Ti dokumenti svjedoče o velikom opsegu trgovine koja se odvijala u Eboli.

Gospođa Radić, udana za dirigenta Pavla Dešpalja, nastavljala je nizati uloge: Brittenova Lukrecija, Marina u Borisu Godunovu, koju je tumačila i na gostovanju Opere u Istočnom Berlinu, nekoliko manjih pa dvije velike uloge Verdijeva Eboli i Bizetova Carmen, i redom do Angeline na prvoj hrvatskoj izvedbi Rossinijeve Pepeljuge 1968. godine.

Premda gusta njemačka kazališna mreža općenito ugošćuje veliki broj pjevačkih gastarbajtera, osobito je u talijanskome repertoaru eklatantna prisutnost stranaca, pa je tako kao jedina Njemica na ovoj izvedbi nastupila Heike Wessels u ulozi princeze Eboli.

Wessels je ponudila neizbrušeno, pomalo grubo glazbeno čitanje lika Eboli, glas joj se čini podobniji za mezzosopranske uloge istaknutijeg dramskoga karaktera te joj je nedostajalo lakoće, pogotovo u koloraturnoj ariji o velu iz prvoga čina.

Nespretna raspršenost tona u glasu, problemi s intonacijom i neujednačenost boje u različitim registrima priječile su mezzosopranisticu Sofiju Ahmed da dostojno izvede zahtjevnu dionicu Princeze Eboli, dok su se čistim pjevom ograničenoga volumena jednokratno oglasile sopranistice Klasja Modrušan kao Tebaldo i Tamara Felbinger kao Glas s neba.

Mirella Toić pjevala je Elizabetu de Valois temperamentom i u maniri istinske verdijanske belkantistice, a prave ovacije na premijeri dobila je Nelli Manuilenko kao Eboli.

Na repriznoj je predstavi Eboli tumačila Inge Heinl, čija je kreacija također patila od nedostatne režije.

No, dirigent Miroslav Homen, koji je već godinama jedan od zagovornika postavljanja te opere na riječku scenu, angažirao je najbolju moguću podjelu u našim uvjetima, s tim da je čak imao dvojicu interpreta uloge Filipa, dvije Eboli, dva inkvizitora i dvojicu Posa.

U mali američki (izmišljeni) gradić Cedar Creek u Kaliforniji, prošvercani majmun iz Afrike donosi virus sličan eboli.

Likovi Carlosa, Filipa i Elizabete u povijesnim su kostimima 16. stoljeća, članovi zbora kao da su žrtve Francove diktature, Posa, Eboli i ostali dvorjani u suvremenim su kostimima, dok se u prikazu vojske i inkvizicije miješaju raznorodni elementi, uniforme iz španjolskog građanskoga rata sa suvremenijim generalskim odorama, svećeničke halje s gestapovskim uniformama.

Dok auto da fe Herzogu omogućuje tematizaciju niza povijesnih i političkih pitanja, on kao da ne zna što bi s trenutkom u kojemu Carlos pod velom u vrtu umjesto Elizabete otkriva Eboli, da ne spominjemo druge dijaloške prizore u kojima Verdi crpi iz vrela svojih karakterizacijskih vještina.

Helsinki je suočen s nemilosrdnim klimatskim promjenama: poplavljeni su tuneli podzemne željeznice, na ulicama gore napušteni automobili, vlasti su izdale upozorenja o malariji, tuberkulozi, eboli i kugi.

Sredinom 1946. savezničke vlasti su odlučile unijeti reda, smjestivši u Fermo ustaše, haesesovce i funkcionare NDH, a u Trani i Eboli četnike srpske i crnogorske, nedićevce itd.

Uloga Kundry objedinjuje moje cjelokupno iskustvo - 50 puta sam pjevala Carmen, 20 puta Dalilu, 20 puta Princezu Eboli u Don Carlosu i 25 puta Amneris u Aidi i tek nakon što sam otpjevala sve te role okrenula sam se Wagneru, ispričala je Dubravka Šeparović-Mušović dodavši da se ne želi opterećivati činjenicom da prvi put pjeva tu ulogu nakon što Zagreb i Hrvatska nisu više od 60 godina imali svoju Kundry. Ne razmišljam o tome kao o nečemu što bi me trebalo opterećivati nego uživam u tome što je moja matična kuća postavila Parsifal na scenu i da kod nas u kući postoji Kundry.

Oni konvencionalniji brojevi u operi, poput pjesme o velu ili prizora Carlosa, Eboli i Pose u vrtu zvučali su usiljeno, dok je glazbeno višeslojna, samom veličinom izvođačkog aparata spektakularna kulminacija spaljivanja heretika u drugom činu bila mnogo preciznija, ali bez odgovarajuće egzaltiranosti.

Po povratku u Zagreb nastupila je 1978. na premijeri Don Carlosa i oduševila svojom već poznatom sjajnom Eboli.

