Nije fora u ćirilici, znam ja dobro ćirilicu nego u ekavici i srpskom standardu.

hahahaah... ja ovog kurkana debila nekog.idi bolan spavaj, operi zube, popij mlijeko ili ti ga mleko ako ti je draze na ekavici (lafo blize Beogradu, a tamo vas ocima ne mogu gledat. haha smijesni ste ljudi.) covjek navija za drzavu koja mu je u srcu i to se postuje, i svako ko to iskreno cini nebitno odakle je ima moje postovanje.pozz normalnim ljudima: P

Doduše prijevod na ekavici, ali sjećamo se i tog jezika

Takva praksa uništavanja hrvatskog jezika poduprta je i sadašnjom vladavinom političara koji su odrasli na ekavici i kojima je mrska i sama pomisao izgovaranje hrvatskih riječi.

Nešto poput psovki na ekavici, koje uvjerljivije nekoga tjeraju ' u tri lepe materine ', nego psovke na kajkavštini - npr. ' jebal ti pes riticu ').

Karijeru je započeo pjevajući na ijekavici, a nakon preseljenja u Beograd pjeva jedino na ekavici.

2. jula 1995. godine, komandant Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske general Milenko Živanović izdao je na ekavici Naredbu pod strogo povjerljivim brojem 04/156 - 2, koja je nosila naziv Zapovest za aktivna borbena dejstva i na kojoj je između ostalog stajalo: Odlučio sam glavnim snagama Drinskog korpusa i dalje izvoditi upornu i aktivnu odbranu, a delom slobodnih snaga napadom što pre razdvojiti enklave Žepa i Srebrenica.

Jedna vijest je na ekavici, druga na hrvatskom, treća na kajkavštini, četvrta na ćirilici...

Stipe se javio iz svoje samoizolacije kako bi nas poučio o ćirilici, latinici I ekavici.

Je li Nele još uvijek u formi i kako vam ' sjedaju ' Nadrealisti na ekavici?

@zlatna grana Prozivati advance.hr da provodi uvredljivacku politiku je krajnje bezobrazno, i jos je bezobraznije da napadate hrvatski portal sto nije objavio tekst na srpskoj ekavici.

Jedina mana tih knjiga je što su na ekavici i teško pronalaze put do kupaca u Hrvatskoj.

O autoru apologije ekavici iz 1851. pisat ću sutra.

Znatiželjnicima na znanje: osobno smatram da izjave srpskih autora izrečene (ili napisane) na ekavici nije potrebno prevoditi na ijekavicu, baš kao što smatram da ni knjige srpskih autora prije objavljivanja u Hrvatskoj ne treba prevoditi.

U travnju ove godine tako mu se javio jedan zainteresirani muškarac koji mu je pisao na ekavici, a rekao je da je iz Nizozemske.

Ne smije se pitati da li je urban HDZ-ovac Kićo Slabinac koji je osnovao osječku grupu Dinamiti i prašio rokenrol diljem bivše zemlje, ili pjevač seljačkih poskočica Zlatko Pejaković koji je na savršenoj ekavici pjevao progresivni rok u Korni grupi ili nastupao u predstavi Kosa Mire Trailović.

