Batana je sa svojim dvojcem, Sirotić - Venier i mali Venier kao kormilar, doveslala negdje pri kraju kolone i vratila se s ostalima u nepravilnom rasporedu dok je falkušin kvintet (Komižani dr. Joško Božanić, Tonko Božanić Gruje, Bepi Fiamengo, Tonči Božanić i Miljenko Stuhne, jedini Siščanin među Komižanima) okolnim putem stigao iza tribina a onda zaplovio uz maticu brodova pa smo se i mi s posadom imali priliku izbliza mimoilaziti sa svim tim plovećim čudima, viševeslarkama nalik na gusjenice, obiteljskim brodicama (posebno je upečatljiv bio susret s jednom, okićenom žutim ružama, koju su pokretale majka i njezine dvije male kćeri, dakako sve u žutim opravama) i dr. S balkona i prozora palača, danas najčešće skupim hotelima uz Canal Grande, promatrali su nas radoznalci i fotografirali a mi smo iz kanala Crande došli do pod Duždevu palaču i pod prvim kapima kiše mimoišli se s jednim golemim plovećim cruizing-hotelom, nalik onom parobrodu Rex iz Fellinijeva Amarcorda i kanalom Giudecca otplovili na krajnji zapad Venecije, do San Basilia, gdje je bio usidren naš logistički brod Palagruža, ustupljen komiškoj ekspediciji ljubaznošću Državnog hidrografskog zavoda i direktora Zvonka Gržetića.