruđniku)

Na primjer, PK za Sali u lokativu kaze (u komu, u cemu) Saliju, a pravilno je Salima