Sporno je, naime, autorstvo Poslanice Hebrejima.

Pisac Poslanice Hebrejima u liturgijskom ulomku ne upušta se u dublje filozofsko istraživanje i objašnjavanje uzroka i razloga zašto Bog pripušta bol, patnju i stradavanje pravednika.

Neka i ova obljetnica pomogne svima nama, braćo i sestre, da se nadahnemo likom velikoga pastira kardinala Franje kao što kaže pisac poslanice Hebrejima: Spominjite se svojih glavara koji su vam navješćivali Riječ Božju: promatrajući kraj njihova života nasljedujte njihovu vjeru. " (Heb 13,7) Amen.

U božićnoj misi podnevnici čuli smo riječi iz Poslanice Hebrejima: Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima u prorocima: konačno, u ove dane, progovori nam u Sinu (Heb 1, 1).

Nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo, kaže pisac poslanice Hebrejima (13, 14).

Međutim, u radosnom raspoloženju ovih svetih dana ne smijemo smetnuti s uma ono bitno - kako nas upozorava Biblija (u 2. misnom čitanju, iz poslanice Hebrejima): Krist je došao na svijet, ali ne u sladunjavosti i nekoj izvitoperenoj nježnosti: On nije zvijezda estrade (kao npr. u operi Jesus Christ Superstar), On ne nudi neko super-light evanđelje (kako ga neki doživljavaju ili tumače kako im se sviđa) itd.

A nada je skica vjere, ona stvara podlogu koja okreće kršćanske molitve u stvarnost (Hebrejima 11:1 Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti koje ne vidimo.

U Hebrejima 8:12 citira se riječ proroka Jeremije, grijeha se njihovih više neću nikako sjećati. I u nas je Bog ugradio tzv. optimizam pamćenja.

Važno je ujedno zapaziti da je Krist došao umrijeti na Zemlju, te da je umro samo jedanput (Hebrejima 7,27; 9,26 - 28; 10,10).

To pisac Poslanice Hebrejima izražava poznatim riječima: Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima, konačno, u ove dane, progovori nam po Sinu (Heb 1, 1).

Moram priznati da mi je poslanica Hebrejima najteža od svih dosad pročitanih.

Također, to je razlog zašto u poslanici Hebrejima piše:

O tome na osobito lijep način govori prvo poglavlje Poslanice Hebrejima, ali i Poslanica Rimljanima u kojoj sveti Pavao među ostalim likovima ističe Abrahama koji je »vjerovao čvrst u nadi protiv svake nade«.

Knjiga Otkrivenja Poslanica Hebrejima o svećeničkom dostojanstvu krštenika govori samo implicitno Knjiga Otkrivenja naprotiv primjenjuje riječ svećenici na krštenike izričito i to tri puta.

Okruženi smo tolikim oblakom svjedoka, kako kaže poslanica Hebrejima.

10. U Bibliji piše da je vjera ' opstojnost onoga čemu se nadamo, osvjedočenje o stvarnostima koje ne vidimo ' (Hebrejima 11:1).

To su naime đavolski duhovi koji čine znakove, i izlaze da skupe kraljeve svega svijeta na boj za veliki dan Svemogućega Boga. ' ' (ŠA) Duhovi su inače anđeoska bića: ' ' Zar nisu svi (anđeli) službujući duhovi što se običavaju slati da služe onima koji imaju baštiniti spasenje? ' ' (Hebrejima 1,14 KS)

Poslanica Hebrejima ide i korak dalje: »Gostoljubivosti ne zaboravljajte jer njom neki, ne znajući, ugostiše anđele« (13:2) Ako se ponašamo ljubazno prema onima koje susrećemo i iskazujemo im gostoprimstvo, prenosimo Spasiteljev poziv na spasenje koji glasi: »Tko čuje, neka rekne: Dođi A tko je žedan, neka dođe; i tko hoće, neka uzme vodu života besplatno« (Otkrivenje 22:17).

Uprimo pogled u Isusa, koji namjesto određene mu radosti podnese križ ne mareći za sramotu te otada sjedi s desnu Božjeg prijestolja (Hebrejima 12,2)

To novo u Isusu ističe i pisac Poslanice Hebrejima.

Pisac Poslanice Hebrejima baštinio je proročko shvaćanje podrijetla grijeha.

März ističe da autor Poslanice Hebrejima vidi u nemarnostima i pripravnosti na prilagođivanja svoje zajednice ne samo svagdašnji »uobičajeni« promašaj, nego simptome slabosti vjere koja dotiče samu bit, koja kao razarajuća bolest može korak po korak paralizirati pouzdanje i nadu vjernika.

Soteriologija i pareneza jesu jedinstveni ključ za razumijevanje Poslanice Hebrejima.

Poslanica Hebrejima naglašava da Isus kao Veliki svećenik pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu (Heb 10,12).

Riječima poslanice Hebrejima, on je veliki Veliki svećenik koji je prodro kroz nebesa, otvorivši na taj način put Bogu.

To iskustvo s Božjom riječi opisuje nam pisac poslanice Hebrejima: Jer, živa je riječ Božja, djelotvorna i oštrija od svakog dvosjekla mača; ona prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine; ona sudi i nakane i misli srca.

Najprije je tu zahtjev svetoga Boga: " Bez prolijevanja krvi nema oproštenja " (Hebrejima 9, 22).

Nakon što je pisac poslanice, koju je fiktivno naslovio Hebrejima, svratio pozornost na izrazite ličnosti vjernika Staroga saveza, u 12. poglavlju, iz kojeg imamo ulomak za razmišljanje, razvija temu »postojanosti«.

Naša zadaća svakog dana i svakog trenutka određena je u riječima apostola: Uprimo pogled u začetnika i završitelja vjere, u Isusa. (Hebrejima 12,2) Dok se držimo ove upute, naš um postaje bistriji i naša vjera jača, a naša nada postaje sve postojanija; zaokupljeni gledanjem Njegove bezgrešnosti i ljupkosti, i žrtve koju je podnio da bi nas pomirio s Bogom, obuzeti smo do te mjere da nam riječi obeshrabrenja i sumnje ni ne dolaze na um.

Hebrejima 2:1,3 kažu, Zato trebamo još ozbiljnije obratiti pažnju na ono što smo čuli, da ne bi u bilo koje vrijeme pustili da nam izmakne