Istina, brak nije temeljno ljudsko pravo, međutim, odbijate komentirati da je ESLJP odbio definirati istospolne brakove kao temeljno ljudsko pravo zbog toga što bilo koji brak nije temeljno ljudsko pravo.

Parlamentarna skupština Vijeća Europe (dalje: Parlamentarna skupština) izrazila je veliku zabrinutost s obzirom na rastući broj slučajeva u kojima su države ignorirale privremene mjere koje je odredio Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP), što je rezultiralo deportacijom osoba u zemlje gdje im prijeti opasnost od mučenja ili zlostavljanja, unatoč jasnoj odluci ESLJP-a da ih se sukladno pravilu 39. ne smije protjerati.

Radi se o relevantnim odlukama Ustavnog suda RH te Europskog suda za ljudska prava čime autor ukazuje na sve veću važnost prakse ESLJP za kazneni postupak koja se ne može više olako shvaćati.

Kada je riječ o odnosu kaznenog procesnog i prekršajnog prava, ističe se predmet ESLJP Maresti protiv Hrvatske u kojem je utvrđena povreda načela ne bis in idem.

Autor pri tom daje pregled kaznenih presuda ESLJP protiv Republike Hrvatske posebno se referirajući na odluke u kojima je utvrđena povreda čl. 6. Konvencije (Camasso v RH, Kovač v RH,, Olujić v RH, Lisica v RH, Peša v RH) Peto poglavlje, Subjekti kaznenog postupka, započinje analizom uloge suda u kaznenom postupku.

krvio razumiješ. kakvo sažaljenje? jedno je omašiti ceo fudbal, a posve drugo zaslužiti nečije sažaljenje. prema tome, ostavi te fraze za komentare s kojima imaju veze. meni nije normalno da se ikoga ponižava ni gazi, kao što mi nije normalno niti da se neka institucija ponižava i gazi zato što se nekome tko ne razumije problematiku nadležnosti ne sviđa način na koji je u stvari riješeno. iz tvojega se izlaganja vidi da si podnio zahtjev, da si podnio zahtjev nenadležnom tijelu, da je nenadležno zahtjev proslijedilo nadležnome na daljnje postupanje, da je to tijelo postupilo po tvome zahtjevu, da je tvoj zahtjev usvojen i dostavljen ti odgovor, sve u roku od najviše 4 mjeseca od dana kad si (pogrešnom tijelu) podnio zahtjev. sad kao idemo napadati sustav jer ti i dalje nisi zadovoljan. svašta. od našega razgovora do podnošenja prošlo je par godina za koje se vrijeme nadležnost za postupanje po zahtjevu promijenila, sada evo i po drugi put baš nedavno. svakako, tebi je očigleno cilj stići do ESLJP i htio si preskočiti par stepenica i sad si razočaran. nezgodno, ali čitav ovaj niz zaključaka o tvojim strahovima za vlastiti život (" Bojim se izaći na ulicu, ići na posao, pogledati kroz prozor.

Reakcija na novinske napise povodom presude ESLJP-a objavljene u Jutarnjem listu i u Večerjem listu od 1. srpnja 2011.

Koliko god se mediji i pojedinci trudili prikriti pravne činjenice koje su potvrđene od ESLJP u Strassbourgu, ipak im poručujemo da će istina uskoro izići na vidjelo

Cilj projekta jest izvršiti potpunu integraciju prava i pravnih standarda propisanih Europskom konvencijom za zaštitu judskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP) unutar nacionalnih pravnih sustava i struktura i to na način kako ih tumače odluke Europskog suda za ljudska prava (ESLJP).

Naime, mišljenje Suda da je razmještaj u zasebne razrede objektivno opravdan te utemeljen na mišljenju povjerenstva u čijem su sastavu ovlašteni stručnjaci u čije mišljenje Sud nema razloga sumnjati (7.3) višestruko je problematično: - testiranje: Dok se u presudi ESLJP (15. - 19.) navodi da petoro tužitelja nije zadovoljilo na testu poznavanja jezika (za ostalih 10 tužitelja ne spominju se nikakvi rezultati), iz odluke USRH razvidno je da se nije radilo o standardiziranom, jednoobrazno primijenjenom i ocijenjenom testu hrvatskog jezika, već o kognitivnom testu primijenjenom od strane psihologa.

Osim supra izložene neprilagođenosti kognitivnih testova kulturnim manjinama, u njihovoj primjeni ne postoje ni procesne garancije (procedural safeguards) na kojima se temeljila presuda ESLJP u slučaju D. H.

I ESLJP u slučaju Sampanis ističe propust grčkih vlasti da sastave testove koji bi se periodično zahtijevali od romske djece kako bi školske vlasti mogle ocijeniti, na osnovi objektivnih podataka umjesto približne procjene, njihovu sposobnost praćenja redovnih razreda. - jo-jo učinak: Prema podacima iz 6. - 20. odluke ESLJP, razvidno je da je čak šestoro tužitelja opetovano izmjenjivalo status integriranog i segregiranog učenika.

Ipak, niti na jednom stupnju postupka sudovi ne spominju potencijalne učinke ovog ozračja na formiranje razreda, unatoč mišljenju ESLJP u slučaju Sampanis da se mora uzeti u obzir incidente rasističkog karaktera te mogućnost njihova utjecaja na odluku o izdvajanju romske djece.