Vikkor Mallansohn i kamen mudraca, ili: sto osim imena spaja Milu Budaka i Milu Milaka Ovaj blog me davno prevazisao, a u to se iz dana u dan iznova uveravam. takodje, slutio sam vise nego sto sam pouzdano verovao da ce jednog dana, ako se dovoljno uznastoji na nekoj vaznoj temi, neko napokon da dopre do sredista problema i kaljuzu nase rasprave pretvori u zlato. ali da prestanem sa prenemaganjem na ekavici, i ozbiljno kazem na sto ciljam. vikkorov komentar ispod donjeg posta savrseno je izrazio ono sto mene cijelo vrijeme jebe u toj nasoj takozvanoj suvremenoj knjizevnosti, i sto sam nisam uspijevao definirati jer sam cinio temeljnu gresku, opisujuci sto sve te knjige, dakle i jergoviceve, jesu, ne uspijevajuci otkriti sto one nisu. ali prvo da navedem taj vikkorov dio. citat. kad se pocne citat stranca ili disgrace, a pogotovu sheltering sky, meni jedan od najdrazih romana, kojeg ni bertolucci nije uspio upropastit, kad se pocne njih citat za razliku od jergovica vi vidite da i pisac istrazuje, da on nije madjionicar nego pise potaknut egzistencijalnim unutrasnjim problemom, a koji nije materijalni, da zaradi i da stekne slavu. da ga muci sta je to u njemu, taj alien, sta ga to tjera, da ga pokusa povratit, izbljuvat pa cak kad to i uspije u nevjerojatnoj disciplini i fokusiranosti koju cin bljuvanja utrobe zahtijeva, da opet nakon olaksanja ostanes s tom svojom mukom, al nekako na ti. knjigom on taj problem hoce rijesit, i redovito ne uspijeva. kao ni mi citatelji, koji se zajedno s njim trudimo, al ne ide. ja to zato citam, zbog te odsutnosti folirancije. to je dakle druga razlika, da na pocetku price ni pisac ne zna kako ce zavrsit, nego samo zna da ga nesto muci. da svedem: bowles ne zna kako ce prica zavrsit, hoce li se i kako rijesit svoje muke. a madjionicari od pocetka kako ce nas zaokrenut, ali citateljima je ta iluzija draga. i sta god nemanja govorio, jergovic je majstor takvog tipa knjizevnosti, a hrvatska i okolica, srbija osobito, skloni su tome. ja to zato cito nisam. cim sam u nekim popularnim casopisima procitao stogod tih jergovicevih prica odmah mi je bilo jasno da on toga moze nabrijat kolko hoces, samo naruci, i da ce se to pusit. mene su zivcirale sve te seobe, deobe, romani reke i slicne epopeje uz vecernju vatru a koje nemaju rusku snagu jer nemaju temu, sto rusi imaju, gotovo na razini eksperimentalnog romana: na pocetku postavimo hipotezu, pa da vidimo sta ce bit. uostalom, uzmite camusovu kugu koja je potpuno racionalna konstrukcija pa usporedite. i u hrvatskoj, tipicno nesvjesnoj, forsira se ta dionizijska, dekorativna linija nasuprot racionalne apolinijske, nasuprot konstrukciji. jerga je tu ko as na jedananaest. nema tu dokaza da on ne valja, da je on kich. citatelji to puse, jer su skloni samozaboravu. kraj citata. excellent, upravo to, o tome se radi vikki, madjionicari dekorateri i epicari uz vecernju vatru, fak i ognjistarci, da ostanemo na nasim primjerima. da se nadovezem na tebe, u svim tim romanima koje izlucne komisije jutarnjeg lista i vebezea mudro odvaguju, kakve u zadnje vrijeme objavljuje gotovo iskljucivo profil jer je, nakon prvog roja okupljenog u eph, na djelu ocevidno nova korporacijska prvobitna akumulacija knjizevnih dusa, gdje kao kod gogolja mrtve vrijede isto koliko i zive, pa tako simultano objavljuju pokojnog fabrija i poletarce, mlade kmetove pune potencijala i nesto manje zivotnih sokova kao sto su kresimir pintaric i tatjana gromaca, dakle ni u ovom novom stadu, kao ni u starom, epehaovom prastadu, nema toga sto spominjes, istrazivanja teme, a alaha mi niti neizvjesnog rasciscavanja egzistencijalnog problema kroz knjizevni tekst. zasto je to tako. pretpostavljam zato jer je taj problem duboko nesvjestan, ili ga, u gorem slucaju, kao kod ante tomica odnosno kresimira pintarica, niti nema u nekom ozbiljnom vidu. sto ce reci da je i nasa, bilo prva bilo potonja knjizevnicka nomenklatura na razini ostatka puka, to jest u blazenoj neproblematicnosti jednog amazonskog plemena. na sto pomalo cilja i nemanja tezom da je sukob crvenih i crnih mozda interna, arbitrarna i stoga neinherentna, jednostavno odrjesiva stvar. i ja sam sklon interpretacijama da se kod nas politicke elite ne smjenjuju, jer su uvijek isti ljudi u klubu, samo se, dok jedni igraju, drugi odmaraju na klupi i obratno. cini mi se da slicno vrijedi za knjizevnost. ideja da se krajnosti negdje dodiruju, kao ognjistarstvo aralicino i toboznji liberalizam jergovicev, pogresna je u samim osnovama jer jednu supstancu naziva dvama razlicitim imenima. naime i aralica i jergovic su ognjistarci, samo sto jedan uz ognjiste gusli a drugi izvodi trikove. u tome je genijalnost vikkorove opaske. nije aralica slucajno za temu romana fukara uzeo jergovica. jer svak pizdi na sebi slicnoga. nije meta prosjakove zavisti car nego drugi prosjak.

Tih godina jednostavno više nije postojalo ništa što sam mogao čitati na ekavici, i dugo nisam čuo za gradove poput Beograda, Novog Sada, Subotice koji su se nerijetko spominjali u pismima čitatelja, na tv-u više nije bilo Boljeg života i Tesne kože koji su nas nekada nasmijavali do suza.

- A lipo san ga čuja - prosi, pa još na ekavici

Pretkraj rata je list je naginjao južnoslavenskom jedinstvu; za mandata zadnjih dvaju urednika (zadnja 4 mjeseca postojanja) su tekstovi bili na ekavici.

Nazor u lipnju 1944. g. na Visu osuđuje YU novinara srpske narodnost zbog govora na ekavici na hrvatskom tlu, a krajem 1944. g. naređuje rušenje spomenika autonomaša N.

Njezini su protagonisti mladi i lijepi hrvatski i srpski glumci koji, igrajući svaki svoju rolu, svaki na svojoj ijekavici, ikavici ili ekavici, zabavljaju šareni milijunski auditorij.

Nekoliko tjedana nakon akcije " Oluja " primjetili smo da stisnuta grla, u falšu, pjevuši nekakve stupidne stihove i to još na ekavici.

Da još bude gore, odličja oduzima sin te iste tekovine, koji je za vrijeme Domovinskog rata pisao tekstove po beogradskim stručnim časopisima i to na ekavici i srpskom jeziku.

Još jedna stvar koja povezuje te knjige (uz to da pišu iz vlastitog iskustva i da život svode na jednostavne stvari poput dobrog vina, vedrog dana, lijepe žene), je da su obje na ekavici.

Odnosno, ja sam Hemingwaya čitao na ekavici.

Ja slušam rock i metal otkad znam za sebe, mama mi je oduvijek samo to puštala i zahvalna sam joj na tome jer ono što bi me potaklo na samoubojstvo jest da mi neka sisata ženturača zavija na ekavici.

Radi se o takozvanoj predstavi večernjoj školi Kursadžije koja na ekavici nasmijava i ismijava narode bivše Jugoslavije.

Interesantna je bila činjenica da uglavnom nisu nestajale ideološke knjige iz prošlog sistema, već beletristika pisana, na tada nepodobnoj, ekavici.

Presla preko Drine i zapjevala na ekavici.