U tome smislu, tekstil ne naznačava samo dubinsko djelovanje, punktuiranje, već se odnosi i na površinu; prizivam Deleuzea: " Dubina je učinak površine ".

Ako slijedimo misao Gillesa Deleuzea, virtualno ne treba suprotstavljati realnom, već aktualnom, dok je realno suprotstavljeno mogućem.

Na tragu Braudela i McNeilla, Deleuzea i Guattarija, a na temelju goleme znanstvene literature, nastala je materijalistička, konkretna, ali uistinu bezvremena povijest.

U Francuskoj je njezin ukop održan u Parizu, svibnja 1968, na barikadama (o tomu pak vidjeti detaljnije u Anti-Edipu Deleuzea i Guattarija).

Na taj argumentacijski način predodžba jedne dijagramatičke učinkovitosti moći u Foucaulta i Deleuzea usmjerava se u jednom pravcu koji vodi u zabludu.

Iako smatram da je gotovo nemoguće pokušati shvatiti rad Deleuzea i objasniti njegov utjecaj na filmsku teoriju kroz tridesetak stranica, pohvalan je pokušaj njegovog predstavljanja i u tako ograničenom prostoru, dok rasprava o njegovom ogromnom utjecaju na filmsku kritiku danas tek počinje.

Riječima Deleuzea i Guattarija: " Čak i onaj tko ima nesreću da je rođen u zemlji velike književnosti mora pisati njezinim jezikom, kao što češki Židov piše na njemačkom ili Uzbek na ruskom.

Autor je knjige Teatar proizvodnje: filozofija i individuacija između Kanta i Deleuzea (Palgrave 2006).

Anti Edip klizno i opružno povezuje više vrsta postajanja: anarhiste-sindikaliste Durrutija, antiratne dobrovoljke Weil, filozofa žudnje Deleuzea i Guattarija, antikolonijalnog pjesnika Lintona Kwesija Johnsona, anarho-arhitekte Weizmana, anarhista protiv zida, egzilanta-bicikliste Martina Plajha; konstruiraju se odnosi dehijerarhizacije zvučnih prostora proizvedenih u unutrašnjosti muzičkog i filmskog stroja te njihovim izvanjskim senzorima.

Taj putnik sanjar, kaže Martinez, parafrazirajući Deleuzea i Prousta, uvjeren je kako uvijek treba zakoračiti u nepoznato da bi se nešto spoznalo.

Uz teoretsko oslanjanje na Foucaulta i Deleuzea Koolhaas priložio je fascinantno viđenje nigerijskog megalopolisa Lagosa koji se u gotovo znanstveno-fantastičnoj maniri opire svim zdravorazumskim zakonitostima normalnog urbanog razvoja.

Enzebergerova biografija sindikalista Buenaventure Durrutija, proza Simone Weill i Rainera Wernera Fassbindera, žudeće mašine Deleuzea i Guattarija, afro-futurizam Kodwoa Eshuna i postkolonijalni radovi filmaša Jeana Roucha i arhitekta Eyala Weizmana čine amalgam materijala kojem se suprostavlja glazba Indoševog paklenog stroja.

Pri tom je u teorijskom smislu ključan Anti Edip Gillesa Deleuzea i Felixa Guatarrija, u kojem se klasičan psihoanalitički pojam nesvjesnog od freudovski shvaćene kazališne pozornice pretvara u svojevrstan tvornički stroj.

Pola stoljeća prije Deleuzea, Bertolt Brecht pisao je o pekinškoj operi i njezinom dramaturškom principu nizanja perli, odnosno scenama koje se mogu igrati zajedno ili odvojeno, ali svaka je dovršeno djelo, dio serije koji može funkcionirati i samostalno, izdvojeno iz cjeline.

Isprepletanje Sacher Masocha i Krleže vodi nas klizavim stranputicama, ali, čini mi se, ipak i u dobrom smjeru, zadržimo li se pritom na interpretacijama Masocha i mazohizma iz pera francuskog filozofa Gillesa Deleuzea, prema kojima je mazohizam u osnovi oblik revolta protiv nesnosna zakona i to kroz vlastitu dosljednost u poštivanju istoga, koja, kad jednom prijeđe varljivu granicu apsurda, nužno dovodi do užitka u krahiranju, pa onda valjda simbolički i u bolu, a to se, zapravo, zove humor.

Hallward izvanredno sistematizira Deleuzea, izlučuje konzistentnost iz njegovih riječi i ideja, i pokazuje nam koje je nove koncepte Deleuze stvorio.

" Kada je prije nekoliko godina Slavoj Žižek pisao esej o djelu Patricie Highsmith evocirao je opasku Gillesa Deleuzea o Spinozi: " On je princ među filozofima jer je njegovo djelo otporno na glupost; ona se ne brloži u njemu. " Slavoj Žižek je titulu princa pisaca dodijelio Patriciji Highsmith, rukovođen ključnim elementom književnosti - da potire dosadu na svim frontama.

