ja za maturski radim Nietzchea... filosofiju... sama birala temu i uglibila tako duboko da se ni mojoj profesorki to ne dopada... (kid_a 01.03.2006. 22:32)

Filosofiju Novalis određuje kao nostalgiju, nastojanje da se ponovno nađe dom.

Reći ću ti zašto - ti sam ne poznaješ hrišćanstvo i hrišćansku filosofiju, pa sigurno da bi ti dobro došao kolega koji je poznaje.

Osušiće se i duša koja je upila u sebe štetne misli - filosofiju bezbožnosti, gordosti, nemoralnosti itd.

Davor me svojim Uvodom u filosofiju i potaknuo da počinjem pisati i da ne odustanem sve, eto do kraja godine.

Majka je za razliku od oca, pak, zastupala drugačiju životnu filosofiju: njena je deviza bila - ako ti netko učini nešto nažao, ili ti nagovori tko zna što, ti mu reci - hvala lijepa, ja tebi neću...

Zar i vi pratite Davorov uvod u filosofiju?, upitah.

Gledaj, kao što možeš buddhizam prosuđivati po lošim buddhistima, tako možeš i filosofiju po lošim filosofima.

Eh, da je Thompson, kao deziluzionirani ljevičar, barem mogao pročitati Filosofiju palanke Radomira Konstantinovića

Ako se na tren vratimo na zajedničku filosofiju balkanskih dizajnera, onda su ti naši kriterijumi usmereni ka prihvatanju realnih prilika i transformaciji naših ekonomskih, socioloških i tehnoloških ograničenja u komparativne prednosti.

Zdravko Zima i Mirko Kovač preporučuju Filosofiju palanke Radomira Konstantinovića, Bora Ćosić svima koji nisu raščistili sa fašizmom u sebi preporučuje Muške fantazije Klausa Theweleita, a Mirko Kovač i Karakterologiju Jugoslavena Vladimira Dvornikovića, u kojoj se nalaze karakterne osobine ovdašnjih naroda, iako je u naslovu istaknut nepostojeć narod.

Platon negdje (čini mi se u Zakonima) kaže da nema smisla prije tridesete upuštati se u filosofiju.

Nietzsche negdje svoju filosofiju opisuje kao ' ' obrnuti platonizam ' '.

Rekli ste da ste pišući« Ubožnicu za utvare »ponovno čitali« Filosofiju palanke »Radomira Konstantinovića.

Ali svakako je i prije toga to pitanje pokretalo ljude na filosofiju.

ali središnje filozofsko pitanje - pitanje o bitku i eventualni odgovori na to pitanje (možemo poći i od ovih koje si naveo), na što je to praktično primjenjivo? i kako? Kad su Heideggera pitali kada će napisati jednu etiku (dakle neku ' ' praktičnu filosofiju ' '), on je to pitanje doživio kao nerazumijevanje onoga što je već ranije napisao (dakle, njegove ontologije, ' ' teorijske filosofije ' ').

Odnosno, da uz ' ' teorijsku ' ' ontologiju nije potrebno pisati još i neku ' ' praktičnu filosofiju ' ' koja bi primjenjivala te teorijske uvide.

To bi bilo sasvim ok, i to uglavnom, htjeli ne htjeli, filosofi i rade, barem dok se uvode u filosofiju.

Ono što nas dakle zanima jest kako svaki od smjerova određuje ili identificira filosofiju

Sve odluke zavise od pojedinca, čoveka koji pored obrazovanja nema ono što bi ga jasno društveno i politički određivalo ideju, veru, ideologiju, filosofiju, bilo šta.

Kant je to mjerodavno izrekao: nije moguće poučavati filosofiju nego filosofiranje.

Moje je uvjerenje da ova dva aksioma (naime, da je metafizika istine postala nemoguća, i da je jezik ključno mjesto mišljenja) predstavljaju stvarnu opasnost za mišljenje općenito i filosofiju posebno.

