Nazire se tu i neporeciva dvojba nalik onoj koja oduvijek postoji čak i u dječjim dušama, a tiče se dijalektike općeg rasporeda svijeta i nagađanja o prirodi moguće intimne simetrije, pa onda sivi neboderi stoje nasuprot šarenom kaosu ulice, ili pak obratno kuće žarkih boja razrezuju crno-bijele prikaze ljudskih tijela i njihovih sijena.

Možda si ti kao poklonik Kantove misli i žrtva opake dijalektike trebanja: komentar je pod pogrešnim postom jer bi trebao biti pod pravim, ali, kad bi bio, ne bi više trebao biti etc.etc

ja vidim paralelu u tome što si i ti (u smislu barbebiance) kao dr. franjo u posljednjem dobu, starosti. možda zato taj animozitet, jer te ovaj neprestano podsjeća na okove dijalektike - pa ti podsvijesno bacaš čeznutljive poglede na mladenačko doba i gupca...

U Ateni je od najstarijeg doba postojala jedna vrsta obvezatnog školovanja koje je uključivalo učenje gramatike, književnosti, retorike, logike, dijalektike, aritmetike, geometrije, glazbe i astronomije, kao uvod u filozofiju koja se smatrala sintezom i vrhuncem svih spoznaja, što je bilo od presudnog značaja za sveukupni napredak te države.

Objavljujući u publikacijama Anđeo čuvar, Omladina, Obitelj, Hrvatska mladost, Hrvatska smotra, Nova Hrvatska, Spremnost, Duhovni plamen, Čakavska rič ustoličio je jedinstvenost svog poetskog izričaja, ali i jedinstvenost svog stručnog poznavanja otočne dijalektike i njene razvojne preobrazbe.

@siziffe onog časa kad pomisliš ili napišeš Crkva = obmanjivanje ti si se odrekao Darwina, evolucije, znanosti, dijalektike itd.

Kao krunu te dijalektike lijevi su sofisti, ne spominjući Andriju Hebranga, isticali njegovo pitanje: Kako možete vjerovati Glavašu ako on sam tvrdi da je varao?

U djelima je analizirao ontološke i povijesne osnove Marxove i Hegelove dijalektike.

Sjećam se, jednom sam prigodom u šali, ali otvoreno, rekao: »Drugovi, nama je i vama jasno da vam je vrijeme prošlo, i to temeljem vaše materijalističke dijalektike, a vama je jasno da naše još nije.« Malo su se, istina, »kiselo« nasmijali, ali osjećao sam kao da su bili svjesni da sam u pravu.

(A ako je ono što si napisala o " dijalektici " sve što o tome možeš reći, onda moram konstatirati da sam i pojam dijalektike savladala bolje od tebe - premda sociologiju nisam nikada diplomirala, niti ću.)

Sanja Muzaferija uzgred pominje kritičare Frankfurtske škole (Adorno i Horkhajmer, autori čuvene Dijalektike prosvetiteljstva), što je moglo ostaviti više prostora upravo za razmatranje strategija subverzije kiča i kempa u savremenom društvu pop-kulture i masovne proizvodnje.

U Glasu Koncila (BROJ 30,29 srpnja 2007., strana 17) razgovor s prof. Cikom Mikolčićem, koja je kao volonter radila na projektu Hrvatskog državnog arhiva Žrtve Drogoga svjetskoga rata i poraća. U vezi poratnih likvidacija u Zagrebu, kaže: Mi smo do sada popisali oko 8500 ubijenih u arhivu udbe.Ozna još nije obrađena Dobiva se dojam da je lipanj 1945. u Zagrebu bio-streljana U jednoj kartoteci smo obradili 1760 strijeljanih u Zagrebu u lipnju 1945.. Taj posao rade volonteri, a niti jedna vlast nije pokazala ni trunku interesa da se to odradi kako treba, što je slučaj u svim drugim bivšim komunističkim državama gdje je istraživanje zločinačkog komunističkog sustava prioritet.Slobodno se može reći, Hrvatska je Sjeverna Koreja Europe-ne samo da ne provodi rezolucije EU-a u vezi osude totalitarnih komunističkih sustava, nego to još i slavi putem komunističke dijalektike poput naziva antifašizam " NOB cijeli je civilizirani svijet osudio komunizam i komunističke zločine, koje su najmasovnije u povijesti čovjećanstva.Na žalost, komunizam je ubio mozak prosjećnome Hrvatu (jedinu vezu što mnogi ljudi u Hrvatskoj imaju s Hrvatskom je što su tu rođeni) tako da više ne može razlikovati između dobra i zla.Komunizam, kao u svim bivšim komunističkim državama, je ostavio iza sebe moralnu pustoš.