Slijedila je 2005. Eboli u Don Carlosu u Saarbrückenu, 2006. Adalgisa u Normi i Fricka u Rajninu zlatu, Dalila u Samsonu i Dalili na otvoranju Antikenfestspiele u Trieru i Judith u Bartókovu Dvorcu Modrobradog u Saarbrückenu pa Santuzza u Cavalleriji rusticani.

Po povratku u zemlju intenzivno gradi repertoar i stvara uloge po kojima će postati poznata: Amneris u Verdijevoj Aidi, Saint-Saensova Dalila, Gluckov Orfej, Gotovčeva Mila Gojsalića, Azucena u Verdijevu Trubaduru, Eboli u Verdijevu Don Carlosu, Charlotta u Massenetovu Wertheru, Končakovna u Borodinovu Knezu Igoru, Bizetova Carmen i Santuzza u Mascagnijevoj Cavalleriji rusticani.

Istaknimo samo ariju Eboli O don fatale iz Don Carlosa u izvedbi solistice riječke Opere, mezzosopranistice Kristine Kolar ili pak Ave Mariju iz Otella koju će pjevati gostujuća mlada sopranistica Vedrana Šimić.

Angelina u Pepeljugi, Rosina u Seviljskom brijaču, Cherubino u Figarovu piru, Eboli u Don Carlosu, Dona Clara d ' Almanza u Vjenčanju u samostanu, Orfej, Dalila i svi oni virtuozni koncertni Mozarti i Rossini svi su oni nosili pečat izvorne umjetnice koja je svoju umjetnost živjela cijelim bićem.

Prvakinja je Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu gdje se istakla u mnogobrojnim ulogama dramskog mezzosopranskog repertoara: Carmen (Carmen), Charlotte (Werther), Marina (Boris Godunov), Amneris (Aida), Eboli (Don Carlos), Romeo (Capuleti i Montechi), Adalgisa (Norma), Mère Marie (Dijalog Karmelićanki) te posebno izvedbom Kundry u Wagnerovom Parsifalu.

Ja sam uistinu bila toliko osposobljena da sam mogla početi s Eboli.

Kontinuirano od 2005. godine nastupa u Saarbrückenu u Njemačkoj gdje je ostvarila uloge Eboli, Begbick (Uspon i pad grada Mahagonija), Fricka (Rajnino zlato), Judith (Herzog Blaubartburg), Carmen (Carmen), Santuzza (Cavalleria Rusticana), Adalgisa (Norma).

Legendarni Herman Yau, hongkonški redatelj nekih od najluđih filmova snimljenih u Hong Kongu devedesetih, nije se skrivao iza fiktivne motabe pa opalio ravno po eboli, u suludoj priči o luđaku koji silovanjem Afrikanke u Hong Kong donese opaki virus, pri čemu je sam imun i služi tek kao prijenosnik.

Žene su ovaj put iznijele pobjedu, počevši od nebeskoga glasa Marije Kuhar Šoša preko ne toliko dramatski snažne koliko profinjeno muzikalne Khatune Mikaberidze kao Princeze Eboli do glasovno, pjevački i interpretativno izvrsne Gabriele Georgieve u ulozi Elizabete de Valois.

Crvene haljine kraljice ili Eboli iziskivale su više imaginacije, Filipov monolog ili susret s velikim inkvizitorom bez plašta čini scenu neuvjerljivom, da se i ne govori o neprimjerenom šarenilu u velikoj sceni ispred katedrale.

Princeza Eboli u interpretaciji Ingeborg Kosmo, gošće iz Osla, posjeduje scenski šarm ali izuzetno naporna mezzosopranska uloga iziskuje daleko veću vokalnu virtuoznost i razradu uloge.

Dok razmišljam o Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), dok razmišljam o gripama, ptičjim, svinjskim, ljudskim, dok razmišljam o panici, dok razmišljam o farmaceutskoj industriji, dok razmišljam o krastavcima, o klicama graha, o eboli, o HIVu, o koleri, o kravljem ludilu, ljudskom ludilu, o siromaštvu, o bogatstvu pitam se kako je moguće na ovom svijetu paralelno živjeti te dvije ideje ta dva svijeta na jednoj strani Liječnici bez granica, a na drugoj strani zločini bez granica.

Prvakinja Zagrebačke opere kontinuirano je prisutna i na inozemnim kazališnim te festivalskim scenama (Brno, Prag, Ljubljana, Saarbrücken, Trier, Sankt Galen, Klagenfurt, Graz i Beč), gdje se opetovano iskazala u nizu velikih uloga talijanskog, njemačkog, francuskog i slavenskog repertoara (Carmen, Amneris, Princeza Eboli, Gospođa Begbick, Fricka, Adalgisa, Judith, Santuzza, Dalila i Ježibaba).

Prema afričkoj rječici Eboli smrtonosna bolest nazvana je ebolska hemoragijska groznica.