Budim se prije deset, doruckujem sa Francuzom koji giba u smjeru Georgije pa nazad dalje u svoju domovinu.

Provjereni sistem je slijedeci - uzmem hotel s provjereno obilatim doruckom, dobro i kvalitetno doruckujem, na dorucku si napravim jos nekoliko sendvica koje strpam u torbu, i krenem u razgledavanje.

meni ne pashe gric sira ili jedna jagoda (to mi sam iziritira zeludac) pa niti ne jedem izmedju obroka, al nemam niti obroke pa onda ispada da ' doruckujem ' u 1, rucam u 7 i tak: D preciznije, jedem kad sam gladna

" Doruckujem i idem na posao ", kaze kanadjanin.

Moje navike su kao i kod Pesice, moze sarma, moze punjena paprika, na naglo speceni snicli, batci... variva, sve sto mi srce zeli, sto sam starija mlijecni proizvodi mi teze padaju, nekada sam redovito njupala griz s kras expresom, ili rizu kuhanu na vodi u koju bi isto dodala krasa, zgance sam tamanila po 2 - 3 puta na dan, a danas ako ih doruckujem mucno mi je, sve u svemu svemesojedni svesder.

he he.. ja se vecinu vremena ne budim prije 12 h... pa tako uvijek skoro ne doruckujem.....: D

inace doruckovala sam sad, prije nisam stigla dok spremim sve oko sebe ne stignem i sebe samu, samo sam izletila s jabukom: D (u pravilu doruckujem do devet, to skupa on i ja, taj ritual ne damo nikome, super je tak zapoceti dan, ionak se ne vidimo do vecere)

Ja dajem ujutro 8 - 9 h i doruckujem.

Doruckujem, spremam se i evo me 10 do 5 na startu sa ostalih 550 biciklista koji startaju na 211 km sa 7000 hm visinske.

Ima nas razlicitih, nekima ti jutarnji rituali odgovaraju drugima idu na zivce i nevole ih.Sto ljudi sto cudi: kava: tako je. ono sto je nekome romanticno, nekome je tlaka. kad se probudim volim popiti kavu u miru. ona mi sluzi kao tranzicijski period od sna ka javi. adaptacija na novi dan. i ok je kad se partneri slazu u tome. bed je npr. sto ja ne doruckujem. prvo kava. dok muz doruckuje i " cezne " za zajednickim doruckom. zato ima kcer: D

Znam da nije dobro ali doruckujem tek iza podneva do tad kafein me zadovolji.

i ja cesto doruckujem zitarice, jel su mi lagane a zasitne.. mogla bi isprobati i amaranth (iako do sada nisam cula za nju)

