ko klinac sam uvijek imao peh da se razbolim kad budu praznici. jebeno nisam mogo vjerovat zakaj se to meni događa. pizdarija, bez dileme. jedva čekaš praznike, oni naravno kad tad dođu, toliko prerijetko da popizdiš dok ih dočekaš, još i jebeno neko zaključivanje ocjena predhodi istom, i kad konačno dođu - pljas marvin se razboli. nisu to nikad bile neke velike bolesti, uglavnom prehlade, hunjavice i curenje nosa. ovo zadnje mi je najviše išlo na živce, pekao me isti koda sam se mazao feferonima ljutim, užas jedan vjerujte mi. al jednom sam sjebo tu hudu sudbu i bio sam bolestan tjedan dana duže od praznika jes hehehee kakva budala sam ja bio, veselio se ugroženom zdravstvenom mi stanju: D al bila je to jedna mala pobjeda, toliko slatka da tada nisam razmišljao o širem značenju bolesti, sjebanosti imuniteta i posljedicama koje će cijela pizdarija imati na moj mladi život.