Možda kao nekad fakovci sjeban sam, ružan, nemam para, al kužim se u dobru literaturu.

Viktor Žmegač, slavni zagrebački germanist, koga su fakovci lansirali u orbitu, za Globus piše o Europi, iz vesele perspektive posljednjeg prosvijećenog kantovca, koji na obzorju ne vidi Vječni mir mrtva filozofa.

Meni su recimo u početku bili simpatični fakovci.

Fakovci su ne videći druge sebe pretvorili u nekakve svete krave.

Pet najčitanijih izdanja su: 1. Noam Chomsky: Mediji, propaganda i sistem 2. Ratko Bjelčić: Tajna ženskih gaćica 3. fakovci: fak: yu 4. zbornik: 9 priča: fakov natječaj za kratku priču 5. Krešimir Pintarić: Tour de force.

Ono što je u prvoj državi bio Krleža sada bi trebali postati krežioti i njihova sveta knjiga (HKE) pa tim slijedom vertikalne subordinacije njezin urednik postaje vrhovni prelat i nezabludivi autoritet književnih vrijednosti; fakovci njegovi orci i goblini, a suradnici, njih tri stotine, ministriraju po svojoj pameti i savjesti nadajući se blagonaklonosti čitateljstva.

Ukratko, gotovo svi su fakovci i antifakovci bili tu: Ferić, Dežulović, Gromača, Lokotar, Pavičić, Perišić, Rujana Jeger, Olja Savičević, Baretić, okruženi s nekoliko domaćih urednica, više prevoditelja, novinarima, studentima.

Pisao sam tada dobru prozu, tek me čekalo pridruživanje kultnoj književnoj skupini Plimaši koji su zapravo bili kolijevka Faka, a fakovci nam to nikad nisu priznali.

Da nije bilo njega, mi Plimaši smo mogli obrat vrhnje koje su poslije, kao gladna jagnjad, izlizali fakovci

Netko me na pjesničkim susretima u Drenovcima uvjeravao da su skoro svi fakovci bili masoni.

Pišete da je tadašnji ministar Antun Vujić bio " evidentno sklon FAK-u ", ali da se od njega distancirao kada su fakovci gostovali u Srbiji.

Tadašnja službena kulturna vlast ignorirala je FAK, a fakovci nisu ni tražili njihovu podršku, pa ni novčanu, stoga me zanima na temelju čega izvlačite zaključke o " kratkotrajnoj ljubavnoj romansi FAK-a i vlasti "?

Nešto ko fakovci.: D: D: D

To mi je rekla teta kaj vodi Knjižnice grada Zagreba. (lijecenikatolik 28.01.2006. 10:32) I da, narod više traži ženske, Čulinu, Matanović, Rudan... (lijecenikatolik 28.01.2006. 10:34) ljudi, čekajte malo. ma s kojim pravom jerga uopće apelira na žiri da ga izostave iz konkurencije? on jest autor knjige, ali nije njezin vlasnik od onog trenutka kad ju je podastro javnosti. ako je tako osjetljiva na svioje djelo, nek ga onda tiska u maloj nakladi i dijeli samo prijateljima i rodbini. i nagrada je zapravo jedna vrsta čitanja, žiri su čitatelji, koji su, istina je, na neki način institucionalizirani, ali to ne može bit argument da im se uskrati pravo da raspravljaju o njegovoj knjizi, nagrade je ili ne. prošle godine je tražio da mu se knjiga izostavi iz konkurencije jer se ježio na pomisao da je uz njegovu glavni favorit bude i baretićev povjerenik. to mi je rekao jedan od članova žirija. na kraju je ipak lovorike pobro dežulović. ma jerga je izgubio dodir sa zbiljom. a ti izliječenikatoliče krivo zboriš kad veliš da fakovci nisu ništa ševili. bome jesu, osrednje zgodne studentice kroatistice ničice su padale. nije ih bilo puno, ali bilo ih je. (neam blog i nebum ga imal 28.01.2006. 17:40) i ja više volim ženske. muškarci me spolno ne privlače, ni najmanje (gawrun 28.01.2006. 17:51) dodajem da nemam ništa protiv onih koji imaju drugačije sklonosti. slobodnih sam nazora, tolerantan... nek ' cvjeta tisuću cvjetova (gawrun 28.01.2006. 17:53) nisam čitala tekst u globusu pa me zanima koji je jergovićev RAZLOG, ZAŠTO on neće da mu se knjiga uvrsti? (Lali Puna 28.01.2006. 21:53) jergu peru gadni tripovi.

