E ljudi moji pa da vam se i ja pridruzim i da vam kazem da mi je zao sto smo na ovom mjestu alll nadati se boljem.Inace sam po prirodi vesela osoba volim muziku strasno majka sam 2 djece i tesko mi je nekad padnem u depresiju pa se isplacem da me nitko nevidi i ja imam iste simptome kao i vi svi kad hodam nosi me u stranu znoje mi se dlanovi tabani srce mi ubrzano lupa imam osjecaj da cu se onesvjestiti evo dan sam bila u prodavnici i vec me nervoza pocela da hvata nisam mogla docekati kad cu nared i onda kao uzmem telll u ruke pa pricam kao sa nekim to mi pomogne odvuce mi paznju zalosno ali istinito desava mi se to par god onako u prekidima kad imam posla ili kad sam okupirana nekim obavezama manje mislim na to i naravno manje mi se sve to desava doduse ja mislim da imam problema sa kicmom moze se i od tog vrtiti tako da mislim da mi se sve pomjesalo ali mislim da to ima 99,9 psihicgog stanja danas sjediim i rucam doduse jesam bila gladna al nikako da se smirim na jednom mjestu samo se ljuljam i izmisljam razloge da ustanem bojeci se ako neustanem da ce mi srce zalupati i da cu pasti to mi se desava i na roditeljski kada odem eto toliko od mene i drzite se a i ja cu radi djece i samo ponavljam u sebi dragom bogu hocu da budem ona stara i vesela vedra osoba borim se ali mi je vec dosadilo gubim strpljenje

meni ne pashe gric sira ili jedna jagoda (to mi sam iziritira zeludac) pa niti ne jedem izmedju obroka, al nemam niti obroke pa onda ispada da ' doruckujem ' u 1, rucam u 7 i tak: D preciznije, jedem kad sam gladna

