Izmedju ostalog " zivot je prilika koju treba iskusiti " i stoga je sasvim normalno da svakodnevno dozivljavamo nova zivotna iskusenja.

Uperi pistolj u mene, uradi mi sve najgore sto mozes i zamisliti, od cega te je strah... nocu.... kada si sam sa sobom i svojim kosmarima i tek tada cu znati... da li jesam i koliko sam uspela, na stazi zvanoj " Put Samospoznaje ". Mozemo se mi truditi, raditi razne tehnike, uciti na razne nacine, ali direktnu spoznaju dozivljavamo tek tada kada smo suoceni sa smrcu u raljam " Zivota " dok se hvatajuci za ponudjenu slamcicu da ne potonemo, borimo za dah koprcajuci se, uhvaceni u zamku zvanu " neizveznost dogadjanja ' ". Tu tek saznajemo ko smo, sta smo i koliko jesmo u tom trenutku neznanja kada vestina umeca i sva nasa mudrost dolaze do izrazaja.Ako ne potonemo nastavljamo plivati dalje rekom zivota koja nas izvesno nosi privucena izvorom svega postojeceg, nazad, od kuda smo jednom potekli, nasem izvoru.Kljuc svega je kako cemo se postaviti u takvoj situaciji.Ulagacemo voljni napor ako osetimo da smo umno nastrojeni koristeci intelektualno znanje, snagu fizickog tela ako je to potrebno, ili intuitivno znanje ako nam nasi senzori jave, ako naslutimo.U zavisnosti od toga koliko smo osvestili do tog momenta takva ce biti nasa percepcija i nasa reakcija.Ne trebamo biti razocarani trenutnim, nego zadovoljni sto smo uspeli to uciniti na takav nacin, kakav jesmo, sto smo svesni toga sto cinimo i sto iz momenta u momenat evoluiramo.Najminimalniji pomak je veliki evolutivni korak bitno da se ne predajemo.Zasto naslov " Prihvatanje "? Evo zasto; zato sto na osnovu onoga koliko smo u stanju da prihvatimo, toliko smo blize svom sredistu.Neka nam uvek bude merilo sta god nam se desavalo, to sto mislimo, osecamo, kakve senzacije dozivljavamo u tim momentima, jer su oni najbolji pokazatelji naseg evolutivnog razvitka.

Demokracija, kakvu je danas dozivljavamo podnosi dobro kapitalizam, ali da li bi bilo moguce naci jos bolji modus gospodarenja, koji se nebi temeljio samo na krupnom kapitalu?

Covik triba biti rodjen za vatrogasca, bez obzira na sve ruzno i neugodno sto dozivljavamo svaki dan vecina od nas nebi mogla bez vatrogastva.

Danas dozivljavamo da nam se kaze: " Ti si stvarno pametna - za jednu zenu. " " Tko bi rekao da je zensko u stanju tako voziti " " To si uspjela samo zato sto si zensko " " Lako je vama zenama... " " Htjele ste jednakost - dobile ste je, sta se sad zalite??? " (receno zeni koja ujutro na sabaha napravi dorucak, nanese photoshop na facu da sakrije podocnjake i pretvori se u labuda, odvede dijete/djecu u vrtic, nakon toga odradi osam sati u firmi, potom odradi kupovinu i vuce dvije vrecice u svakoj ruci i jednu u zubima, dolazi doma i krece s ruckom, nakon pranja suda ide peglanje i ciscenje, sat vremena sapunice (luksuz na koji glupe zene ipak imaju pravo, pa zene su, ne?), nakon toga vecera, djeca koja se veru po glavi i pregled zadaca, tus i vecernja seva da muz ne bude nezadovoljan.

s tim da vjerojatno ne dozivljavamo iste stvari pod " institucionalno djelovanje ". imho prosvjedi su institucionalno djelovanje zajamceno ustavom i zakonom, sve dok nisu nasilni i dok postuju ustavno pravni poredak (kao recimo prava nacionalnih ili spolnih manjina). takve prosvjede smatram sastavnim dijelom demokratskog sustava, i da jednom od " poluga demokracije ".

Ovo o cemu se ovdje prica i ono sto dozivljavamo ovih dana je tek nacrt one stvarne slike Hrvatske koji izranja nakon puno puno godina farbanja.