dan zapocmem rano ujutro, sa suncem, na obali jezera na kojem zu vrbe zazelanile i njisu se na jutarnjem suncevom vjetru... to znaci da ustajem oko sest, kada ne zaglibim vani navecer... tamo se spremaju zaplesati i zavikati svi oni starci dok prolazim kroz njih jos obucena u san... iako me vec dugo vremena gledaju svaki, ok, skoro svaki dan uz rijetke iznimke jos uvijek nalaze na meni razne zanimljivosti te sa vec izuzetno budnim pogledom uvijek iznova usmjeravaju strelice prema meni, nekada te strelice uzimaju nekada daju, ovisno u kakvom sam snu... i iako su to isti ljudi na istim mjestima, ja sam razlicita kada prolazim, valjda ovismo o njihovom snu... za njih sam lao wai, gui zi, stranac, vrag, djavo, necastivi, visoka, debela, cudna... dodjem onda nakon desetominutne setnje do mjesta na kojem stari Xue, ucitelj, cini mi se vec stoljecima radi formu 88, svako jutro sa suncem... kasnim, uglavnom, rijetko dojem na pocetak, ubacim se medju njih troje cetvero... kako kad, nekad i kojaleti doleti prije pa onda i medju pet, ali nikada vise od sest... zavrtim se u ostatku forme s njima, precesto se izgubim, ne vise u pokretu ali u glavi... svjesno, svjesno, vrati se... onda se vracam unutra, zarolam opet... pa mi se onda desi da zaveslam... pa mi se onda dogodi da imam osjecaj da to radim prvi put u zivotu... vrati se... pazi na desno koljeno... ne ostaj u nogama, spusti dva metra u zemlju... pogledam xuea... e onda tek vise nista ne osjecam, najradije bi stala i samo ga gledala... kako stari vozi, sto bi se reklo mislju, djelom i duhom... na kraju opet sam u nekom drugom snu, ali tijelo se jos bori za spavanje i pokusava popiti sunce i tesko mu je prihvatiti te tokove energije, malo su ispresjecani jos uvijek... nakon 88 lagana lekcija... ne previse onako usput... zadnji mjesec radimo guranje dlanova... a kad me tek to zavrti, uh, razmisljam samo o, u, na tom principu, pusti, pusti, neka tece, ne drzi, ne guraj, ne napustaj, gdje jedno staje drugo pocinje... samo pusti... i tako se onda malo istrzam u rano jutro, pa se potom vratim u sobu, napravim kavu i popijem je na krovu uz jednu cigaru... gledam krovove grada, tj, vrhove velikih staklenih zgrada na istoku i platane, koje su isto vec jako zelene, a zazelenile su neprimjetno, na zapadu, prema obali zapadnog jezera... ispijem tu kavu, vrtim po glavi malo znakova, kao pripremam se za sat... obavim fizioloske potrebe... vratim se u sobu i spremim knjige u torbu, napunim termosicu zelenog caja, nekad cak i doruckujem... na izlazu iz sobe domar koji uvijek sjedi na ulazu na treci kat upita, tj pozdravi, jer ovdje je navada umjesto pozdrava postaviti pitanje, kao npr. jes ' jeo/la? ili di ' ces? e tako on mene pita ides na nastavu?, al to su na kineskom dvije rijeci i ona upitna-ma: shang ke ma?... odgovorim shang ke, pa prodjem pored njegovog stola, pa potom kroz lebdeci tunel koji spaja moju zgradu sa drugom u kojoj je ucionica... u tunelu, ma nije tunel kada je na trecem katu, to je lebdeci prohodnik, e pa u prohodniku, mogu osjetiti vanjsku temperaturu i ocjenik kako ce bit u ucionici... zato se nekada od tamo vratim u sobu po neku majicu... uvjek imam problema sa kljucem, jer je isti zapravo cip kartica pa se pitam jesam li ga uzela ili ne... prodjem prohodnik, hodnik, stepenice, popnem se kat vise, cetvrti, hodnik sa staklenom stijenom koja gleda na glavni tako rec trg u sredistu akademije... opet se pitam zasto ta atrhitektonska dekoracija u sredistu oko kruga izgleda tako agresivno... udjem u ucionicu, kazem uciteljici dobro jutro na kineskom i nasmijemo se jedna drugoj kad nije juzina... sjedam za svoje mjesto u toj osobnim separiranim mjestima i monitorima i radijom i slusalicama opremljenoj ucionici... osjecam se izolirano na takvom mjestu, a opet sudjelujem u grupi... unutra je uglavnom nas sest... nikad vise od devet... sat i po nove lekcije, pa pauza od dvadeset minuta, u pauzi odem po jabuku, pa onda jos sat i po... pisem zakove koji su u stalnoj upotrebi vec u rukopisu, al nije da bas pricam puno... nastava gotova, xia ke, se kaze... natrag dolazi stalno krucijalno pitanje... a sta jesti... vrijeme je nudli 2 u kineskoga naroda, a ja se svaki dan pitam kako izbjeci sve sto je na tom kikiriki ulju... nastavak slijedi sada idem lec ovo ponoviti i sutra...