09. prosinca 2010. IZLOŽBA DIJALEKTIKA NAKON DIJALEKTIKE, ATELIJER ZA MODELIRANJE GLINE, GALERIJA MEŠTROVIĆ SPLIT Izlažu studenti Umjetničke Akademije u Splitu Pitanje identiteta jezika današnje umjetničke scene prevladalo je dijalektiku između tradicionalnih umjetničkih praksi i svaštare novih medija.

I Beuys dramatizira ovaj metodološki korak, sa svojim štapovim i pastirskim vrljikama (prisutnim u mnogim akcijama i crtežima) koji predstavljaju protezu - simulakrum koji zamjenjuje tezu u dekonstrukciji dijalektike.

To zahtijeva razlikovanje raznih razina iskazivanja i obrađivanja, razne dijalektike.

Homerski su mitovi za pojedinca, kao i za društvo, daleko zdraviji od Sokratove dijalektike.

Međutim, film ne ostaje tek na didaktičkom efektu i poduci iz čitanja dijalektike domaćeg socijalizma, nego bilježi i ponavljanje upravljačkih gesta sadašnjih gospodara i konačno zatvaranje ove sisačke tvornice.

Vještina se sastoji u primjeni raznih logičkih smicalica kojima se žrtve te dijalektike dovodi u zabludu.

U svojoj trajnoj težnji da svakoj pojavi koja se ne uklapa u njegove čvrste, skoro neoborive moralne i društvene kriterije nađe neko osnovno prapočelo, preporod je na najboljem putu da stvori gargantuovski filozofski sustav gdje će sve kružiti oko antihrvatstva na sličan način kako kod Kanta sve kruži oko kategoričkog imperativa, kod Hegela oko panlogizma, a kod Marxa oko dijalektike.

Sastoji se od gramatike, retorike, dijalektike, glazbe, geometrije, aritmetike i astronomije.

Što znaju o zbunjenosti našeg lineranog, dualnošću ove dijalektike zbunjenog uma koji se cijepa na lijevo i na desno, na dobro i na zlo, na gore i na dolje.

Ili naravno kulturnih pomaka, uspostavljanja hegelske dijalektike izmedju 2 entiteta...

U fenomenalnom promatranju te dijalektike, rekli bismo da bi to bio puni krug ponavljanja, no to je zavojnica na pužnici prije.

Završni dijelovi izlaganja pokušali su razmotriti taj moment samospoznaje uma, koja se u formi dijalektike zbiva kao okret čitave duše, a time i kozmosa sama, u ono svoje najvlastitije, u um.

Prigovor stoji samo utoliko koliko može promijeniti činjenicu da se radi o empirijsko-indukcijskoj metodi (promatranjem povijesti pojedinačanih faktora dolazimo općim rezultatima) ša polazeći od nemetafizičkih margina postavljenih društvenim kontekstom i onom postavkom materijalističke dijalektike čovjeka kao bića prakse čija je misaono-osjetila djelatnost razvijana kroz godine uzajamne interakcije s prirodom daje puno dublje uvide nego pretpostaviti npr. kako je historija kretanje božanske svijesti koja dolazi sebi, te pozivati se na tu ideju da bi se metafizičkim zdanjem opravdale vlastite etnocentrične postavke čovječnosti koje se tako legitimira u njihovoj pretenziji na univerzalnost.

Naucni pogled na svijet isao je po nacelima dijalektike, a ne logike i kad se je nasao na izgubljenom terenu videci da plima odasvuda raste, bilo je kuda koji

No, čak i u toj, tako reći refleksivnoj razini društvene prakse, pravda se protustavlja ljubavi znakovitim crtama koje nas dovode do praga drugog dijela našeg ispitivanja dijalektike ljubavi i pravde.

Ipak, generalni je stav, da je korova i nedovršenih građevina previše, odnosno da osnovna zamisao Betona kao negativnog pola/principa dijalektike još uvek ima puni smisao, ili drugim rečima: nema odmora dok traje obnova (srpskog društva i domaće književne scene).

Poduzimaju se nužne mjere da se povijest razvoja shvati kao logička struktura razvoja i da je se zatvori u tamnicu dijalektike.

Molim, ne primjenjujte na meni vježbe iz dijalektike.