Tu nam zgodu donosi evanđelist Marko (5,24 - 34).

Spomenuvši kako evanđelist Marko posljednjih nedjelja opisuje niz raznih čudesnih ozdravljenja koje je poduzeo Isus i osvrnuvši se na liječenje gubavca, o čemu govori današnje evanđelje, Papa je primijetio da ga je Isus poslao svećenicima koji su bili nadležni za dijagnosticiranje te strašne bolesti.

Evanđelist Marko pruža kratak i zbit izvještaj.

Kao da nam evanđelist Marko želi opisati jedan Isusov radni dan, koji izgleda poput dana nekog nadničara.

Evanđelist Marko je te riječi stavio u ruho onodobne hebrejske apokaliptične izražajnosti.

Mk 1, 12 - 13), evanđelist Marko opisuje početak Isusova propovijedanja, koje počinje »pošto Ivan bijaše predan« (r. 14).

Evanđelist Marko opisuje krajnje neugodan prizor: ljudi su slušali Isusov nauk, govorio im je o Bogu, Ocu koji ljubi ljude; obećavao im njegovo spasenje od nevolja u kojima je grcao njihov svijet, nalazili su odgovore na teška egzistencijalna pitanja.

Najteži oblik odbijanja Božje riječi bilježi evanđelist Marko iznoseći konkretan primjer: Čovjek opsjednut nečistim duhom vikao je: Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine?

Ali obraćenje od grijeha tek je prva faza onog obraćenja koje propovijeda Isus; iza nje mora slijediti druga faza koju dobro ističe evanđelist Marko: Vjerujte Evanđelju

On je, kako nam opisuje evanđelist Marko, Isusa žarko zamolio da mu vrati vid - i progledao je.

Evanđelist Marko opisuje Isusovu viziju apostolskog poslanja.

Evanđelist Marko je zabilježio da je Isus u sinagogi grada Kafarnauma tako izvanredno govorio da slušatelji »bijahu zaneseni«.

Dok je evanđelist Marko pisao evanđelje imao je pred sobom vjernike i nevjernike koji su postavljali pitanja: Tko je zapravo Isus iz Nazareta?

Ime mu je bilo Bartimej, a evanđelist Marko tumači i da je bio sin Timejev (10,46).

Moto ovogodišnje Osmine glasi upravo Gluhima daje čuti, njemima govoriti riječi kojima evanđelist Marko opisuje ono isto što smo danas čuli kod Luke.

Kroz ovu crkvenu ili liturgijsku godinu koju smo započeli prije tjedan dana vodi nas evanđelist Marko.

Jedan je od takvih izbora, onaj dvanaestorice apostola, evanđelist Marko na jezgrovit način ovako opisao: Uziđe na goru i pozva one koje sam htjede.

Isus je poštivao mentalitet vremena u kojem je vladalo uvjerenje kako pljuvačka ima moć ozdravljenja, ali glavni naglasak u postupku ozdravljenja Isus je stavio, kako nas izvještava i evanđelist Marko, na upiranje pogleda u nebo, na molitvu nebeskom Ocu od kojega je jedino moguće očekivati čudo.

Evanđelist Marko opisuje Isusa kao Mesiju, koji doživljava nerazumijevanje naroda.

Evanđelist Marko vrlo jednostavno piše Isusovu Muku i Smrt.

Tim se riječima, kako prenosi evanđelist Marko, prilikom molitve u Getsemaniju Isus obraća Bogu.

Tako da je evanđelist Marko morao dati ovaj zaključak: Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao (Mk 4, 34).

Evanđelist Marko nam objašnjava što to znači kada nastupa punina vremena.

Evanđelist Marko želi nam ispričati jedan tipičan Isusov dan.

Evanđelist Marko opisao je susret Isusa s jednim čovjekom koji je želio doznati što mu valja činiti da bi postigao spasenje.

Evanđelist Marko kaže:... Na bolesnike stavljat će ruke, i oni će ozdravljati (Mk 16,16).

Velečani Ivanek u svojoj homiliji istaknuo je tri važne odrednice, koje ističe Evanđelist Marko u današnjem Evanđelju, a koje su važne u djelovanju svakog čovjeka.

Evanđelist Marko to ne navodi dok evanđelist Luka veli da su razgovrali o Kristovoj muci i smrti.

Evanđelist Marko postupno nas uvodi otkrivajući mesijansku tajnu što se posvema očituje u smrti i u uskrsnuću Isusovu, da je Isus iz Nazareta pravi čovjek i pravi Bog.

No mislim da se evanđelist Marko ne bi s tim složio.