Onda imam nekad osjecaj da mi stomak ne radi, ne mogu kako treba gutat (tesko mi pljuvacku progutat i neda mi da gutam, ne boli me ali kad gutam neprijatan je osjecaj, ko da mi stoji u glru) nekad imam zgaravicu i stomak me muci, odma pomislim da imam reflux jednjaka, da imam cir ili rak na zeludcu da imam ovo da imam ono i zato pijem sok od krompira (izrenda se jedan sirov krompir i procjedi se kroz cjediljku sok iz njega u casu, pomjesa se sa vodom i popije se na prazan stomak ujutro, ne smije se kasnije piti jer oksidira nakon nekog vremena i promjeni boju zato se odma popije, to je dobro ko ima problema sa zeludcem, cirom na zeludcu onda refluks jednjaka itd a to je sve od kafe, cigara, nepravilne ishrane itd..) takodjer koristim cajeve od STOLISNIKA ili HAJDUCKE TRAVE i jos neke (trazite po internetu cajeve od trava svakojakih koje su dobre, pustite tablete kojekakve, samo biljna baza). vadio sam nalaze sve u redu hvala Bogu (kompletna krvna slika, hormoni stisnjace, EKG sve OK.. doktor samo rece da prestanem pusit cigare i nista vise (a inace sam puno pusio i pio dosta kafe (2 - 3 velike solje svaki dan, nisam doruckovao uopste tek u 3 ili 4 po podne, los apetit, nenormalan nacin zivota, kasno lijeganje, iscrpljenost, sikirancija...) sad sam smanjio cigare i kafu, pijem taj krompir;), doruckujem poslije toga: D i malo mi je bolje, spremam se posjetiti specijalistu da se uvjerim jel mi ista ili nije.

Ja na zalost ne doruckujem redovno, pogotovo kad radim.

Doruckujem cream puffs kako ih zove Mirko, kolaci punjeni slagom, pet komada za 7000. Mogao sam ih dobit za 5000 ali sam dobre volje pa nije bitno.

pa u pravu si, zaista se dignem ranije da doruckujem u miru, to mi dodje kao svojevrsna oaza i punjenje baterija prije nego dan sa svim stresovima pocne.

Nakon otprilike sat i pol opet doruckujem na poslu: rolleyes: najcesce nesto fino i kaloricno iz pekare pored (ili krafnu ili lisnato sa pudingom i visnjama ili strudlu od jabuke, to su mi omiljene verzije) najvise pasu u casu mlijeka

Svako jutro oko 8 i 25 ja odem u pekaru Kum i kupim dorucak koji posle doruckujem.

Radim si posljednju klopu cokolino i muesli s vodom i doruckujem...

Kada sam druga smjena, ja doruckujem ujutro, i onda odem u skolu

A nekak mi glupo uletit prvi dan s pricom da mi alarm nije zvonio, pa je tram.iskocio iz tracnica i onda su me dva pijanca molila da odem s njima na jednu rakijicu a ja kulturna kakva jesam nisam mogla odbit i tako sam krenula na drugi sat al onda je neka baka trebala pomoc da prijeđe pješacki pa su joj ispale rajčiće iz vrečice i onda je jedna pobjegla u pekaru na drugu stranu grada pa sam ju slijedila do tamo i onda sam u miru sjela da doruckujem i tako vam ja dragi profesore nisam stigla na prva tri sata danas..

Lagano doruckujem, danas ce mi dan brzo proci jer idem gledat NFL tekme u kafic, to ce trajat od 13 do 19 h.

Radnim danom ne doruckujem, popijem vode ili neki juice ujutro prije posla i prvu kaficu na poso.

Doruckujem i idem opet leci, ne izlazi mi se van, a znam da mi je dobro kad sam u gradu medju ljudima.

Ja doruckujem redovito, ali rano, prije 7. Svaki dan isto: nasjeckam naranzdu na kockice sa 2 zlice zobenih pahuljica.

Evo, otvaram topic za sesti tjedan i dok doruckujem ocekujem ovdje hrpe slika od sinoc i izvjestaj o tome ko je heban u BB kuci sinoc

Jedva nesto malkoc doruckujem, ali zato pijem litru vode odjednom

Mi smo majcin dan 8 mart preuzeli od.... pitaj boga koga,.... pa smo zaboravili na katolicke blagdane,... ameri nemaju nish s time,.. a ni sa doruckom,... ja doruckujem svaki dan vani,... negdje izmedju 2 tranzita

Evo poslednjih nedelju dana je otprilike ' vako: posle 12 sati spavanja, ja jedva ustanem (srecom ne radim ujutru nego uvece). onda nesto pojedem i tek onda kad doruckujem (odn. rucam, jer ustajem oko 12) ukomiram se ko da sam bolesna. samo bih spavala i spavala i spavala. da mi nije psa koji mora u setnju ne bih do uvece ustajala