BAREM bi ON, of all the people, trebao biti svjestan da je trenutak odluke samo jedan - onaj u kojemu pustiš knjigu u javni život. kad to jednom učiniš, nema više natrag, tvojih ruku/uma djelo živi dalje svojim životom, i ako pokušavaš nekakvim apelima i javnim obrazlaganjima po domaćim tjednicima promijeniti tijek stvari, ispast ćeš samo smiješan. djetinjasto i nimalo simpatično smiješan. ako mu nagrada jutarnjeg nije mila, nek je odbije primiti. ali odakle mu ta bahata fiks ideja da bi mogao ili trebao utjecati na to da knjigu uvrste u konkurenciju? (manistra 29.01.2006. 22:44) to su neke trzavice između jergovica i zime o kojima mi tek vjerojatno znamo tek povrsinski.. i rade jarak napisao nesto kontra Jutarnjeg.. (Ptica Trkačica 30.01.2006. 09:31) protestiram protiv notornih lazi, nisu fakovci karali niti ruzne studentice kroatistike, kamoli sto drugo, evo mene zivog svjedoka, obicno bi se zapijali na sanku u trojkama, kao wehrmachtovi soldati pricajuci svoje nategnute fore svjesni da se moraju kad tad vratiti svojim zenama, odebljalim i neprivlacnim, nakon citanja bi bili tako pod stresom da im se cuna ne bi niti digla, a poslije bi bili pod djelovanjem alkohola da im se cuna opet ne bi niti digla, tako da su samo cugali i cugali i samo dalje cugali (Knjizevni terorist 31.01.2006. 03:04) Ševe jedino oni koji nisu u FAK-u: Simo Mraović, Simo, Mraović i tak. (lijecenikatolik 31.01.2006. 22:22) hm, pa bilo bi žalosno da simo ne ševi s obzirom da nema žene kojoj nije ponudio svoje seksualne usluge. naravno da će npr. jedna od sto pristati, a mislim da on tjedno uleti oko stotinu pripadnica ljepšeg spola, pa ti računaj (goli ručak 01.02.2006. 08:21) živio zakon velikih siminih brojeva mda, malo me zelo, nego viš kak je taj jerga stidna nevjesta? (napalm 03.02.2006. 12:36) ako je pola od onog u konstantinu bogobojaznom istina, predlazem da mu se jos za zivota digne spomenik u aleji velikana na zrinjevcu. em jebe, em pise, rijetka kombinacija. (Knjizevni terorist 07.02.2006. 13:17

Postoje li i poetičke poveznice među piscima koji su označeni zajedničkim nazivom fakovci?

Nisu slučajno FAKovci nedavno održali međunarodni festival kratke priče, tiskali knjigu na hrvatskom i engleskom »Hrvatske noći« koja ima više veze s blaćenjem Hrvatske nego s bilo čim drugim u Hrvatskoj, te ugostili englesku književnicu A.

Nisu slučajno FAKovci nedavno održali međunarodni festival kratke priče, tiskali knjigu na hrvatskom i engleskom »Hrvatske noći« koja ima više veze s blaćenjem Hrvatske nego s bilo čim drugim u Hrvatskoj, te ugostili englesku književnicu A.

Postmodernistički diskurs nije odumro kao što su preuzetni fakovci zamišljali, a njegov povratak izazvao je među njima pravu paniku Charlie Kaufman jedan je od onih iznimno rijetkih scenarista u povijesti filma čiji je autorski udio jednak redateljskom.

