Tragajuci svakodnevno za etimologijama horonima, etnonima i interesantnim i rijetkim antroponimima i onomastikonima, danas sam otkrio novu etimologiju Vasega prezimena, pa Vam saljem odmah informaciju o njoj.Naime, gosp. Domagoj Vidovic u svom prilogu

U Prilogu istraživanju povijesti hrvatskog naselja Lastva (Gornja i Donja) u Boki kotorskoj Đuro Vidmarović obradio je fenomen nestanka hrvatskog pučanstva i njegova etnonima u lokalnoj historiografiji.

Termin Iran kojim Iranci nazivaju svoju zemlju proizlazi iz istoimenog etnonima starog 4500 godina i ovjerenog u Avesti, sto Irance i Iran čini najstarijim etnonimom odnosno najstarijim nazivom neke drzave kako kroz povijest tako i danas.

Za očekivati je kako će doći do napuštanja njihove autocenzure kada je riječ o slobodnom i ponosnom isticanju vlastitog etnonima, a time i vlastite hrvatske narodnosne samobitnosti.

Imamo li tada etnonima " Hercegovac "?

Alkibijad Nuša mu je bilo ime. što se tiče etnonima Vlah, on je bio jedno vreme i sinonim za Romane u Dubrovniku na primer, imate svedočanstva u srpskim srednjovekovnim poveljama; a potom je bila oznaka i za pravoslavce, tj.

Potpisnici su pritom napomenuli kako taj projekt ima osiguranu medijsku promidžbu, tj. kako su onim Hrvatima koji subetnonim« Bunjevac »stavljaju ispred etnonima« Hrvat »otvorena vrata svih medija, dok se s druge strane onim Hrvatima koji ne žele pristati na takav (u biti genocidni) projekt uskraćuju sredstva i medijski prostor.

Iako Mayorov zasad ne razradjuje raniju povijest prije Tanaisa, na temelju poredbe kulturnog i jezičnog okružja brojnih tanajskih ploča, on nedvojbeno potvrdjuje irano-sarmatsku pripadnosti tanajskog etnonima Horoathos i njegovih predslavenskih nosilaca.

Moskovsko preuzimanje ukrajinskog etnonima i dubine povijesnog trajanja traje još od cara Petra Velikoga.

Za problem hrvatske etnogeneze on je važan jer sadrži informaciju o nazočnosti etnonima Hrvat, koji je klasificiran kao etnički iranizam i funkcionira u bogatom povijesnom kontekstu.

Prema ukrajinskim povjesničarima, varijaciju termina rus ki ljudi, u 18. stoljeću su službeno prihvatili današnji Rusi kroz jedan od svojih etnonima Russkie. [ 27 ]

Osim već duže poznate klasične arheologije koja manjeviše upućuje na naše predslavenske sličnosti npr. po kariranim grbovima, tropletima i već ranije poznatim nadpisima predslavenskih etnonima (kao glasoviti Horoathos na antičkim pločama iz azovskog Tanaisa, pa Harauvati ili Harahvati na ahemenidskim carskim klinopisima iz Bagistana i Perzepolisa u 6. st. pr. Kr., te prapovijesnog naroda Hurrwuhé iz klinopisa mitanskog kralja Mattiwaza u 14. st. pr.

Kr.), kroz zadnjih desetak godina su proučeni i drugi još stariji zapisi etnonima sličnih Hrvatima.

