Samo su dijalektičke slike autentično povijesne, odnosno nisu starinske.

A sama stvar je k tome još i problematična, isprazni misticizam, logičke smicalice, mutne dijalektičke i spekulativne perturbacije, zamka sa slobodne duhove.

Drugi dio knjige razmatra zajednicu s okolišne perspektive, pri čemu je poseban naglasak stavljen na dijalektičke veze lokalnog i globalnog te kulture i prirode.

Na neki način, ovo ga je društvo prihvatilo kao nadpolitičkog arbitra ", piše Boris Rašeta u izvrsnom članku za H-Alter, " ustaše ga smatraju boljševikom, boljševici renegatom, Srbi Hrvatom, Hrvati izrodom; to je klasična Krležina formula dijalektičke egzistencije. " Iza njega ne maršira tako brojna armija štovatelja, ali Žarko Puhovski zadnjih godinu-dvije na Hrvatskoj televiziji ima veću minutažu od premijera, a nije manje zastupljen ni na srpskoj televiziji.

Naravno, ta knjiga se zasniva na Staljinovoj sistematizaciji četiriju glavnih značajki dijalektičke metode (jedinstvo svih pojava; dinamička priroda stvarnosti; permanentan razvoj stvarnosti; revolucionarna priroda tog razvoja, koji se događa u naglim skokovima, a ne stalnom, postupnom promjenom), u kojoj upadljivo nedostaje zakon o negaciji negacije. (Vidi Staljinovu O dijalektičkom i povijesnom materijalizmu.) U sljedećem izdanju Rozentalove knjige opis tih četiriju glavnih značajki neznatno se mijenja: negacija negacije ponegdje se potiho iznova uvodi, itd., itd.

Prvi dio Godardove autorske dijalektičke trijade ponajbolji je segment filma.

Hm, mozak mi je malo zakuhao ovih dana pa ne mogu do kraja pohvatati niti ove sofisticirane dijalektičke mudrolije uvaženog klerika, ali da zbog ovakvih izjava ljudi gube, ne vjeru kao takvu, nego povjerenje u službenike Crkve gube.

Heraklit je bio elemtrani " stup " dijalektičke teorije koja propagira i promovira revoluciju, borbu i rat kao modus društvenog napretka.

Mnogi kritičari (koji su ujedno zastupnici dijalektičke, a ne iskustvene teologije) skloni su stvari šematizirati, te pri tom ne dopuštaju činjenicu da se susret čovjeka i Boga može dogoditi u raznoraznim oblicima i u različitom intezitetu.

Ali i u odnosu na takve nove dijalektičke ambicije, Milanović je pokazao da zna i hitro kratomanski reagirati.

U ovoj se rečenici javljaju razni pojmovi koji zahtijevaju podrobnije objašnjenje, obradu, ali koji pokazuju kakav treba biti okvir jedne pojave sociologije znanja, jedne opće i dijalektičke povijesti raznih oblika " misli ".

Alopoiesis je na taj način dio autopoiesisa od njega odvojen, smisao okrnjen na besmisao. geza: Ovo je po mišljenju već vrijedan doprinos " uprizorenju " pojmova alopoiesisa i autopoiesisa, iako mi se " dijalektičke antinomije " samo polovično čine dobre za objašnjavanje autopoiseisa.

Konkretna se snaga njegove dijalektičke metode potvrdila tamo u novom konkretnom pojmu neprijatelja, pojmu klasnog neprijatelja, a njegova se dijalektička metoda tamo i sama preobrazila, isto tako kao što je i sve ostalo legalitet i ilegalitet, državu, i sve do u kompromis s protivnikom preobrazila u oružje te klasne borbe.

Kroz povijest ni jedna od tih sastavnica nije ostala neokaljana užasnim zločinima - ali zvjezdani trenuci obično su bili rezultat dijalektičke sinergije mnogih, a ne samo jednih.

