I, svakako, nema racionalizma bez empirizma, a empirizam lišen racionalne prosudbe ograničen je samo na jedan (kratak) život.

Danas, međutim, živimo u kulturi empirizma, nema više filozofije u pravom smislu riječi, nema više ontologije.

Otac filozofskog empirizma i ekperimentiranja Francis Bacon u svom poznatom djelu« Novum organum »raščlanjuje sve oblike zapreka za spoznaju novih ideja, koje on naziva« idoli », kao metafora iluzija i simulacije: idoli plemena (idola tribus) koji su zajednički ljudskoj vrsti, idoli špilje (idola specus) koji se odnose na običaje i odgoj svakog pojedinca, idoli scene (idola theatri) koji se odnose na ekces autoriteta i uzora iz tradicije.

Trenutačno radi na dvije studije - Limiti fabrikacije: znanost o materijalima i materijalistička poetika gdje istražuje koncepte forme i prakse fabrikacije u nano-znanostima i u suvremenoj materijalističkoj poetici; a u Plavom vosku koji nedostaje (racionalistički empirizam) se bavi odnosom racionalizma i empirizma iz perspektive novih interpretacija Kantovog kritičkog rješenja tog odnosa, posebno se osvrčući na suvremeni francuski racionalizam (Althusser, Badiou, Meillassoux) i različite radikalne empirizme (Peirce, Whitehead, Deleuze).

Predstavnici logičkog empirizma povjerovali su da presudu izrečenu u Tractatusu smiju razumijevati potpuno u svome smislu.

Ona je istodobno zastupnica logičkoga empirizma i transcendentalnoga nominalizma.

Krajem XVIII. st. grupa francuskih mislilaca kojima je na čelu Destutt de Tracy naziva svoju filozofiju ideologijom (Idéologie), a sebe same ideolozima (idéologues); pojam je skovao de Tracy 1796. Njihova filozofija - senzualizam - je radikalna varijanta empirizma.

Kao etički pogled na svijet koji je nastao u okrilju britanskoga empirizma, utilitarizam je ostao neprihvaćen na europskom kontinentu.

Jer metodologija empirizma nije adekvatna u dokazivanju Transcendentalnosti.

To sve što ste vas trojica ovdje namlatinjali, od društvenih teorija do arheologije i fizike, sve je to samo jedna jedina škola, tkz. ' ' britanskog empirizma ' ', kod nas loše prepričani Hobbes, Locke i Hume, zatim robovlasnik jeremy bentham, a recentno npr. jadni Wittgenstein. i B.

Čitajte malo, ima i drugih misli i teorija, osim britanskoga maltuzijanskoga empirizma (frankfurtska škola, izdanak) koji se kod nas nametao kao isključiva literatura zadnjih 60 godina.

" Razvitak socijalne demokracije sve više pokazuje to raspadanje dijalektičko-praktičkoga jedinstva u neorgansku simultanost empirizma i utopizma, hvatanja za " činjenice " (u njihovoj neukinutoj neposrednosti) i prazni iluzionizam tuđ sadašnjosti i povijesti.

Svi smo mi zaraženi virusom racionalizma i empirizma.

Kritički će se raspravljati o osnovnim teorijskim i metodološkim postavkama racionalizma, empirizma, hermeneutike, Tylorova intelektualizma, biopsihološkog funkcionalizma, strukturalnog funkcionalizma, strukturalizma, simboličke i kognitivne antropologije, te drugim antropološkim koncepcijama za koje studenti pokažu interes.

To moderno shvaćanje uma, da to ukratko kažemo, počiva na sintezi između platonizma (kartezijanizma) i empirizma, potvrđenoj tehničkim uspjehom,.

To je bitka novinara (kad su postene ne u sluzbi jedne ideologije i dogme) \ " Pisati i govoriti istinu \ " protiv dogmatizma zagusujuceg i empirizma falificirajuceg, gdje se moze razviti misao slobodna trazenja istine

Ako ti već nije jasno teorijsko objašnjenje zašto je to tako onda ti možda malo sirovog empirizma pomogne da razmisliš dvaput...

Ta je problematika osobito došla do izražaja u protivnosti racionalizma i empirizma, dogmatizma i skepticizma, u prihvaćanju i odbacivanju metafizike.

Inace kaj se tice Lockea iako se on bavio human understanding puno je poznatiji zbog svoje filozofije politickog liberalizma i empirizma

Isto kao što je Husserl želio, ispravljajući greške psihologizma i empirizma, da rehabilitira svijet bîti, isto su se tako kubisti u reakciji protiv impresionizma, nužno empirističkog htjeli vratiti na određen estetički idealizam.

Suvremene težnje ka problemskoj nastavi dalje nalazimo u filozofiji Francisa Bacona i dostignućima empirizma koji se orijentirao na provjeravanje znanja i primjenu eksperimenta, što će osobito doći do izražaja razvojem prirodnih znanosti.

Svojim glavnim filozofskim djelom, " Ogled o ljudskom razumu " udario je temelje spoznajnoj teoriji empirizma.

Psihologija je u središte stavljala dušu kao supstancijalnu formu tijela i kao počelo besmrtnosti, dok su se u gnozeologiji ograđivali od racionalizma, empirizma, idealizma i skepticizma.

Radi izraženih suprotnosti racionalizma i empirizma čovjek se našao u procijepu između profanog i svetog, između imanencije i transcendencije, između svijeta i Boga.

Od tada pa do danas filozofija je doživjela mnogo raznih grana, od metafizike preko empirizma, racionalizma, materijalizma pa do pragmatizma, egzistencijalizma i nihilizma (Nietzsche).

Treće poglavlje, »Pogled na rast znanosti u filozofiji Bečkoga kruga i Karla Poppera«, prikazuje postavke jednog od najutjecajnijih smjerova u filozofiji znanosti logičkoga empirizma, odnosno pozitivizma 20. stoljeća, poznatijega pod nazivom Bečki krug, i to na primjeru njegova najdosljednijega zagovaratelja Rudolfa Carnapa.

Pojedine teze logičkoga empirizma kritički se razmatraju, a posebno se analiziraju stavovi prvoga kritičara Bečkoga kruga Karla Poppera.

Romantičarski pjesnici i kritičari u Poljskoj, slično kao i u Njemačkoj ili Engleskoj, izražavali su odbojnost prema kozmopolitskoj ostavštini prosvjetiteljstva, prema pojednostavljivanjima racionalizma i empirizma, koja po njihovu mišljenju nisu bila sposobna za otkrivanje životnih istina.

Iz tog razloga i osjećamo kod Roberta Gravesa veliki utjecaj empirizma Leopolda von Rankea, oslanjanje na primarne izvore (poglavito se Ranke pozivao na Tukidida, Livija i Dionizija iz Halikarnasa) uz naglašavanje narativne povijesti i posebno međunarodne politike.

Takav oblik apologije prirodoznanstvenog empirizma čak i sam um smatra tek nusproizvodom živčanog ustroja mozga, te na taj način i sva velika djela umjetnosti i filozofije uglavnom postaju predmeti znanosti o nasljeđivanju, svodeći mišljenje na predmet taksonomije, a živući organizam na tehnicističko sredstvo za nužnu reprodukciju gena.