" Au pičku materinu ne opet " to se zove buđenje, ne zvoni mi aps nikakav alarm.. budim se svojevoljno, iako mi se spava za popizdit.. eventualno mi frendica ujutro posalje poruku ako imam Dakicevu crnu zbirku zadataka iz matematike... naravno odgovaram sa " ostavljam ti griznju savjesti jer si me " probudila " i jer mi nisi trebala ti ostavit poruku " tonom i privodim kraju dramu kratkim odgovorom " ne ".. poslje se oko sat i pol do cca 10 i pol 11 vucaram po kuci jer jos neznam sto cu sa sobom... ili idem jest nesto ili se tusiram ili isprobavam robu koju cu obuc u skolu... nerjetko je to samo jedna kombinacija crnoga tako da nema prevelike filozofije oko toga... poslje 11 pisem zadacu i tu i tamo nesto ucim.. usput gledam opru pa se rasplacem pa sam sjebana cijeli ostatak dana.. naposljetku rucam.. eventualno nes fino, pa se dobro nazderem onda mi bude malo slabo u busu. oko 13 h idem na stanicu cekat bus koji dolazi tek oko 13 i 15 al ja rađe cekam bus nego da on " ceka " mene.. ulazim u bus.. pun kurac ljudi unutra po obicaju, gledam ako je kakvo prazno mjesto gdje bi mogla zgnjezdit svoje velicanstveno dupe, al bez uspjeha, saljem mrke poglede svima koji sjede i odasiljem lose vibracije... kao i inace. dolazimo do doruge stanice gdje ulazi moja frendica i jos stampedo podivljalih ljudi koji također žele uć u vec na debelo jebeno natrpan bus u kojem ja ne sjedim vec stojim spestana između dvojice iliti starcica iliti nekih apsolutno balavih prvasica.. a ako mi se bas posreci prignjecuju me babe.. pa onda pizde.. " pomakni se nazad otejen sest tuka pa pazi s tun borsun " jebite se svi skupa kolektivno.. di da se pomaknem? da probijem straznji dio busa i da doslepam prikolicu samo za nas otrovne i neuracunljive u bozju mater srednjoskolce? os mi ti nosit torbu? ti je mogu stavit u krilo ako sjednes?.. ma mislim kaman.. neke stvari stvarno dignu tlak.. te pogotovo, zato ja ujutro idem s busom na 7.. poluprazan.. pravi mali raj gdje mozes sjedit ko covjek i spavat.. ili mahnito ucit nes... ili ako ti se posreci sa deckom sjedit na duplom sicu i uzivat.. mada je to sad prava rjetkost.. nazalost... dolazimo do zeljeznicke.. to tako zovemo jer to i je zeljeznicka.. tamo se isprazni bus.. al ono totalka tako da ostanemo samo nas par ubergenijalnih gimnazijalaca i par nonica.. tek onda nađem mjesto pa se vozim samo par jebenih minuta jer je nasa stanica za ispadanje odmah poslje te... izlazim van vjetar me pocne udarat i samarat ko da sam mu nes skrivila.. vratila bi mu istom mjerom jer me pocinje zivcirat.. pomalo se vucem do svevisnje nam skole dok frendica i sestricna trce... samo daj.. ljepo lezerno cekam prijelaz preko pjesackoga i laganim korakom prelazim prijeko.. secem korzom i uocavam ljude.. puno njih.. nikog nepoznam al fasciniraju me jer svatko leti za svojim brigama pa ono.. fascinantno.. dok secem do skole obicno idem kraticom koja prolazi kroz " tunelcek " u kojem je smjesten restoran sa plodovima mora.koji put bas fino mirise tamo, pogledam na mobitel blank fkors nema preidivnog duplog ruba na zaslonceku koji bi me upozorio da imam novu poruku.. jos uvijek se pomalo vucem uzbrdo dok sva krepana i zadihana ne dođem do vrha, zahvaljujem manjku kondicije i sebi samoj.. tesvim dragim ljudima koji mi svakodnevno tupe da pocnem trcat (fakof)... preveliko dvoriste ispred skole odise prevelikim dvoristem i ostavlja dojam prave gimnazije.. sto saksa u pretjerano velikim kolicinama.. otvaram vrata, velika su i mrzim ih i skripe ko vrata iz horror filmova... penjem se dobro znanim stepenistem ispozdravljam ljude koji su zasluzili da budu pozdravljeni i dođem do drugog kata (onaj di je oglasna ploca) pravim se ko da citam nes a zapravo cekam frendicu.. pocnemo se zajebavat.. u smjehu i zajebanciji odlazimo do 3 kata gdje nas ceka nasa svakodnevica-pakao... prvi sat je uvijek sugav.. nikako da svrsi, vegetiram kad zvoni se budim... unutarnje migracije su postale uobicajene (migracije unutar skole tj spustanje sa 3 na drugi kat kako bimo se skupa sa frendom mogli zajebavat ispred zbornice iliti oglasne ploce.. u izvanrednim situacijama dole silazimo samo po hranu na automat ili u situacijama kada sam ja na rubu odlazim po duplu crnu kafu..) drugi sat.. meni obicno zanimljiv.. al svejedno nah bas.. treci sat je kao poslan s neba.. brzo prođe jer sam svjesna cinjenice da ce marenda i da cu setuckat po svjezem zraku i zderat ko manijak... konacno marenda... setuckam i zederm ko manijak, gusim se od smjeha u ozbiljnim situacijama pizdim i time privlacim ogromnu pozornost na sebe.. ok to uvijek radim kad se raspistoljim... poslje dođemo u skolu sjednemo a dvije bogomdane crne kozne fensi stolice i razglabamo.. ja promatram frendicu i njenog decka, znam bolesna sam, al volim se prisjecat nekih stvari.. znam bolesna sam, odlazimo na 4 sat na kojem se meni pisa jer sam prvotno unijela prevelike kolicine tekucine u sebe... preskacem 4,6,7 sat jer se događa isto.. unutarnje migracije itd.. samo da napomenem.. 7 sat.. na njemu sam totalno off.. poslje tog sata locem duplu kavu.. pa radim debila od sebe i msilim da sam svima zanimljiva a zapravo vec svima idem nakurac.. na korzu se malo razbudim, dok secem do stanice iako mi bus krece tek za pola sata.. cekam bus s frendicom pa eventualno pjevamo ojesme od Jon Lajoie-a ko debili i plesemo ko da smo napusene... normalno uz to ide eksplicitan text pjesme.. (vaginas, penis-es, cocks, peckers, balls, sexual intercourses, etc) šoleman otvara vrata i ja prva ulazim nutra.. poslje sofera fkors.. pokazujem pokaz, sjedam na prazno mjesto.jer je bus plouprazan.. tonem u slusalice muziku i svoje misli koje se raduju jer je prosao jos jedan psihotican, sjeban, šugav, čudan, nepodnošljiv dan... u tih pola sata sto putujem doma obicno razmisljam o decku. ok doma sam.. konacno.. letim u sobu, palim komp, logiram se na msn.. naravno nema nikog pametnog pa se razocarano vracam u kuhinju kako bi svojoj dragoj familiji dala daily report.. navecer inace neradim nis sa se skolskog tipa tice... ili jedem ili se zivciram.. koji put i jedno i drugo.. inace samo visim na netu, msnu.. ili samo cekam ako cu dozivjet neko ukazanje.. kad se umorim ili kad mi je vec dosta zivota odlazim umrijet na neko vrijeme.. prije nego zaspem obicno razmisljam os vemu i svacemu.. onda zaspim do jutra oko 9.. gdje pocinje opet ista drama

Kavu bez secera pijem vec 3 godine. kada je ujutro popijem, nisam gladna do 14 h, nakon toga rucam, i prije 8 pokusam jesti salate voce, jogurte i sl... u mjesec dana skinula sam 3 kile, sa time da sam tu i tamo napravila prekrsaj:)

Idem si zgrijati gulas od nekidan jerbo danas ne rucam u Hiltonu ah da, radila sam nekidan gulas sa Vladimirom da mu teta Jelka pokaze pa da on zna ubuduce raditi hehe I eto svi sretni I zadovoljni a I nas Ben (Branislav-Bane-Ben, Vladimirov brat legenda) je srecan bio, sreo me u Hiltonu pa je samo spomenuo mmmmmmmmmmmmm

Rucam sto skuham, i kasnije udri po vocu.

