Sve kaprise ženske mode, sve modelske oblike današnjeg ženskog svijeta, sve vrste ljubavi, od romantične pa do orgija opisanih u romanima libertinaca i marquisa de Sadea, osjetih temperamentom umjetnika i snagom čilog, snažnog polubarbara koji se dosele samo za ženu zanimaše, samo za misterij ženske ljepote.

Izvrsna knjiga o životu de Sadea Neila Schaeffera, The Marquis de Sade, A Life (Harvard University Press, 1999.) istražuje posebno elemente iz de Sadeove biografije koji su vječito bili izvorom pretjerivanja i izmišljanja, uključujući i njegov boravak u zatvoru (odnosno zatvorima).

Primjerice, Schaeffer navodi kako je zatvorska kočija za Bastillu što je prevozila de Sadea imala pravi plavokrvni teret, s obzirom da su se u njoj tad vozili i incestu sklon grof od Solagea i suludi grof de Whyte de Malleville.

Naime, The New York Times, nekad najozbiljnije američke dnevne novine, barem u smislu da su zapošljavale vojsku tzv. fact-checkera, prije nekoliko dana objavile su tekst u kojem se autor pozabavio interesom najvažnije francuske bibliotečne institucije, Bibliothèque Nationale de France, za kupnju originalnog rukopisa već spomenutog djela Donatien-Alphonse-Francoisa de Sadea.

Pa i predodžba o mazohizmu kao šarolikom pornografskom asortimanu kože, kroma i bičeva, kakvu danas uvelike gajimo, u biti više odgovara knjigama De Sadea nego djelima čovjeka koji je smisao i ispunjenje života tražio i pronalazio u beskrajnom robovanju ženama.

Lo-je - Dobra markiza de Sadea

De Sadea se vrlo malo spominje u našem društvu i na neki način on je kod nas još uvijek tabu.

S druge strane De Sadea se isključivo uvijek povezuje s hard core pornografijom dok se nikad ne spominje njegov politički aktivizam i cijela filozofija koju je on promovirao kroz svoja djela.

' Jedno od najintrigantnijih u nizu uznemirujućih radova hrvatskog suvremenog postkonceptualista Svena Stilinovića (člana Grupe šestorice autora) sastoji se od crno bijele fotografije na kojoj on, dugokosi gologlavi pojedinac, leđima okrenut nama stoji sučeljen, licem u lice/lica/nasuprot kordonu policajaca poredanih u živi zid, te citata iz korpusa Markiza De Sadea: Svi mi težimo dominaciji.

J. T.: Seksualnost za De Sadea je bila prostor slobode, ono što ja primjećujem u današnjem društvu je upravo suprotno.

J-Zlo) koja potpisuje tekst, napisan prema Filozofiji u budoaru Markiza de Sadea.

Nikakvog Shakespeara nisam spominjala, fraza puno vike ni za što može se preformulirati u onu: " pas koji puno laje ne ujeda " a kako čitaš između redova sve kopčaš;) Uz sve to, povlačiš ovna za jezik, što ću čitati de Sadea kad su nam tvoji naturalistički komentari (kao što je bio ovaj u jutro) s vremena na vrijeme sasvim dovoljni.

Ovaj se put kao kulturalni obrazac pojavljuje biografija markiza de Sadea i njegov književni opus.

Brešan razvija kompleksnu fabulu po kojoj jedan naš suvremenik, koji živi u Hrvatskoj, pronalazi na tavanu svoje kuće dosad nepoznatu autobiografiju de Sadea... 3. Suma, David Eagleman (Vuković Runjić) Knjižica naslova Suma izišla je početkom prošle godine i već je ušla u klub onih malobrojnih naslova koji nadrastu neku prosječnu sudbinu romana ili proznih zbirki i postanu - kultnim.

Iako nije sve ' isti drek ', ipak postoji bezbroj različitih teoretičara koji su ili izvor marksizma (klasični njemački idealizam), ili potječu iz marksizma (strukturalizam, kulturalni studiji, čak i francuski feminizam...) U takvoj situaciji, možda je i najbolje da Neno čita Lukacsa, finog i pristojnog marksista koji nikada ne spominje de Sadea, Josipa Broza Tita ili lošu književnost uopće.

Ta specijalizirao je on književnost zla, od markiza de Sadea nadalje.

Philip Kaufman, proslavljeni tvorac filmova " Put u svemir " i " Otrovno pero markiza de Sadea ", režirat će film po scenariju Nicole Perlman.

' 120 dana Sodome ' Markiza de Sadea, jedna je od najozloglašenijih knjiga 18. stoljeća.

Možda bi pretjerano bilo napisati da bi se brijunski Marat/Sade, ili preciznije, predstava koju je u Teatru Ulysses režirala Lenka Udovički prema tekstu Petera Weissa Jean-Paul Marat, njegov progon i umorstvo kako ga predstavlja glumačka družina zavoda u Charentonu pod vodstvom gospodina de Sadea, trebala zvati Šerbedžija/Vitez.

Kada su svojedobno Donatiena Alphonsea François de Sadea, barem je to tako zabilježeno u drami Quills, Douga Wrighta, pitali što je pošlo krivo nakon izvođenja njegove društvene satire, Zločini ljubavi, odgovorio je:« Pred njih sam postavio zrcalo.

Pogotovo u zemljama u kojima je, za razliku od domovine Marquisa de Sadea, buržoaska revolucija izostala, tako da građanstvo nije doživjelo svoju afirmaciju.

Napad na kvazi moraliste Quills, kod nas prevedeno Otrovno pero Markiza de Sadea, je film koji bi morali pogledati svi oni kvazi moralisti koji tvrde da se nikada ne seksaju, a ako se i seksaju, to rade iza zatvorenih vrata svoje obavezno zatamnjene spavaće sobe.

Erotski filmovi: Otrovno pero Markiza de Sadea

Roland Topor adaptirao je odabrane pasaže iz literarne ostavštine Marquis de Sadea, s težištem na temama o korupciji u vrhovima svjetovne vlasti i crkve.

Probala sam čitati i knjige koje joj se ne bi svidjele kao što su djela Sartrea, Camusa i De Sadea, ali je sve ispalo još gore jer je od mene napravila neku tragičnu priču o depresivnoj perverznjakinji koja šutke traži pomoć

Naime, pred nama je jedan veliki i ambiciozan projekt - serija pornofilmova inspirirana djelima Markiza de Sadea, a Vodnjan kao grad bio bi perfektna kulisa za te filmove.

Uspoređuju ga s remek-djelima Dantea, Melvillea, De Sadea, Faulknera i Flannery O ' Connor, nazivaju jednim od najvažnijih romana XX. stoljeća, a njegova autora najvećim živućim američkim piscem - no, kako god pokušali opisati " Krvavi meridijan " Cormaca McCarthvja, više je nego vjerojatno da nam riječi neće biti dovoljne.

U odnosu na De Sadea, mogli bismo reći, dogodila se inverzija i mnoge elemente današnjega društva možemo detektirati kao " pornografske ".

Između ostaloga, u filmovima Gladijator, Otrovno pero Markiza de Sadea (Quills) i Hod po rubu, zahtijevao je da njegovi kožni kostimi budu napravljeni od sintetičkih materijala.

Eto, i u bogatoj francuskoj književnosti trebalo je čekati preko dvije stotine godina na Annie Le Brun kako bi književni rad markiza de Sadea bio konačno normalno razmotren i procijenjen.