U ratu s Turcima 1788. jedna bojna je angažirana u prvom napadu na Dubicu i pri zauzimanju Drežnika.

U ratu s Ugarskom, bosanski vojskovođa Hrvoje Vukčić Hrvatinić osvaja 1397. godine Dubicu i drži je u svom posjedu do 1402. godine.

Dubica je prvi put napadnuta od strane Turaka 1461. godine, značajnije bitke koje se vode za Dubicu su bile:

1685. godine Ban Nikola Erdoedy oslobađa Dubicu od Turaka.

Najstariji spomenici koji govore da je područje današnje Dubice zabilježeno kao rimski lokalitet, jedno takvo arheološko nalazište bilo je na sprudištu, uzvodno od mosta za Bosansku Dubicu, a drugo prethistorijsko i antičko na položaju Gradina.

Sa dvojicom mališana, u nekom fijakeru, kao da nije bio rat, prebačen je u Bosansku Dubicu da pomaže jednom starcu u kućnim poslovima.

Ruta zatim prolazi kroz sela Staza, Šaš, Živaja te laganim usponom stiže u povijesno važnu Hrvatsku Dubicu gdje je danas granični prijelaz prema Bosni i Hercegovini.

U rujnu 1991. godine, a nakon pada Hrvatske Kostajnice, većina civila i branitelja dubičkog kraja povukla se pred srpskim paravojnim snagama koje su okupirale Hrvatsku Dubicu i okolna sela, uključujući susjedne - Cerovljane i Baćin.

Drašković (također kasniji ban) oslobodio je od turske okupacije niz naselja, među kojima Jasenovac, Dubicu i Kostajnicu.

Kao bombaš ističe se u mnogim borbama koje je odred vodio u to vreme - na Kruškovcu, zatim na Podgradcima, Mrakovici i u napadu na Bosansku Dubicu.

Nakon misnog slavlja sudionici kongresa uputili su se u Hrvatsku Dubicu gdje je u OŠ-u Ive Kozarčanina održana završna sjednica, nakon koje je u Baćinu na mjestu stradanja ubijenih civila održano polaganje vijenaca i komemoracija. (sv, gk)

Nakon razgledavanja srednjovjekovne obrambene utvrde Zrin grad biciklisti će nastaviti s vožnjom uz lijevu obalu Une kroz Slabinju, Baćin i Hrvatsku Dubicu.

Srednju i istočnu Bosnu nitko ne dira, niti ne postoji čvrsta argumentacija kojom se može dokazati da ikad bila pod hrvatskom krunom (osim gospodstvom bana Šubića, no to je druga priča), to je uvijek bila Bosna, no negirati npr Bihać, Dubicu, Pset, Livno, Glamoč je neutemeljeno.

Jedna se bojna bori kod Kladuše i juriša na Dubicu, a zajedno s još jednom bojnom sudjeluje u zauzeću Novog.

Turci su Dubicu osvojili 4. travnja 1538. godine kada Dubica postaje njihovo jako uporište u 16. i 17. stoljeću.

Dubicu je oslobodio ban Nikola Erdödi u ratu 1687 - 88. godine, ali je mirom u Karlovcima 1699. godine vraćena Turcima.

Nije tesko zakljuciti zasto su pavlicani protjerani samo tri godine nakon dolaska u Dubicu?

Prijave za put za Sisak, Baćin i Hrvatsku Dubicu primaju se u petak 14. lipnja 2013. g., od 15:00 sati u tajništvu kongresa u Muzeju Mimara.

Drugi dan akcije oslobodili su i Hrvatsku Dubicu i tako izbili na državnu granicu s Bosnom i Hercegovinom.

Kad su templari nakon 509 godina u zamjenu za Senj i Gacku dobili Dubicu, bio je to neki uvod da se na jedno i drugo, na Senj i Gacku, proširi vlast Krčkih knezova.

Sluga Lovro kažnjen je batinama i zatvorom, a župnik globom koju nikad nije platio; radije je otišao iz Župe u Dubicu, a novcem koji je kardinal Mihalović dao kao kolator za gradnju novog farofa morao je državi natrag osposobiti i nanovo sagraditi izgorjele štale.

Prolazeći kroz Bosansku Dubicu, tok rijeke Une usporava, i iz bržeg toka, Una se pretvara dalje u ravničarsku rijeku.

Upravo zato, za tok rijeke Une kroz Bosansku Dubicu su karakteristične dvije ade, jedine na rijeci Uni u njenom donjem toku.

Nakon toga sam otišao Dubicu, tamo sam se skrivao u rovu iako sam imao samo 16 godina.

Dubicu u tursko-mletačkom ratu 1538. godine Turci ponovno zauzimaju, te je zadržavaju u svojem posjedu do 1685. godine.

Tijekom napada HV-a na Bosansku Dubicu i Bosanski Novi 18. i 19. rujna 1995. navodno je stradalo 40 srpskih civila

Mostobran preko Une hrvatske postrojbe su radile pri brzini rijeke od 4 m/s što je vrlo rizično, nekoliko čamaca se prevrnulo, no unatoč tomu i 1. i 2. gardijska brigada uspjele su ući u Bosansku Dubicu i Bosanski Novi osvajajući dijelove naselja.

Hrvatske snage usle su i u Grcac, Lovinac, Sveti Rok, Ljubovo, Plaski, Primislje i Hrvatsku Dubicu, priopcila je Politicka uprava Ministarstva obrane. L

(IX.) Srpske postrojbe (četnici i JNA) okupirale su Berak, Bokšić, Orolik i Grabovo (2. IX.) te Mikluševce, Tompojevce i Ä akovce (3. IX.), Bilje kod Osijeka (do 3. IX.) i Sotin kraj Vukovara (5. IX.) na istočnoslavonskom bojištu; šire područje Okučana, prekinuvši promet na autocesti Zagreb - Lipovac (4. IX.), Kruševo i Jasenicu (11. - 12. IX.) te Lovinac i Sv. Rok u Lici; Hrvatsku Kostajnicu (12. IX.) i Dubicu na Banovini; Topusko (14. IX.), Kosovac i Gornje Bogićevce (15. IX.), a zatim i Ä ovac, Gređane i Novi Varoš na zapadnoslavonskom bojištu (16. IX.); HE Peruča i Rovanjsku (17. IX.), čime su izbile na Jadransku magistralu; Slakovce na istočnoslavonskom bojištu (20. IX.); sva sela u općini Petrinja (osim Mošćenice, Bresta, Male Gorice, Nebojana, Dumače i Farkašića) i grad Petrinju (do 21. IX.); Tovarnik (21. - 23. IX.) i Svinjarevce na istočnoslavonskom bojištu (22. IX.); Veliki Miletinac kod Daruvara (23. IX.); Drniš (25. IX.) na dalmatinskom, a Ilaču (25. IX.), Korođ i Antin (29. IX.) te Stare Jankovce (30. IX.) na stočnoslavonskom bojištu; Viduševac30.IX. - 1. X.) i druga naselja; okupirana naselja uglavnom su srušena i zapaljena, a Hrvati i nesrpsko stanovništvo ubijeni ili protjerani.

Ovaj plemeniti, nu i mudri čin, imao je za njih plodonosne posljedice, jer zahvalni kralj Bela IV. izpuni njihove davno gojene želje, glede grada Senja, te darovà godine 1260. isti grad Frideriku i Bartolu knezom krčkim, dočim je crkvenjakom dao u zamienu grad i županiju Dubicu na rieki Uni.