Oba su hrvatska oblika, ekavski i ikavski, kolektivni plural etnonima Slověn Slaven i smatra se da su u hrvatskom jeziku jedini primjer za kolektiv od imena naroda (P.

ovo o bezimenim slavenima nije posve za bacit. naime, i dan danas imamo dvije države koje nose to bezimeno ime: sloveniju i slovačku. postojala su mnoga slavenska plemena, kojih danas nema, jer su se stopila u veće narode. vrlo često je najmoćnije pleme dalo ime cijelom narodu, kao kod hrvata, srba, čeha. no gdjegdje su formirane slavenske države gdje nijedno pleme nije imalo tako dominantu ulogu, pa su onda tek neka imena geografskog postanka, poput poljak ili dukljanin, uzimana kao kolektivno ime za stanovnišvo te države, a kad ga se htjelo označiti etnički onda se koristio samo taj neutralan termin slovini u svim varijacijama. upravo se to npr. desilo u sloveniji i slovačkoj. kad se radi o bosni teško je ući u povijesni mrak ranog srednjovijekovlja pa naći koja su to slavenska plemena naselila prvobitnu bosnu, no niti jedna plemenski, već geografski naziv je prevagnuo. to može biti ili stoga što niti jedno pleme nije bilo dominantno ili stoga što je bosna bila feudalna tvorevina nešto kasnijeg postanka, kad termini imaju drugačije značenje. uporaba hrvatskog etnonima u bosni se vrlo raširila dolaskom turaka kad se feudalni poredak srednjovijekovlja urušava i feudalne oznake gube smisao, pa se prelazi na narodnosne. u svakom slučaju, teško je odrediti koje je pleme bilo ključno u fomianju prvobitne bosne. istovremeno, treba svakako uzeti u obzir da se to nipošto ne odnosi na zapadne dijelvoe današnje BIH, koji tada i nisu bosna, već hrvatska.

U bliskome sukobu etnonima u kojem se licitira, je li još ostalo neiskorištenih rezervi marginalnih snaga, u jedinom mogućem obliku 14 nezavisnosti, koja je ostvariva u kulturi mat erinskog jezika?

Službeno ime države dolazi od etnonima kazak, a većinu stanovništva čine Kazasi čiji jezik pripada turkiskoj skupini.

indentiteti se ne šire, oni se formiraju. nije se " neki drugi indentitet " usadio u doba AU monarhije, već postojeća tri indentiteta u bosni koegzistiraju još od 16. st., a u doba AU monarhije se tek politički operacionaliziraju, postaju nacionalni. nisu franjevci ili monasi ili neke novine širili indentitete, već su širili nacionalne ideje, dok su indentiteti postojali odavno. samo su onda, već postojeće zajednice, prihvatile one nacionalne IDEJE koje su bile kompaktibilne njihovom INDENTITETU. katolici, pravoslavci i muslimani u BIH nisu se smatrali jednom zajednicom davno prije negoli su se uopće pojavile nacionalne ideje. naziv bošnjak je po svom postanku i logici geografski, dolazi od naziva zemlje/rijeke. stoga on ne mora imati nikakve druge implikacije, osim da je netko tko se tako naziva - iz bosne. on je kod muslimana poprimio etničku i nacionalnu konotaciju, ali kod krščana nije. s tim bi se već jednom svi trebali pomirit, mada to neće ići lako jer ne odgovara nacionalnim ideologijama koje projiciraju vlastitu nacionalnost daleko u prošlost. jer kada bismo od svakog srednjovijekovog etnonima tražili protonacionalnu grupu, onda bismo samo u hercegovini imali 3: zahumljane, travunjane i neretvane treba s time ohladit. neosporno je da se bošnjački indentitet formirao u doba osmanske vlasti, prije svega s njenim uzmakom na balkanu, kad se kod muslimana bosne razvija svijest o svojoj zasebnosti. tada je kod njih i opao osjećaj pripadanja " turcima ", jer su se od njih osjećali ostavljenima u to vrijeme, loše po muslimane na balkanu. no treba ipak naglasiti da pretakanje etničkog indentiteta u nacionalnu političku operacionalizaciju nije izum islamskog svijeta, već europskog i da je to problem s kojim se muslimani suočavali u bih. oni su bili svjesni svoje zasebnosti, ali im nije bila svojstvena koncepcija nacionalnosti kakvu je europa izumila. s duge strane, i danas je kod bošnjaka prisutna ta podvojenost. jesu li oni narod formiran islamizacijom ili srednjovijekovni narod koji obuhvaća sve stanovnike bosne. ako su ovo prvotno, što onda s indentitetom predislamskog vreman. ako su ovo drugo, što s krščanima u bosni koji se smatraju podgrupom srba/hrvata? svijest o pripadnosti nekoj etniji ne formira se tek tako, zbog neke propagande, već moraju postojati mnogo dublje poveznice. igra se jedna neobična igra s nazivljem. to što garašanin naziva sve stanovnike bosne bošnjacima nije nimalo neobično, jer tada su se oni tako i nazivali. termin " bosanac " je mnogo kasnijeg datuma. ali garašanin smatra bosance za podgrupu srba kojima je zamrla etnička vijest i treba je " obnoviti ". to pokazuje koliko je i garašaninova ideologija bila šuplja, jer etnička svijest nikada u prošlosti i nije bila kristalno čista.