I zbog te dijalektičke veze između poreza na nekretnine i stranih ulaganja, poznatoj samo gđi Pusić, padale su izjave da Pusićka zna " k.... c ", itd.

Zapravo, slobodarski municipalizam stiče svoj život i integritet upravo iz dijalektičke napetosti koju predlaže između nacionalne države i municipalne konfederacije.

Lišen ove dijalektičke napetosti s državom, ove dvojnosti moći koja naposljetku mora biti aktualizirana u slobodnoj " komuni komuna ", slobodarski municipalizam postaje ništa više nego " kanalizacijski socijalizam ".

No umiljati Šuker barem ne dijeli puku dijalektičke pljuske.

Heraklit se smatrao polazištem dijalektičke filozofije, što se naročito " guralo " od strane zagrebačkih filopzofa (Bođšnja, Pejović i drugi).

Budući da su bile sveprisutne nerazumne kontradikcije, interpretatori dijalektičke teorije su uzeli Hegelov " zakon " o negaciji i nergaciji negacije kao bitne pojmove dijalektičkog kretanja.

Od svega, kao što znamo, ostalo je veliko ništa koje opisuju kosturnice diljem svijeta, kao dokaz dijalektičke negacije na djelu.

U Staljinovom djelu " O dijalektičkom i historijskom materijalizmu " nabrajaju se četiri karakteristike dijalektike: " Glavna karakteristika marksističke dijalektičke metode je ova: nasuprot metafizici, dijalektika ne shvaća prirodu kao akcidentalni skup stvari i fenomena nepovezanih jednih s drugima, međusobno odvojenih i nezavisnih, već kao povezanu i integralnu cjelinu (...).

Mao ispravno odbacuje uobičajeno shvaćanje " dijalektičke sinteze " kao " pomirenja " suprotnosti, kao višeg jedinstva koje obuhvaća njihovu borbu; no, on je u krivu s obzirom na oblikovanje takvog odbacivanja, ustrajanja na prvenstvu borbe i podjele nad svakom sintezom ili jedinstvom u kontekstu generalne kozmologije-ontologije " vječne borbe suprotnosti ".

Ako su teza ili antiteza onda moraju biti prevladane nečim VIŠIM od Apsolutnog duha ili komunizma, a ako su to dijalektičke sinteze onda se dijalektički moraju raspasti na novu tezu i novu antitezu.

Takva percepcija i takva interpretacija dijalektike je velika pogrješka umnosti XIX. i XX. stoljeća, a i onih stoljeća u kojem je živio Heraklit s posljedicom velikih ljudskih tragedija i ratova koji su doveli dijalektičke suprotnosti do samouništenja, što i je prava poruka Hegelove i Marxove dijalektike, a ne humanizam i sve one njihove gluposti o slobodi radnika-čovjeka.

Što god Marx rekao ili nerekao, komunistički se svjetonazor sažimao na 6 principa Hegelove dijalektičke metode (i Marxovog zahtjeva da se ona primjeni i na sadašnjost) te historijski materijalizam.

Velika filozofska i znanstvena zabluda dijalektičke filozofije i znanosti je u tome, što je posljedica te zablude smrt milijuna ljudi diljem svijeta.

Dijalektika je naprotiv bila ona filozofska metoda koju su Marx i Engels smatrali najvišim i revolucionarnim rezultatom dotadašnjeg razvoja filozofije, a u Hegelu su gledali mislioca koji je najdublje i najsvestranije razvio elemente dijalektičke filozofije.

U Njemačkoj filozofskoj ideologiji Marx i Engels su zadnji materijalistički filozofi klasične Europske dijalektičke filozofije koja je u primjeni s ruskim Lenjinovim i Staljinovim komunizmom upropastila svijet.

Zato obavještajne službe Njemačke vrbuju Lenjina, plaćaju ga i tajno mu omogućuju prijevoz od Švicarske do Rusije u Petrograd gdje su već bile počele unutarnje političke dijalektičke borbe.