Kada bi gradjani znali sto znaci svaki dio proracuna tada bi znali sto se radi s nasim novcem i kritika kao i steta po pitanju ugleda Hrvatske Vlade bi bila smanjena, bolje ovakav otvoren edukativni nacin i pristup nego ovo sto danas dozivljavamo i percepiramo kao bahati zatvoren nacin.... pa cak zna se reci da je ovo bezobrazno

- na temama koje su vec podijeljene PO ZEMLJAMA treba se aktivnije ukljuciti i pisati sto se trenutno VAZNO (po vama) desava bilo na politickoj, kulturnoj, sportskoj ili gastro sceni doticne zemlje pa se diskusija razvija, a kako mi sve to vidimo i dozivljavamo sa druge strane barikade,

Uglavnom se slazem sa ovim sto je Enchi napisala, verovatno jer slicno dozivljavamo, medjutim cini mi se da i blue bird, samantrixx i arna govore istinito o jednom drugom aspektu saosecajnosti.

Sve ovo ostalo sto vidimo i dozivljavamo kao " maju ", iluziju nije nista drugo nego li iskrivljena istina, stvorena iz ugla posmatraca koji se identifikovao sa ulogom, odnosno realnoscu koju trenutno vidi kao istinu i veruje u nju.Znaci stvar je u tome da sagledamo objektivno sve sto nam se desava, a to mozemo jedino ako spontano iskukusimo na svojoj kozi.

Mi mu samo u svakom trenutku dajemo boju, miris i okus, ali i to se brzo promijeni, pa kako onda tvrditi da je nesto onakvim kakvim ga mi dozivljavamo, a mi ubrzo promijenimo stav.

Medjutim, za prosjecnog Europljanina, cak i onog kojemu putovanje po svijetu nije rijetka stvar, Chinatown je jos uvijek nova, zanimljiva i uzbudljiva kombinacija novog i onog sto mi dozivljavamo kao tradicionalno kinesko...

Veseo smo mi narod i dramski odgojeni, Naime, konstantno dozivljavamo zivotne drame, pa nam je zaista potrebno malo humora, a to je zanr, koji je sada upravo u modi

I ne samo za period 45 - 90 nego I od 90 do danas.Kako krenuti naprijed kad dozivljavamo apsurde gdje visoki duznosnici propalog politickog sustava obnasaju isto tako visoke duznosti u danasnjem.A totalitarni sustav je cista suprotnost demokraciji I po svemu jedan drugog iskljucuje.Moralni ljudi nemogu vjerno sluziti I jedno I drugo, a od nekarakternih. se nemoze ocekivati nista dobro.Na drugs stranu vidimo, nudi se nesto sto je uslijed moralnih i matrijalnih nevaljstina duboko kompromitirano, a da ne govorim o toleriranju onih sto su predano radili protiv hrvatske drzave, i to militantno, a sada sjede u Saboru.Dakle jedino rjesenje je lustracija.

Mi blogeri pisemo onako kako mislimo i dozivljavamo zadanu temu prema vlastitome nahodjenju i cesto se udaljavamo od te teme, nama pisanje nije profesija vec komunikacijska vjestina, pa su i nasi tekstovi cesto puni tipfelera, tudjica, negativnih emocija, neobjektivnosti.

Jos samo mi " zaostali balkanci " dozivljavamo orgazam kad nam neko na silu " pokloni " felericne kalasnjikove i ostalu pirotehniku. prikaži cijeli komentar

Ne mozemo biti idiferentni, ne mozemo reci da nas se ne tice, da ga ne dozivljavamo.

Kao sto rekoh, ne dozivljavamo svi isto iste situacije, traziti od drugih da se ponasaju i reagiraju po nekoj sabloni, je u jednu ruku neozbiljno i nezrelo.

Ako si Budan, u pravom slimslu te rijeci, tada nema razlike izmedju virtualne stvarnosti (koja je i percepcija ove nase stvarnosti koju dozivljavamo po osobnosti) i dozivljavanja onoga sto bih nazvao, ah ne robujmo terminima, Bozanska stvarnost (percepcija koje je sasvim izvan domasaja spoznajnog aparata kojim raspolaze nasa cjelokupna osobnost).