Marx Engels Lenjin Carver Vidim da rasprava polako s jergovica skrece prema trivijalnoj paradigmi, raymondu carveru, ozakonjenju bljuzge i jurici pavicicu, skrece, braco i sestre, poput tankera, neprimjetno ali nezadrzivo. umjesto malog priloga temi imao bih par zacudjenih konstatacija, koje priznajem nisam ni samome sebi a niti ikome drugome do danas uspio objasniti. okej, i ja sam svojedobno popusio pricu o carverovcima i sav nadobudan nakon prica jergovicevih, tomicevih, pavicicevih, perisicevih isao citati i gospodina raymonda. i vise mi nista nije bilo jasno. jebote kakve veze ima to jedno s drugim, pitao sam se onda kao i danas. pa sam nakon silnog traganja nasao u jednoj videoteci film short cuts, pogledao ga, ali sam opet samo blinkao od nekuzenja. medjutim carver je sve cesce iskakao iz tih nekih njihovih tekstova, kolumni i intervjua, da je stvar sve hitnije trazila razumsko objasnjenje. nikako da shvatim koji ga kurac toliko spominju i zaklinju se u njega. i jedino sam mogao zakljuciti kako s nasim toboznjim carverovcima raymond carver ima veze koliko i izvorni tekstovi marxa i engelsa s toboznjim socijalizmom od 1917 do 1989. to jest, da objasnjenje lezi na drugoj strani. nemanja je negdje tamo dolje primijetio da se u doticnom slucaju uopce ne radi o carverizaciji, nego o trivijalizaciji literature, uz eventualnu iznimku roberta perisica, mislim vise na drugu nego na prvu njegovu knjigu. dodao bih svoju pretpostavku, a vi me ispravite ako grijesim, da u ovoj tocki dnevnog reda imamo posla s knjizevnim sminkerima koji su stalno pod nekim jebenim imperativom markiranja vlastite knjizevnosti, i da su se jednostavno svojedobno potrudili iznaci neku neistrosenu, svjezu, sarmantnu markicu. izbor je iz vec opisanih razloga, vidi spomenuti nemanjin esej u komentarima ispod donjeg posta, pao na carvera. stvar je ojacana ribrendiranjem u sinergiji faka i medija, kad pojam carverovci dobiva svoju atraktivniju inacicu fakovci i pomalo izlazi iz upotrebe. uz nuznu napomenu da ni borhesovci nisu bili nesto pametniji, prica o famoznim ranim knjigama pavlicica i tribusona, koji su se toboze kasnije trivijalizirali, takodjer je cista mistifikacija. stvar je i onda, dok su bili samo ruzoprsti pisci sa filozofskog fakulteta, bila fakin trivijala. - 03:07 - Komentari (9) - Isprintaj - To zvuči kao intelektualna meditacija; zašto bi se pisci uopće morali legitimirati nekakvim " autoritetima "?

Čujem Benderovu jeku: »Led je krenuo, gospodo porotnici« Došlo je i do djelomičnog odmrzavanja i deblokade i u kulturi: književnici, fakovci, gostuju u Srbiji i čitaju svoje književne radove pred srbijanskom čitalačkom publikom uz mrzovoljne grimase njihovih domaćih kritičara, koji smatraju da još nije vrijeme za takve književne domaćinske susrete.

NACIONAL: U devedesetima su vam neki kolumnisti i fakovci prilijepili etiketu nacionalista.

Vi fakovci ste se toliko između sebe zamrzili da ste propali i potopili se kao ono krdo svinja u koje je Nazarećanin potjerao zloduhe pomirljivo će Dragojević.

Takav književni dojam kreira Perišićev necenzurirani socijalni pogled, ponegdje distorzirani stil i otvorenost ka eksperimentu - mjestimično razbijanje realističke norme [ što su mu tada zamjerali kritičari iz generacije, budući fakovci ] u svrhu autentičnog prikaza jednog uzdrmanog svijeta.

Što se tiče ovih grupacija koje kritika, ili oni sami sebe nazivaju fakovci, stvarnosnovci, fantastičari, razlogovci..., meni su to uvijek bili više vremenski nego stilski gabariti.

Charlie Kaufman time ujedno demonstrira teorijsku upućenost netipičnu za američku pragmatičnu kulturu, u kojoj se najkasnije od Hemingwaya razvijala antiintelektualna moda koju u nas oponašaju fakovci.

A FAKovci samo žele zaintrigirati publiku da u tom prostoru i vremenu dožive jedan novi kazališni i umjetnički doživljaj.

Fakovci su zapravo po vokaciji bili činovnici, sad se to i vidi, a glumili su neku avangardu.

U predgovoru su izložene teze koje su se prethodnih godina opetovale o FAK-u: da je bio ekskluzivan klub isključiv prema manirističkoj književnosti i ženskim autoricama, da je negirao književnu tradiciju, da su se fakovci služili reklamerstvom i medijskom manipulacijom, ali Visković ipak u globalu pojavu FAK-a i promjene koje je on pokrenuo na književnoj sceni ocjenjuje pozitivnima.

No postmodernistički diskurs nije odumro kao što su preuzetni fakovci zamišljali, a njegov povratak na veliku scenu s nultim godinama novog tisućljeća izazvao je među njima pravu paniku.