A što se tiče Bošnjačkih junaka, on ih spominje da potiču iz slavnog bosanskog kraljevstva gde je Tvrtko prvi put okupio sva tri etnonima u svojoj titulu i kraljevstvu.

Ne treba ni spominjati da je motiv za takvu zamjenu vjerojatno u prvom redu sličnost dvaju etnonima, a povod za variranje stilsko poboljšanje izraza.

Ipak, Thuroczyju u prilog valja napomenuti to da se nije radilo samo o podudarnosti etnonima, nego i o podudarnosti prostora koji su ta dva naroda naseljavali, budući da azijski Pečenezi u 11. st. naseljavaju područje donjeg toka Dunava, vrlo blizu prebivališta antičkih tračkih Besa, o kojima od 7. st. n. e. vijesti postaju sasvim rijetke.

Vidimo da je Tuberon odmah preuzeo naziv Bosi, bez objašnjenja da to dolazi od etnonima Besi, te je preciznije od Bonfinija odredio granice tadašnje Bosne.

Naime, tek nekoliko sporadičnih spomena spornog etnonima i ništa više.

da imamo puno civilizacijsko, međunarodno zajamčeno i ustavno pravo koristiti se svojim subetničkim bunjevačkim imenom kao jednim od regionalnih hrvatskih etnonima i da nitko nema pravo uskratiti nam da se slobodno nazivamo bunjevačkim Hrvatima i Hrvatima Bunjevcima

Upotrebu etnonima Besi u identičnom značenjskom opsegu od Thuroczyja preuzima i Bonfini, premda nigdje ne da toliko jasno iz teksta iščitati kako je riječ o Pečenezima, a ne o Besima.

Naslućujemo otprve da i ovaj podatak nije ništa drugo do slobodna humanistička konstrukcija, koja se, poput priče o Albancima, temelji na sličnosti dvaju etnonima.

Dapače, ta rečenica i još nekoliko ne toliko eksplicitnih svjedočans tava bila su polazištem pokušaja dokazivanja da se iza srednjovjekovnih spomena etnonima Besa redovito krije vlaški entitet.

Na području bivše Jugoslavije nekako se, posebno nakon stvaranja nezavisnih država, uvriježilo da se " Janez " u uličnom žargonu i u šaljivom tonu koristi umjesto etnonima Slovenac.

Politička imena proizlaze iz imena političkih jedinica, a ta imena opet iz etnonima ili nekih drugih - onima, bosansko ime je poteklo iz hidronima koji je dao ime teritoriju.

srednji vijek ne može biti jednostavniji nego što je, barem po pitanju tih etnonima: hrvatsko ime pojavljuje se kada se govori o nečemu ili nekome iz Hrvatske kada se govori o nečemu ili nekome iz Slavonije koristi se pridjev slavonski/slovinski i sl. za nešto ili nekoga iz Zahumlja, zahumski za nešto ili nekoga iz Karantanije, karantanski valjda bar to nije teško