Pa ne postoji nauka i bilo koji izum, pronalazak ili bilo koji inteligentni razumni rad i djelo, a da se nije prije toga posluzio u vjeri da je to moguce izvesti.Vjera je prije svake nauke, izuma i djela, dali kad stolar pravi stol i stolice ili kad inzinjer konstruira Speice Schutle, ili kad Andjelko moli Boga da na svjetu zavlada mir, sreca i blagostanje, i jedan i drugi i treci moraju imati ideju i zamisao u vjeri da je to moguce, da bi od vjere na kraju postala stvarnost onako kako je mi shvacamo i dozivljavamo, i da bi nama ta stvranost koristila.

Dakle funkcionalizam (um je funkcija mozga i produkt fizickih aktivnosti) i epifenomenalizam (um je stvarni fenomen - svijest je dakle, epifenomen neuralnih procesa) objasnjavaju ono sto ti pousavs odvesti u murky land, u njuejd dualizam koji poput religije, pokusava (neutemeljeno icim) staviti ' ja ' na pijedestal, kako bi na neki nacin pokusala obuhvatiti smrtnost, poput onih koji su smatrali da je zemlja centar univerzuma, life is so special - i svijest je nesto izvan covjeka, takoder special, zato sto je mi dozivljavamo.

U svakom slucaju zajednicko iskustvo u radu s pacijentima dovelo ih je do jednog osnovnog zakljucka koji je nit vodilja cijele knjige i kasnije cijelog njihovog rada, a to je da, bez obzira boluje li netko od raka, AIDS-a, artritisa, kronicnog bola, obicne prehlade ili je prezivio mozdani udar ili srcani napad, njegova bolest slijedi tocno odredjene obrasce stresa ili traume koje dozivljavamo u svakodnevnom zivotu.

ja jesam, jesi li ti? nas dom je cist zato sto ga oboje cistimo, veceru kuha onaj tko stigne (ako ne stigne nijedan nije tragedija - pojedemo nesto vani ili narucimo), smijesimo se jedno drugom zato sto nam je to normalno i zato sto se volimo, a ne samo zato sto sam ja skuhala ili on donio x 1000 kuna doma kuzis? vidim da razlicito dozivljavamo veze/brakove kod mene je to zaista ravnopravan partnerski odnos, ti ocito vise naginjes patrijarhatu sve 5, zato ja imam partnera koji nije poput tebe, a ti zenu koja nije kao ja odnosi izmedju dvoje ljudi su ok (kako god ih oni poslozili) toliko dugo dok su oboje zadovoljni - u slucaju kad netko ocekuje vise nego sto dobiva imamo neznalicin problem...

Upustamo se u odnose u kojima se nadamo naci ljubav, ali dozivljavamo razocarenje.

Da li smatras ljudi koji nemaju dijecu u zivotu da necu dozivjeti ili osjetiti pravu ljubav i svu ljubav koju dozivljavamo - koja je za mene jednako snazna (ali nije prema djetetu) ustvari nije prava ljubav.... nego ljubav izazvana " hormonima "???...

Tako da vodece hrvatske politicare dozivljavamo nesposobnim, nekompetentnim i da nas ignoriraju.

Da bi glazba nastala prvo mora postojati emocija, samim time glazba je emocija osobe koja stvara glazbu.Glazba ne moze lagati, nitko ne moze pjavati o ljubavi ako je ljut ili osjeca nesto poptuno drugo, tako nesto se odmah cuje i prepoznaje.Kada slušamo glazbu povezujemo se sa drugima, shvacamo ih jer kroz glazbu dozivljavamo njihove emocije, a kako smo svi mi u svakom trenutku u određenom emotivnom stanju odmah se osjecamo lakse kada shavatimo da nismo sami i da postoje jos mnogi drugi koji se nalaze u slicnoj situaciji kao i mi, to jednostavno cujemo Kroz glazbu mozemo iskusiti sve emocije i na taj nacin ih pretvoriti u vlastite.Glazba je sve; radost, tuga, bijes pa i strah, a najljepse je sto mi sami biramo svoju playlistu

Osim uzroka u samome drustvu (individualizam, materijalizam, euro-sok sa povecanjem svih cijena skoro za duplo....), glavni je razlog je taj da te osobe koje traze rijesenja za postojece probleme, skoro pa nikad ne pitaju nas, koji u praksi dozivljavamo stvari, sta mislimo o tome.. i kada nesto kazemo, kao cuju nas i onda opet nastave svojim putem... a mi smo isto visoko obrazovani, mozemo teoriju i praksu fantasticno da spojimo i imamo logicna rjesenja.

Ovisi samo kako dozivljavamo kraj i kako dozivljavamo pocetak.