Problem je sto toliko vode pijem, da ponekad ne mogu da rucam ili veceram

Da meni je isto problem slatko.Ja nakon sto rucam ja se ocu ubit ako nepojedem nesto slatko.Ko luda hodam po kuci

Mljac, mljac, volim nedilju, rucam njega, ne treba mi hrana

znas kaj stari, ajde me malo pusti na miru rucam i uostalom, javi se kapetanu, ima ti nekaj za reci

- Pa valjda cete me pustit bar da rucam? - pokusavam probuditi majcinski instinkt

Ise kad se sjetim kako je lijepo bilo kad sam bila mala.. zivjela sam kod bake i dide.. cijeli dan igra, zderanje i tv.. hehe... spavam do 12, baka me vec ceka s jelom po zelji, onda gledam tv ili igram bele s didom, pa opet rucam rucak po zelji, igram se, gledam tv, zderem slatkise, idem spavat oko 4 ujutro.. divno je bilo.. pogotovo zbog jela i sve te paznje.. kao da sam bila u raju..: (.. a sad.

P. S. danas rucam sarmu od jucer

Inace rucam oko 13 h.. ali ako negdje zurim i ne stignem onda cak i u 12... al prije 12 ne.... tako mislim pise i u knjizi.. meni je danas UH,, jedva cekam vecericuuu;)...

Evo poslednjih nedelju dana je otprilike ' vako: posle 12 sati spavanja, ja jedva ustanem (srecom ne radim ujutru nego uvece). onda nesto pojedem i tek onda kad doruckujem (odn. rucam, jer ustajem oko 12) ukomiram se ko da sam bolesna. samo bih spavala i spavala i spavala. da mi nije psa koji mora u setnju ne bih do uvece ustajala

Kad dodjem kuci, rucam ono sto sam spremila prethodni dan, a ne veceramo uopste - to bude ili voce ili cereal

Ovako ljepo doruckujem ako mi se doruckuje, al nejedem kruh niti sendvice... pojedem par dvopeka sa salamom i namazom ili uzmem neke pahuljice sa mljekom.... rucam kad muz dodje sa posla oko 3 i po i jedem koliko mi se jede, pojedem i kolac ako imam i ako mi se jede bez griznje savjesti..

Nov@ ima cisto zanimljivih filmova al ih isto tak voli gurnut ili u termin oko 1 ujutro (nedugo su tak pustali " Budjenja " sa De Nirom) ili pak oko 13 h popodne kad - opet - zaboravljam gledat TV zato kaj u to doba obicno il rucam il spremam nekaj po kuci.

Sada sam se uspio nekako izlijecit, sada doruckujem, rucam i pojedem slatko i nekad i pojedem poslije 8 sati.

Meni se nekad zna dogoditi da zbog obaveza ne rucam i oko 18 h pojedem malo veci obrok posto nisam rucala.

Meni to dosta za jedno tri dana, jer rucam u menzi

Ja se sa njegovim roditeljima jako dobro slazem, oni se ne mijesaju u nasu vezu od pocetka, nisam stekla dojam da su nametljivi ili da su protiv mene, odem kod decka, rucam s njima, popijemo kafu, sve je to super.

Ali, kako u knjizi pise, dorucak izmedu 10 - 12 sati, ja to poguram na 12 sati, rucam kada dodem doma oko 17 sati, jedan dan sam vecerala a drugi nisam.

Nakon izvjesnog perioda (par dana) buljenja u plafon po cijelu noc od prije 2 - 3 mjeseca sam relativno normalan, lijezem u 1 - 2, doruckujem (sto odavno nisam radio), rucam i ponekad veceram, kolu sam sasvim izbacio iz upotrebe (osim kad dodje raja), secer u kafama smanjio na razumnu mjeru (kapucino - 1 secer)..

Ha vidis ja sam doma (ako je sve regularno i ne ostajemo duze) u 16:15. Rucam na poslu (do nedavno smo oboje imali rucak na poslu i klinaca jos nema) kompletan rucak za cca 12 kuna i imam vermena (ako sam taj dan umoran) ubiti oko do 17

Tj. budem u poslu, pa rucam tek oko 16 h i onda ne veceram, jer sam si rekla da je iza 19 h prekasno

Sa djetetom zajedno rucam (ako je supruga spremila nesto onda pogrijemo, salatu uvijeksami spremamo frisku) a ako nije onda ja i ona kuhamo i tako svaki dan i nije mi tesko, stovise uzivam u tome da si spremam rucak, ja i kcer.

Uglavnom, za dorucak jedem dvije vocke iste vrste, kasno rucam, oko 18, pijem hrpetinu vode

Hah... ja ovisi kako mi je skola ali uvijek nes ujutro pojedem, onda rucam kasno ak sam ujutro u skoli ili ak sam popodne onda u školi sendvič i neš kad doma dođem, ak mi se da...

Ujutro pojedem neko voce u paru (zaostatak one dijete od 4 dana), onda rucam razlicite salate u 12 i tome dodam hrpu jogurta prirodnoga