Pavao piše Poslanicu Filipljanima u kojoj im se i zahvaljuje za primljene novčane darove koje je primio po njihovu izaslaniku Epafroditu (Fil 4,10 - 20).

U ovonedjeljnom 2. čitanju, iz Poslanice Filipljanima, uzet je odlomak, iz poglavlja 3, Pravi put spasenja. U Filipima Pavao se obračunava s judeokršćanima, obraćenicima sa židovstva koji su i nadalje ostali vjerni svojim tradicijama i Mojsijevu Zakonu.

Da budete besprijekorni i čisti, neporočna djeca Božja usred nastranog i pokvarenog naraštaja u kojem svijetlite kao zvijezde u svemiru. (Filipljanima 2,15)

Advent, kad je riječ o jedinstvu Boga i Isusa ne smijemo zanemariti Isusov stav o tome, " Razmišljajte onako kako je razmišljao i Krist Isus, koji, iako je bio u Božjem obličju, nije pomišljao na otimanje - da bude jednak Bogu. " (Filipljanima 2:5,6).

Istaknuvši glavne momente iz života Savla. - Pavla kao i njegova tri misijska putovanja, mr. Rogić je ukazao preko dvaju poslanica Korinćanima i Filipljanima svu snagu, težinu i dubinu Pavlovih poruka.

Gospodin je blizu. Poziv je Filipljanima uputio sv. Pavao iz rimskog zatvora, što ga čini još zagonetnijim: otkuda razlozi za radost čovjeku okovanom u tamnici?

Zato se svaki kršćanin, da bi uskrsnuo s Kristom, treba »iseliti iz tijela i naseliti kod Gospodina« (1 Kor 5, 8), a pri »odlasku« (kako se smrt naziva u Pavlovoj poslanici Filipljanima 2, 23) duša se dijeli od tijela.

Svaki od četiri dijelova oratorija završava malim ekskursom, prvi s Kyrie, drugi sa Sanctus, treći s Hosanom, a četvrti s uglazbljenim himnom iz poslanice Filipljanima, u kojem je sažeta čitava pashalna tematika: pasija, muka, oplijena, koja završava u prijelazu i proslavi.

U današnjem odlomku Poslanice Filipljanima Pavao donosi svoju autobiografiju.

Stoga Pavao želi svima, a ne samo Filipljanima, naglasiti da je on u revnosti židovskim zakonima bio ispred drugih, ali kad je upoznao Isusa Krista, sve to nema vrijednosti i on to smatra gubitkom i otpadom.

Trčim prema cilju da postignem nagradu nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Kristu Isusu. (Filipljanima 3,14)

Apostol Pavao nam u Filipljanima savjetuje kako trebamo izabrati misli koje su čestite, dične, pravedne, nevine, ljubezne, što je na dobrom glasu, i sve što je kreposno i hvale vrijedno (Fil 4,8).

" Naša je domovina na nebesima ", kaže Pavao Filipljanima.

Štoviše, on je uvjeren da su i njegovi okovi pridonijeli širenju Radosne vijesti, pa gotovo s neskrivenim ponosom ističe Filipljanima: većina braće, ohrabrena u Gospodinu mojim okovima, usuđuje se sve više i više bez straha propovijedati riječ Božju (Fil 1,14).

Isto vrijedi i za drugo čitanje, Pavlovu poslanicu Filipljanima (napisanu oko 57. nakon Krista) u kojoj se on obraća ljudima kojima je po prvi put na europskom kopnu (oko 50. poslije Krista) propovijedao evanđelje.

Na treću nedjelju Došašća Papa je govorio o radosti, podsjetivši da se ova nedjelja naziva " nedjelja gaudete " - " radujte se ", jer ulazna antifona mise preuzima izraz sv. Pavla iz Poslanice Filipljanima koji kaže: " Radujte se u Gospodinu uvijek

Drugo čitanje (Fil 3, 8 - 14) Čitanje Poslanice Filipljanima

U poslanici Filipljanima on uverava hrišćane: Imajte jednu misao, imajte istu ljubav, budite jednodušni i jednomisleni (Fil. 2,2).

