Knjiga Otkrivenja vodi naš pogled i misli tamo gdje ljudsko oko, uho i srce nisu dostatni da obuhvate događaj pobjede Jaganjca, dok istodobno smijemo živjeti sigurnost kršćanske nade i osjetiti se pozvanima u trenutku kada Radosna vijest u nastojanju nove evangelizacije odjekuje zemljom: »Veselite se, nebesa i svi nebesnici«

Knjiga Otkrivenja pokazuje nam eshatološku sliku posljednje borbe (Otkrivenje 19,19; 20,7 s) u kojoj Krist pobjeđuje i objavljuje svoju slavu.

Knjiga Otkrivenja pokazuje Isusa kao onoga koji ispunjava starozavjetna očekivanja i proroštva.

Knjiga Otkrivenja Poslanica Hebrejima o svećeničkom dostojanstvu krštenika govori samo implicitno Knjiga Otkrivenja naprotiv primjenjuje riječ svećenici na krštenike izričito i to tri puta.

Sv. Rafael mi ga je naznačio kao Judino stablo, koje simbolizira izdaju i smrt, točnu opreku stablu života o kojemu govori knjiga Otkrivenja (Otkr.22, 2).

Od njih se očekuje da mu konačno predaju cijeli Božji narod, kako bi on njime ovladao ijednom zauvijek potukao kršćanstvo. (Arkanđeo Rafael, 6/11/2007) Pakao se završava prostranom čistinom, gdje se nalazi ognjeno i sumporno jezero o kojemu govori knjiga Otkrivenja (Otkr.20, 10), a iz kojega nisam vidjela više ništa.

Možemo biti kritični prema učenju Rimokatoličke crkve, no gotovo da nema smisla vjerovati kako će Antikrist, o kojemu govori Knjiga Otkrivenja, biti papa.

Knjiga Otkrivenja ne otkriva sve, jer Ja, Jaganjac Božji, zbog toga dolazim, da otvorim Knjigu pred svim ocima.

U grčkoj Crkvi posebno je bila sporna apokaliptička knjiga Otkrivenja, a u zapadnoj Poslanica Hebrejima zbog svoje neobične teologije.

Knjiga O postanku (Genesis) govori o Zmiji, knjiga Otkrivenja (Apokalipsa) govori o strašnom Zmaju, što odgovara staroj Zmiji, a to je đavao ili sotona.

I knjiga Otkrivenja kao Objava« događaja koji će se dogoditi ubrzo« zasniva se na himnama nebeskoga bogoslužja, ali također i na zagovoru« svjedoka »(mučenika) Kristovih.

Duh Sveti ne samo da čuva nadu u našem srcu nego je također obrazlaže i opravdava; brani nas pred »tužiteljem« o kojem govori Knjiga Otkrivenja: »Zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim.« Naime, prema učiteljima duhovnog života jedna od glavnih opasnosti na duhovnom putu jest klonuti pred ponavljanjem istih grijeha i naizgled pred beskorisnim ponavljanjem istih odluka i ponovnih padova.

Knjiga Otkrivenja više puta navodi novo ime ". Na njemu ću (koji ustraje) napisati novo ime. " (Otkrivenje 3:12) Bahá ' u ' lláh je preminuo u progonstvu u Svetoj Zemlji, a Njegovi posmrtni ostaci pokopani su podno ravni Šarona.

Knjiga Otkrivenja je posljednja knjiga Novog Zavjeta i svojim simboličkim jezikom donosi proročku poruku za naša vremena.

Apokaliptička biblijska knjiga Otkrivenja, metaforički prikazuje povijesni proces trudova svijeta do kulminacije kada se rađa novo stvorenje silaskom Božjeg kraljevstva Kristovim povratkom na zemlju.

Opisano u Bibliji, knjiga Otkrivenja: mig:

Kao što nam je prikazuje Knjiga Otkrivenja, u današnjemu drugom misnom čitanju (Otk 12,1 - 3. 7 - 12 ab. 17), Ona je Majka Kristova i Majka njegovih nasljedovatelja, koji se opiru zmaju - znaku sotone i zla.

Knjiga Otkrivenja napisana je s točke gledišta onoga što se mora dogoditi (dei/gene, sqai, 1,1). [ 1 ] To je grčki teološki dei/mora, treba iza kojega stoji Bog. [ 2 ] Objava koja je dana Ivanu, piscu knjige, odnosi se na budući čas kada se više ništa neće moći promijeniti.

Mistična Knjiga Otkrivenja kaže: Ja sam Alfa i Omega, početak i kraj. Životni počeci i završeci se također odražavaju u hinduističkom svetom trojstvu Brahme, Vishnua i Shive, koji predstavljaju Onoga koji stvara, Onoga koji čuva i Onoga koji uništava.

Knjiga Otkrivenja ne navodi njihovih imena nego kaže da im je na čelima napisano ime njegovo (Jaganjčevo) i ime Oca njegova (14,1).

Kao što smo već prije vidjeli knjiga Otkrivenja inzistira na ozbiljnosti i hitnosti svoje poruke.

Knjiga Otkrivenja po svome sadržaju dijeli se, naime, na dva veličinom nejednaka dijela.

Bog će učiniti mnoge znakove, ali zemljani (kaže knjiga Otkrivenja) neće se obratiti, zadesit će ih katastrofe ali se zemljani neće obratiti.

No, bio je svjestan istine koju sadrži knjiga Otkrivenja: " Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života.

Ne čudi stoga da knjiga Otkrivenja Krista prikazuje kao »Onoga koji dolazi«, a slično se, u svjetlu novozavjetnih spisa, i kršćanina može osloviti kao »čovjeka na putu«.

Posljednja knjiga Biblije, Knjiga Otkrivenja, izriče cijeli taj proces u šestome poglavlju, velikome viđenju ljudske povijesti kao »knjige zapečaćene sa sedam pečata«.

Otada sebe naziva Velika Zvijer 666 (Vidi u Bibliji Knjiga Otkrivenja 11,7) i vjeruje da mu okultne sile žele upotrijebiti kao komunikacijski kanal.

Knjiga otkrivenja završava viđenjem nebeskog Jeruzalema koji ima crte zemaljske Crkve.

Jesmo li se umorili ili prestrašili (znamenja) Zmaja velikog, ognjenog, što i danas vreba pred znamenom velikim, pred Ženom zaogrnutom suncem i vijencem od dvanaest zvijezda, da joj proždere Dijete čim se rodi, kako piše knjiga Otkrivenja?

Zato, veselite se nebesa i svi nebesnici (Otk 12, 10 - 12) Knjiga Otkrivenja je jedina proročka knjiga Novoga Zavjeta u kojoj Ivan ocrtava ritam povijesti spasenja oko središnjeg lika: proslavljenog Isusa Krista kao Božjeg Jaganjca koji je zaklan, ali živi; ubijen, ali uskrisava.