No, istu nepotpunu analizu primijenio je i ESLJP u svom naknadnom razmatranju slučaja, i time (zasad) uzrokovao ponovni gubitak spora tužitelja. b) odluka ESLJP: Umjesto stupnjevitom analizom predmetnog slučaja, Sud je ocjenu povrede čl.14. EKLJP izveo jukstapozicijom činjeničnog stanja u slučajevima Oršuš, te D. H (65. - 66.). Tako ističe da su (za razliku od čeških) hrvatski Romi školu ipak pohađali sa ostalom djecom (mada u izdvojenim razredima) pa im je time bio omogućen lakši prijelaz u redovne razrede.

Izostanak objektivne i nadzirane procedure kojom se djecu izdvajalo/integriralo ESLJP smatra pozitivnim, jer omogućuje da se prijelaz učenika izvrši bez formalnosti (sic).

Isto stajalište istaknuo je u svojoj odluci i USRH, pozivajući se na odluku ESLJP iz 1968. No, iako citirana, ta odluka nije relevantna za predmetni slučaj, budući se odnosila na pitanje je li dopušteno da neka država (Belgija) traži formalnu homologaciju svjedodžbi škola koje unutar Belgije obavljaju nastavu na jeziku različitom od službenog jezika pojedine regije (toč.34. i 35.).

Dok je ESLJP odlučio da proces homologacije ne predstavlja nerazmjeran teret po učenika, kojemu je dakle zajamčena mogućnost ostvarivanja koristi od svog obrazovanja (toč.42.), slučaj Oršuš odnosi se na kvalitetu obrazovanja.

U zaključku, potrebno je sintetički promotriti navedenu svježu jurisprudenciju ESLJP, te zaključiti da je isti Sud u studenom 2007. započeo s primjenom proširenog koncepta diskriminacije nespreman na konzekventno provođenje svih njegovih zahtjeva.

Osim Republike Hrvatske (o čijoj će praksi i sporu pred ESLJP biti riječi infra), na ovakve strukture nisu imune ni druge zapadno-europske zemlje.

ESLJP je svojom odlukom od 5. lipnja 2008. tako utvrdio diskriminaciju Roma u grčkim školama: smještani u zasebne, pripremne razrede, koje su pohađali i kroz dvije godine, a da na nisu integrirani u redovni razred, nisu na raspolaganju imali nikakve procesne garancije ni pri smještaju u posebni, ni pri transferu u redovni razred.

Poljski segregirani razredi su namijenjeni usvajanju poljskog jezika, kao i razredi četiriju osnovnih škola Međimurske županije, koji su 2002. godine ponukali petnaestoro romskih učenika na tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske te ESLJP-u.

Ovo je razvidno iz izvještaja raznih udruga i organizacija, a posebno su za ovu svrhu zanimljive presude Europskog suda za ljudska prava (ESLJP - v. infra). 1. ŠKOLE ZA DJECU SA POSEBNIM POTREBAMA: 1.1. općenito: Obrazovne ustanove mogu romsku djecu segregirati na temelju prethodnog () uvjerenja o njihovim različitim potrebama i/ili u odgovoru na pitanja njihova ponašanja i problema sa učenjem.

Naprotiv, pilot-razredi uspostavljeni u Bugarskoj, Češkoj, Mađarskoj i Slovačkoj pokazali su da romska djeca postižu barem prosječne akademske rezultate kada im se prilagodi pedagoški pristup. 1.2. D. H. v. the Czech Republic: a) anti-diskriminacijsko sudovanje ESLJP: Za razliku od prava EU, u kojem je ne-diskriminacija ustavno načelo na kojem se može neposredno temeljiti zahtjev pred Europskim sudom pravde (ECJ-om), u Vijeću Europe ona ima supsidijaran karakter u tome da se povreda čl.14. mora nadovezivati na povredu drugog prava zajamčenog u EKLJP.

Tako je ESLJP u 40 godina (1968. - 2008.) povredu čl.14. utvrdio u samo 20 slučajeva.

ESLJP diskriminacijom općenito smatra različito tretiranje osoba u usporedivim situacijama, koje nema objektivno i razumno opravdanje (Willis v. the United Kingdom, app.no.36042/97, 48).

Korijen ove razlike možda se nalazi u činjenici da ESLJP nije izrijekom zasnovao niti jednu odluku na zasebnom pojmu neizravne diskriminacije sve do 2005. i slučaja Hoogendijk.

Ipak, ESLJP je prethodno 2001. u slučaju Hugh Jordan v. the United Kingdom već bio dopustio mogućnost da se (opet kod diskriminacije na temelju spola) dokazuje i samo neproporcionalno nepovoljan učinak na pojedinu skupinu, s time da samo statistika ne može dokazati praksu koja bi se mogla klasificirati kao diskriminatorna (154.).

Ono što je stoga očito u posljednjih 7 godina prakse ESLJP je konvergencija prakse dva europska suda, ESLJP te ECJ-a, kojom se formira opće europsko anti-diskriminacijsko pravo.

Tako je 13. studenog 2007. medijski snažno odjeknula presuda u slučaju D. H. v. the Czech Republic, kojom je ESLJP izvršio značajnu nadogradnju svoje prakse.

Da se istospolne zajednice imaju smatrati »obiteljskim zajednicama« potvrdio je i ESLJP.