Crkvena tradicija je zadržala latinski izraz Gaudete Radujte se Radujte se u Gospodinu uvijek, poručuje sv. Pavao Filipljanima.

Prvi je iz poslanice Filipljanima koju Pavao piše iz zatvora u Efezu.

I sveti Pavao piše u poslanici Filipljanima: Znam i oskudiijevati, znam i obilovati

" Također je bilo upozoreno da podjela otajstava Krunice na tri dijela, ne samo tijesno odgovara kronološkom redu činjenica nego još posebno odrazuje shemu prvotnog navješćivanja vjere te da otajstvo Krista stavlja pred naše oči točno onako kako ga je zahvaćao sv. Pavao u poznatom himnu poslanice Filipljanima, poništenje, smrt i uzvišenje (2, 6 - 11) " (br 45).

Poslanicu Filipljanima Pavao je napisao iz rimskog zatočeništva, premda se u novije vrijeme sve više spominje Efez ili neko drugi grad, kao moguće mjesto ovog Pavlovog sužanjstva.

I nadalje na temelju Pavlova iskustva, vidljivog iz Poslanice Filipljanima, istaknuo je važnost radosti u življenju toga poslanja.

Tako o prvim đakonima možemo čitati u Djelima apostolskim (Dj 6,1 - 7), a i sv. Pavao u Poslanici Filipljanima upravlja pozdrav ne samo biskupima nego i đakonima (Fil 1,1), kao i u pismu Timoteju, u kome ocrtava svojstva i potrebne vrline đakona da se pokažu dostojnima svoje službe (1 Tim 3,8 - 13).

Skupu su se obratili i uputili riječi potpore novome pastoru biskup Crkve Božje i predsjednik Protestantskoga evanđeoskog vijeća Josip Jendričko koji je, nadahnut Pavlovim riječima iz poslanice Filipljanima pozvao na zajedničko slavljenje Gospodina.

Prvo će se čitanje uzeti iz Djela apostolskih (10, 34 - 43), drugo čitanje će biti iz Poslanice Filipljanima (3, 20 - 4,1), te odlomak Ivanova evanđelja (21, 15 - 19).

Tako oni postaju« sveti u Kristu »(1 Korinćanima 1,30; Efežanima 5,26; 1 Ivanova 2,20; 1 Korinćanima 1,2; Filipljanima 1,1), zahvaljujući Duhu Svetome koji u njima stanuje (1 Korinćanima 3,16 s; Efežanima 2,22).

Skladnim nizanjem Zdravomarija krunica predlaže temeljno otajstvo Evanđelja Utjelovljenje Riječi zahvaćeno u odlučnom trenutku Navještenja Marijina« (II., 44) »Krunica naime promatra susljedno i po redu poglavite spasotvorne događaje Otkupljenja, koji su se u Kristu ispunili: od djevičanskog začeća i otajstva djetinjstva sve do vrhunskih časova Pashe blažene muke i slavnog Uskrsnuća te do njezinih učinaka na Crkvu koja nastaje na dan Pedesetnice (Duhova), i na Djevicu, u dan kada je dovršivši ovo zemaljsko progonstvo, bila dušom i tijelom uznesena u vječnu domovinu« (III., 45) Tako podjela otajstava Krunice na tri, a odnedavno i na četiri dijela izražava prvotno »navješćivanje vjere« i »otajstvo Krista stavlja pred naše oči točno onako kako ga je zahvaćao sv. Pavao u slavnom onom himnu poslanice Filipljanima: poništenje, smrt, uzvišenje (2,6 - 11)« (III., 45).

Radost koju opisuje i Sefanija i sv. Pavao Filipljanima nije ljudska nego je može dati samo Bog.