U katakombama Svetog Kalista docekao nas je Hrvat, Danijel iz Splita koji studira filosofiju.

pitati se o bitku je isto sto i pitati se o Bogu... neki ljudi misle da je odustajanje od toga da se pojmi Boga mudrost, a odustajanje od toga da se pojmi bitak kukavicluk, ja ne bih radio takvu razliku izmedu te dvije stvari ili jos bolje ja ne bih izmedu te dvije stvari uopce radio nikakvu razliku, osim kad bih mislio da Bog ne postoji... dakle, misliti da Bog ne postoji je infantilno, ali je jos infantilnije misliti da izmedu bitka i Boga postoji nekakva razlika, naime bi li bilo bitka bez Boga?... naravno da ne... ako neko pomislja da bi se mogao ovo pitanje obrnuti pa pitati bi li bilo Boga bez bitka taj bi kod mene odmah dobio jedinicu iz osnova logike... jedina distinkcija bi u ovom pogledu mogla biti izmedu bitka prije Velikog praska kad Bog odluci stvoriti vrijeme i prostor kao dvije strane iste medalje i bitka poslije velikog praska, ali to je isto privid, jer bi ta distinkcija bila prije primjerena za pojam bice, a ne za bitak, posto je u trenutku Velikog praska nastalo bice svemira u kojem je iznjedrena lepeza raznih i raznolikih drugih bica, a vrhunsko bice ili kruna stvaranja kako nas uci Biblija je covjek stvoren na sliku samoga Boga... moc misljenja (namjerno necu reci filosofija) je osim slobode volje ono najimanentnije covjeku kao takvom (bicu s besmrtnom dusom i materijalnim tijelom koje je takoder predvideno za besmrtnost usprkos privremenoj osudi na raspadanje zbog znamo cega, da se sad ne ponavljam jer sam to dotaknuo u prethodnom postu) i ta moc misljenja nam jasno ukazuje u pravcu Stvoritelja (Nepokretnog Pokretaca) bez kojeg ne bi moglo biti ne samo covjeka nego niti iceg suvislog i strukturiranog (Planckova konstanta), a ako odemo korak dalje (a taj korak je nuzan) onda mozemo reci da bez Stvoritelja ne samo da ne bi moglo biti covjeka pa cak ni ikakvog suvislog i strukturiranog materijalnog bica (svemir), nego ne bi uopce moglo biti icega, odnosno bez Velikog praska ne bi postojalo ni vrijeme ni prostor, a bez ove dvostrane medalje nema nicega o cemu bi covjek kao takav uopce mogao umovati, osim ciste apstrakcije... e sad... kao duhovna bica mi mozemo postojati i bez vremensko-prostornog odredenja sto i cine svi nasi pokojnici cije su duse privremeno odvojene od svojih tijela, ali oni imaju jasne i direktne zorove jer gledaju direktno u ideje bez materijalnog ogranicenja dok smo mi zarobljeni u nasu vrijeme-prostor dimenziju jos uvijek osudeni na umovanje ili filosofiju kojoj je cilj nagadati o tome postoji li ovo o cemu ja sad ovdje govorim i ako postoji kakvo je to i u kakvom je odnosu to sto tamo (s onu stranu one Platonove provalije) postoji s ovim sto postoji u vidokrugu naseg ovosvjetskog zora... i da ne duzim bitak ili ono po cemu nesto uopce jest je Bog iliti Stvoritelj...

Najprije izgleda da je to čisto stvar tradicije: ljudi započinju učiti filosofiju najčešće po Kalinu, a on započinje svoj srednjoškolski učbenik time.

Kada govorimo o Bogu, tu se samo po sebi podrazumeva da mi znamo o čemu je zapravo reč, ali u stvarnosti izučavajući teologiju i filosofiju, možemo videti da najveći umovi ovoga sveta lomili su se kako da taj pojam Boga objasne.

Moralist i presbiter Clementus Alexandrus je dosta respektovao i poznavao izvrsno i grčku filosofiju svoga i prethodnih vremena.

Starorimski besednik Kikeroneron (rođen 106. god. se.), koji je bio upućen u epikurejsku, akademsku i stoičku filosofiju, naznačuje da je " Platon putovao po Egiptu da uči aritmetiku i astronomiju od barbarskih sveštenika. " (' O krajnostima dobra i zla ', XXIX, 87; v.: De rep., I, 10, 16) - Sam Platon u svojim ' Zakonima ', delu koje predstavlja rezime njegovih filosofsko-političkih stremljenja ukazuje da on matematičkim znanjima tzv. ' barbara ' nije davao visoku ocenu (819 b).

Nije li to nuzno isto? Heidegger smatra da nije, i baš u tome se odvaja od descartovske tradicije koja je karakteristična za čitavu novovjekovnu filosofiju određenu subjektnošću

Moje uvjetovano slaganje (dakle piše ' ' uglavnom to i rade ' ') sa time što je Dragan napisao suodređeno je ključnim riječima ' ' iskušavanje ' ', ' ' eksperiment ' ', ' ' dok se uvode u filosofiju ' '