a) Terapija lijekovima Diuretici Tiazidski diuretici koriste se u snižavanju kalcija u urinu u bolesnika s ponavljanim kamencima koji imaju hiperkalciuriju te u pacijenata s medularnim spongioznim bubrezima koji imaju kamence.

U pravilu ti diuretici povisuju nivo kalcija u serumu.

Stres ubrzava njegovu eliminaciju iz organizma, a duhan, alkohol i gazirani sokovi te lijekovi (diuretici, kortizon, pilule za kontracepciju) remete mu metabolizam.

Tablete za mršavljenje najčešće su diuretici koji uzrokuju gubitak vode ili stimulansi za trenutno ubrzavanje metabolizma.

Diuretici uzrokuju dehidraciju što može dovesti do problema s bubrezima.

Čaj za čišćenje ne treba koristiti duže vremena s lijekovima koji dovode do gubitka kalija (diuretici, kardiotonični glikozidi, kortikosteroidi), a oprez je potreban i kod istovremene primjene s antiaritmicima i kardiotonicima jer može pojačati njihovo djelovanje.

Vrlo često se u liječenju primjenjuju diuretici, lijekovi koji povećavaju izlučivanje vode, a time i gubitak kalija i natrija i mogu uzrokovati elektrolitski disbalans.

Lijekovi za tlak (antihipertenzivi) drugih skupina kao i diuretici (lijekovi za izlučivanje tekućine) mogu dovesti do dehidracije i prekomjernog pada krvnog tlaka (hipotenzije), ili dovesti do hiponatrijemije (gubitka soli).

Diuretici znatno povisuju izlučivanje cinka i mogu izazvati njegov nedostatak.

Kod srčanih bolesnika važno je pratiti razinu elektrolita natrija (137 - 146 mmol/L), kalija (3,9 - 5,1 mmol/L) i klorida (101 - 111 mmol/L), jer mnogi lijekovi, posebice diuretici, mogu dovesti do smanjenja njihove razine u krvi.

Diuretici ukoliko se uzimaju u većoj dozi mogu smanjiti produkciju mlijeka.

U antihipertenzive se ubrajaju brojne skupine lijekova: diuretici, blokatori adrenergičkih receptora (beta blokatori, periferni alfa-blokatori), blokatori kalcijevih kanala, vazodilatatori, inhibitori konvertaze angiotenzina (ACE inhibitori), blokatori AT1-receptora.

Lijekovi, kao što su diuretici, vazodilatatori i inotropni agensi, poboljšavaju kliničke znakove i simptome te hemodinamiku, ali nisu pokazali učinkovitost u smanjenju smrtnosti tijekom niza godina upotrebe u liječenju akutnog zatajivanja srca.

Neki od njih su beta-blokatori, cimetidin, tiazidski diuretici, estrogeni, antiandrogeni, spironolakton, anksiolitici, antidepresivi i antipsihotici.

Sol je također na ' crnoj listi ', a konzumiranjem biljnih čajeva i povrća poput šparoga ili krastavaca, koji su prirodni diuretici, pomoći će iz vašeg tijela ' izbaciti ' višak vode.

Hipokalijemija nastala zbog zloupotrebe može uzrokovati neuromuskularnu disfunkciju pogotovo ako se koriste kardiotonični glikozidi, diuretici ili kortikosteroidi.

Prije početka fototerapije treba bolesnika pitati o dotadašnjoj reakciji kože na sunčevo svjetlo te prima li bolesnik neke lijekove koji mogu uzrokovati fototoksične i/ili fotoalergijske reakcije na koži (npr. antibiotici, antidijabetici, psihofarmaci, diuretici i dr.).

" Do dehidracije mogu dovesti jači proljevi i povraćanja (najčešće u sklopu crijevnih viroza), povišena tjelesna temperatura, prekomjerna toplina praćena jakim znojenjem i/ili porastom tjelesne temperature, smanjeni unos vode iz bilo kojega razloga, neki lijekovi (prije svega diuretici) i sl. ", objašnjava doktor Čudić.

Medikamentozno liječenje Pet glavnih skupina antihipertenzitivnih lijekova su diuretici, beta adrenergični blokatori, angiotenzin konvertirajući enzimi, blokatori angitenzinskih receptora i blokatori kalcijevih kanala.

Neki diuretici mogu izazvati intoleranciju na ugljikohidrate i šećernu bolest, premda podaci pokazuju da je jednako učinkovita ta skupina lijekova u redukciji mortaliteta od kardiovaskularnih bolesti.

Diuretici su lijekovi koji potiču bubrege na izlučivanje soli, a samim time i tekućine iz organizma.

U liječenju povišenog tlaka krvi obično se koriste blagi diuretici, koji nemaju nepoželjnih učinaka na organizam.

Diuretici su također najčešći dodatak drugim skupinama lijekova kao kombinacija, budući da brojnima pojačavaju učinak.

Važnu ulogu u procesu postupnoga gubitka koštane masa imaju: smanjene razine nekih hormona, slabija tjelesna aktivnost, smanjena mogućnost apsorpcije kalcija iz hrane te dulja upotreba nekih lijekova kao što su: kortikosteroidi, diuretici, antikonvulzivi, neki antihipertenzivi i slično.

Dehidraciju prvenstveno treba pokušati spriječiti na način da se u uvjetima vlažnog i vrućeg vremena te psihičkih i fizičkih napora uzima dovoljno tekućine, a izbjegava kofein i alkohol koji i sami djeluju kao diuretici.

Jedno je veliko istraživanje pokazalo kako vam započinjanje liječenja lijekovima koji se nazivaju blokatori receptora angiotenzina, poput kandesartana (Atacand), može smanjiti rizik od razvoja težeg oblika visokog krvnog tlaka kroz 2 godine za 66 %, iako obično prvi odabir liječenja predstavljaju diuretici i beta-blokatori (o njima više dolje).

Najčešće propisivana skupina antihipertenziva su ACE inhibitori 30,1 %, diuretici 25,5 %, antagonisti Ca kanala 21,6 %, ß blokatori 15,6 %, antagonisti AT 1 3,4 %.

Slab dotok sline, može biti posljedica nekih bolesti, hormonalnih promjena u menopauzi, redovitog pijenja lijekova (antidepresivi, antihistaminici, diuretici za regulaciju tlaka, stroge dijete, zračenje i dr.

Ukoliko je, pak, donji tlak više povišen u odnosu na gornji tada treba smanjiti ukupni volumen krvi, pa se radije daju diuretici.

Uzroci zujanja u uhu mogu biti promjene na krvnim žilama glave i vrata, spazam mišića srednjeg uha, promjene (oboljenja) u samom uhu, neurološki uzroci (povrede glave, povrede vrata, multipla skleroza, tumor stražnje lubanjske jame, vaskularna kompresija slušnog živca, infektivne bolesti (meningitis, sifilis, lajmska bolest), konzumacija pojedinih lijekova (acetilsalicilna kiselina, aminoglizidni antibiotici, diuretici, hemioterapeutici).