U drugom čitanju knjige Otkrivenja, evanđelist Ivan Isusa naziva vladarom nad kraljevima zemaljskim, on je onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar.

Evanđelist Ivan već u prvom retku svoga proslova daje Sinu Božjemu ime Riječ, velikim slovima pisano.

Ne želi li evanđelist Ivan reći da je ljubav zaručnika i zaručnice, u nazočnosti Isusa, samo znak i sakrament jedne velike ljubavi, ljubavi Boga prema nama očitovane u svome Sinu?

Papa tvrdi da izraz židovi, kojim se služi evanđelist Ivan, ni na koji način ne označuje izraelski narod općenito, a još je manje rasistički, jer je i Ivan bio Izraelićanin, kao i Isus i njegovi sljedbenici.

Svetkovina Duhova je povijesni događaj spasenja posvećen Duhu Svetome koji vodi na početke Crkve, rekao je nadbiskup, dodavši da ga evanđelist Ivan opisuje s jednom gestom i jednom odredbom.

To je upoznavanje sa Svjetlošću o kojoj je poučavao evanđelist Ivan, a koja se nalazi u svemu, jer je po njoj sve postalo.

Evanđelist Ivan s druge strane prelazi te granice, pa s Novorođenim povezuje nebo i zemlju, transcendentni i imanentni svijet.

To je u skladu s učenjem Evanđelja iz Novog Zavjeta, gdje evanđelist Ivan poučava da ćemo one koji dolaze od Boga prepoznati po tome da poučavaju da je Isus Krist došao u tijelu.

Evanđelist Ivan je zabilježio kako je među Isusovim učenicima bilo onih koji su, kao Toma i Filip, nekoliko godina bili uz Isusa, a da ga zapravo nisu pravo razumjeli ni upoznali.

Riječ je o Isusovim riječima na križu, kako ih je prenio evanđelist Ivan (19, 28).

Naime, evanđelist Ivan donosi Isusove riječi kojima sebe naziva trsom, dok smo mi ljudi loze koje izlaze iz tog trsa, a Otac Nebeski je vinogradar. (Iv 15, 1 - 8) Ovom slikom Isus iznosi najveću Božju želju Staroga i Novoga Zavjeta, a to je da Bog i čovjek budu jedno

Evanđelist Ivan pripovijeda da su vrata prostora u kojem su se nalazili učenici bila zatvorena zbog njihova straha.

Prije svega, evanđelist Ivan koji je bio prisutan zajedno s drugim apostolima prenosi da " otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime " (Iv 6, 66).

Smisao toga kretanja božanskoga poniženja sažima se u jednoj riječi: ljubav, a to je samo ime Boga.« Kako je napisao evanđelist Ivan, Bog je na svijet poslao svoga Sina Jedinorođenca, da bi ljudi po njemu imali život, a poslao ga je da bude »žrtva iskupljenja za naše grijehe«, pa je zato Isus primio Ivanovo krštenje.

Zato nam danas Crkva pred oči njegovu molitvu s posljednje večere koju nam u svom Evanđelju prenosi evanđelist Ivan.

Onaj sa Samarijankom, kojeg nam donosi evanđelist Ivan, osobito je značajan.

U Djetetu koje je rođeno potrebno je prepoznati svjetlo o kojemu piše evanđelist Ivan.

Osim Nikodema i Samarijanke evanđelist Ivan opisuje još jedan čudesan susret slijepca s Isusom (Iv 9, 1 - 41).

Zapisao je to još evanđelist Ivan pišući o Isusovu krštenju na Jordanu: »Ivan je svjedočio još: vidio sam Duha Svetoga gdje siđe s neba kao golub i ostade na njemu« (Iv 1, 32).

Evanđelist Ivan to najljepše formulira u Isusovoj svećeničkoj molitvi kao »oporučnoj molitvi« za sve generacije.

Evanđelist Ivan napominje da je nakon tih riječi Isus osjećao da je sve završeno.

Evanđelist Ivan Boga poistovjećuje s Riječju.

Značajno je da evanđelist Ivan dar Duha Svetoga veže uz poslanje.

Evanđelist Ivan ne vodi pred jaslice, nema pastira i raspjevanih anđela, čak ni Marije ni Josipa.

Sve moje tvrdnje i dalje stoje: - povijesni nekršćanski izvori: Tacit, Plinije Mlađi, Svetonije, Josip Flavije.... - ljudi koji su osobno poznavali Isusa ili njegove apostole iz prve ruke: apostoli (Petar, Matej evanđelist, Ivan), Marko (Petrov učenik), Luka (poznavao sve apostole i bio njihov suradnik)...

" Među svoje dođe i njegovi ga ne primiše ", piše evanđelist Ivan.

Kao što pripovijeda evanđelist Ivan, zgoda s tom ženom je posebno značajna (usp.

Rekao nam je to evanđelist Ivan.

Za ovaj i slične događaje evanđelist Ivan koristi riječ znamenje, a ne čudo.

Evanđelist Ivan potpuno drukčije od sinoptičkih evanđelja donosi činjenice.