Na uzbrdici dostižem jednog sporijeg trkača, a jedan brži me prestiže na nizbrdici.

Vrlo brzo dostižem mladoga Ferrer - a (koji nije na ciljnoj listi), s kojim kasnije trčim nekoliko krugova i ponovo pričam.

Drugi problem je što se na oko 2000 obrtaja (u drugoj, traćoj i četvrtoj brzini, kada se lagano stiže do istih čuje ekscentričan šum i u tom momentu auto malo zadrhti - ako brzo dostižem isti broj obrtaja, problema nema.

Bicikl Dostižem Roberta S. i dogovaramo zavjetrinu i smjene, ali nakon par kilometra ga gubim, nisam mogao pratiti njegov tempo na uzbrdici.

Dostižem druge natjecatelje i pokušavam voziti s Nevenom V., ali mi je bio prespor, pa ga ostavljam.

U drugom krug, na uzbrdici dostižem Nenada L. koji teško diše.

Nedugo zatim ulazim u svoj ritam i dostižem vozače ispred.

Približavam se vrhu i dostižem Sinjanina Saratliju, te, uz malo razgovora i dosjetki, zajedno izlazimo na vrh.

Širiš mi guzove i prodireš u mene.U trenu dostižem vrhunac.... koji traje..... i traje... nisam svjesna svojih postupaka, svojih riječi.... vremena...

Na biciklu ubrzo dostižem Ivana i krećemo zajedno, drafting rules.

Hodajući tako dostižem brzinu i do osam km na sat.

Ipak, u zadnje mi se čini da ga dostižem, jer se zamisli čuda lijena moja guza odlučial uhvatiti sporta.

U toj rizičnoj vožnji, polako dostižem druge bicikliste, pa čak prestižem i cijelu grupu.

Osluškujem stvari u riječima Dok padaju misli u dalekom luku, Dostižem s njima nedodirljivo Prostore što ih tijelo ne sluti.

U trećem kilometru pojačavam tempo, iako se to ne vidi po mjerenju (4:39; možda je oznaka krivo postavljena?), te dostižem i prestižem nekoliko trkača.

Kasnije se oporavljam i dostižem Vedrana na 8. km.

Uglavnom, idem prema rubu i prije nego ga dostižem, otvaram oči i mislim si: tako mi ljudi živimo, idemo od jedne točke do druge.

Počeo sam se osjećati kao da dostižem neki viši nivo postojanja

Sa Tvojim je svijetlim Bićem... punim ljubavi Moj život neraskidivo povezan... u Tebi i kroz Tebe dostižem nebesku radost i to je život sa kojeg maska otpada sama od sebe jer tama prirodno nestaje tamo gdje se rađa sunce...

Nisam si dao da zatrčavam se razmišljam dok sam kopao po dostižem ga ormar u da izvučem nešto da stavim preko svom snagom ga udaram, ravno preko glave lica da me frajer još ne i opet skuži i moram to dobro gurnem mu glavu u zid njegovog haustora isplanirat da me nitko držim ga za kosu i udaram od zid ne skuži i da me ne prijave i da me ne udaram ga koljenom od lice nađu negdje opet u skupini i onda sam tek najebo i onda sam cipelarim ga na podu tek najebo i onda sam udaram petom od potiljak tek najebo i onda sam tek EVO TI EVO TI EVO TI najebo i onda..

I tako, nakon kojih 3 sata, dostižem cilj, Gornji grad, uspuhana kao da sam čitavim putem trčala a ne vozila se.

Tu ga dostižem i prestižem na uzbrdici, a nakon toga trčimo nekako podjednako.

Uskoro dostižem i prestižem druge trkače.

Negdje na 10. km dostižem dvojicu pacemakera s oznakama 03:45. Odlučujem im se pridružiti.

Dok na Kalvariji ostaje sve onako u tragičnom izgledu, ja dostižem Josipa i Nikodema koji silaze jednim prečacem da bi što prije obavili posao.

Umjesto da ga dostižem i prestižem u drugoj polovici drugog kruga, razdaljina se počela povećavati i on je bio sve dalje

Pustila sam misli neka lete, dostižem tišinu svog« trećeg oka »koje nepogrešivo cilja tamo gdje me najviše boli na tebe.

Dostižem ga na zadnjem dijelu gdje počinju betonske ploče.

Negdje oko 7. kilometra ju šaljem da prati pacemaker 03:30. Cilj joj je bio stići u vremenu 1:45. Par kilometra kasnije ju opet dostižem i nastavljamo zajedno.

Scena druga - A1 kod Zadra (malo prije izlaza Zadar 1) slab promet i ja polako dostižem 307 ZG - rege.