Francuski filozof i glazbenik koji cijeli život pokušava odašiljati divlje čestice govori o svojem glazbenom djelovanju i kako je naveo filozofa Deleuzea da zapjeva te o osvajanju svemira i budućoj mutaciji čovječanstva

Stoga je pojam heteronomije neodvojiv, s jedne strane, od Kantove Kritike prakti č nog uma, a s druge, od inzistiranja na važnosti autonomno određenog umjetničkog čina, djela, estetske dimenzije i problematike, onkraj svih bivših, aktualnih i potencijalnih geopolitičkih podjela, strategija, taktika. Nesvrstani nisu više ni Tito ni Nehru ni Naser, već indie umjetnici, anarhoidni tipovi, koji se poput nomadske ratne mašine u Deleuzea Guattarija kreću glatkim prostorom urbanih mora, pustinja, prerija, stepa metaforički, ali ne i jedino metaforički mišljeno.

Po mome mišljenju, taj sveukupni ontološki argument ono je što je važno u DeLandinu djelu, a ne određeni način na koji on konstruira teoriju sklapanja koristeći se pojmovima iz Deleuzea i Guattarija, ali mijenjajući ih i pojednostavljujući kada je to potrebno da bi ispunio zahtjeve svoje ontologije.

Po završetku École normale supérieure u krugu Louisa Althussera, 1969. godine Michel Foucault ga poziva na Odsjek za filozofiju tek osnovanog, eksperimentalnog Sveučilišta u Vincennesu koje će narednih godina okupiti najvažnija imena francuske filozofije druge polovice 20. stoljeća: Deleuzea, Lyotarda, Badioua i mnoge druge.

Nije ni čudo da, onda, ponovo oživljava Tisuću platoa Gillesa Deleuzea i Felixa Guattarija, kao da su francuski filozofi jasno anticipirali biopolitičku paradigmu današnjice gdje najveću subverziju (uz vlasništvo nad vlastitim tijelom) nerijetko predstavlja naprosto kretanje.

No, kao i uvijek, valja biti oprezan i kao i uvijek, kada stvari želimo dovesti do paralakse i njenog izvrtanja treba se sjetiti anegdote Slavoja Žižeka: ' Vozio sam se francuskom podzemnom željeznicom i vidio yuppiea koji je čitao Deleuzea Guattarija '.

Bilješka za daljnju razradu: mnogo od toga ima veze s načinom na koji DeLanda, preko Deleuzea, u konačnici priziva Spinozu, kojemu zapravo duguje pojam kapaciteta da se utječe i podliježe utjecajima; a i Humea ponovno preko Deleuzeova iščitavanja da bi objasnio kako individualna osoba nastaje kao izranjajuće [ emergent ] svojstvo iz kvantitativnog sklopa dojmova, ideja i lanaca povezivanja.

Dok Deleuze s nemirom Spinozu i Humea postavlja uz Bergsona, a DeLanda potpuno zanemaruje bergsonijansku stranu Deleuzea u korist spinozijanske strane, Whitehead je jedini filozof koji zaista mnogo bolje od Deleuzea integrira (koristim se pojmom u matematičkom smislu) spinozijanske i bergsonijanske naloge.

Kako u jednom intervjuu kaže Hardt, ' taj novi model se nalazi na pola puta između Marxa i Deleuzea-Guattarija.

M anuel DeLanda već je dugo najzanimljiviji (zapravo, najprovokativniji) filozof koji obrađuje ideje Gillesa Deleuzea i to ne samo ponavljanjem Deleuzeova vokabulara i slogana, ili njihovom primjenom u pomnom iščitavanju nekog djela ili artefakta, nego zaista promišljanjem tih ideja i promišljanjem pitanja iz povijesti, društva i prirodnih znanosti uz pomoć tih ideja.

Treći pravac je da se studij usmjeri k teoriji tj. filozofima poput Derride, Foucaulta, Saussura, Deleuzea, ali i Wittgensteina, Chomskyog, itd.

Dakle, riječ je o jednom novom ' postmodernom ' društvenom razvoju kojeg stara Ljevica odbija uzeti u razmatranje, a da bi se on obnovio ljevičari moraju čitati Deleuzea i Negrija i početi uvježbavati nomadski otpor, slijediti teoriju hegemonije, itd.

Ovaj je projekt naslovljen po djelu spomenutih francuskih filozofa Gillesa Deleuzea i Felixa Guattarija, Anti-Edip: kapitalizam i shizofrenija, u kojem se bave kritikom Freudeove psihoanalize i edipskih obrazaca za dijagnosticiranje psihoza.