Rastresiti dio fliša može biti dublji ili plići, a s obzirom na udio pješčenjaka i lapora manje ili više skeletan.

Na ovom prostoru obala mijenja svoje karakteristike, jer dolazi do kontakta vapnenca i fliša (zaljev Soline) te naslaga pijeska (Šilo), što se ogleda u naizmjeničnim šljunčanim i pješčanim plažama, pogodnim za turističku valorizaciju.

Za površinske vodene tokove u krškom reljefu Istre karakteristično je stvaranje prostranoga sljevnog područja građenog od klastičnih vodonepropusnih naslaga fliša, njihovo poniranje u tektonski razlomljenim vapnenačkim sedimentima u oblikovanim ponorima (Pazinska jama, ponor Čiže) ili površinsko otjecanje do mora uz uočljivo kanjonsko urezivanje (Limska draga, Limski zaljev, Vranjska draga, Pazinčica, Boljunčica, Mirna, Raša).

U geološkoj građi hrvatskih otoka većinom prevladavaju vapnenci, a na manjim površinama ima dolomita i tercijarnog fliša.

Staza se nakon 200 m strmo ruši preko erodiranog fliša i silazi u dolinu manjeg potoka.

U mlađem dijelu fliša pješčenjaci sadržavaju i veći udio nekarbonatnih, siliciklastičnih zrna.

Nakon taloženja fliša kao najmlađih paleogenskih naslaga prije približno 35 mil. godina, cijelo je područje današnje Istre okopnjelo.

Takve metamorfne stijene pojavljuju se kao rezultat metamorfnosti fliša dubokog mora, sastavljenog od međuploča muljnjaka, škriljca, ilovače, pješčenjaka, vapnenastog pješčenjaka, grauvake i pješčanog vapnenca.

Morfološko je obilježje područja planinski niz uzvisina i udolina položenih u dinarskom smjeru, kojem su u podlozi naslage fliša preko kojih su tektonskim pokretima klizno navučene starije vapnenačke naslage zbog čega je Ćićarija dobila specifičnu ljuskavu strukturu.

To su niža pobrđa fliša, koji se sastoji od nepropusnih lapora, gline i pješčenjaka, pa odatle i naziv Siva Istra.

Morfološko je obilježje toga područja planinski niz uzvisina i udolina položenih u dinarskom smjeru, kojem su u podlozi naslage fliša preko kojih su tektonskim pokretima klizno navučene starije vapnenačke naslage pa je time Ć. dobila specifičnu ljuskavu strukturu.

Izvorište Rombizon je nastalo na tektonskom kontaktu vodopropusnih karbonata i vodonepropusnog fliša.

Područje se pretežito sastoji iz sedimenata fliša, najčešće pješčenjaka i lapora, koji se lako troše, pa je izmodelirano bujičnim tokovima i dijelom devastirano (klizišta i erozija).

(5) III.A. geotehnička kategorija je zona fliša pokrivenog padinskim tvorevinama na području Bakarac - Križišće - Mali i Veli Dol.

Na njezinom jugozapadnom krilu na obali Riječkog zaljeva ustanovljene su tektonske breče i tragovi fliša.

Geološki podučje Županije je sastavljeno pretežito od vapnenačkog tla sa obiljem krških pojavnosti i oskudnim naslagama fliša u priobalju koji su uzrokom izbijanja izvora vode brojnim izvorima od kojih su većina krških ponornica iz gorja u zaleđu Dalmacije i Hercegovine.

Centralni dio poluotoka pretežno je izgrađen od vodonepropusnih naslaga fliša s karakterističnim površinskim otjecanjem.

Mjestimično su preko mezozojsko-paleogene vapnenačke osnove nataložene nepropusne naslage paleogenog fliša što je uvjetovalo reljefnu izmjenu usporednih vapnenačkih grebena i dolomitnih ili flišnih udolina.

Smatra da se proces zaravnjavanja odvijao nakon taloženja eocenskog fliša, a prije taloženja neogenskih naslaga.

Oba uzdužna zaljeva prostiru se u pojasu fliša (lapora, pješčanika i gline), a poprečni su prodori usječeni u vapnencima.

Vapnenci grebena Vrmač-Devesile nalježu na flišne naslage grbljansko-sutorinskog pojasa, dok je granica između fliša unutrašnjeg kotorsko-morinjskog pojasa i vapnenaca susjedne crnogorske visoravni, bar u dijelu Kotor-Orahovac, rasjed, duž koji je bilo okomitih pokreta zemljišta.

U građi stijena prevladavaju vapnenci visoke čistoće, od kojih su građeni kopneni planinski lanci, poluotoci i otoci, dok niže kopnene zaravni i drage te potopljene zaljeve čine manje otporne i nepropusne naslage fliša i dolomita.

U građi stijena prevladavaju vapnenci visoke čistoće, od kojih su građeni kopneni planinski lanci, dok niže kopnene zaravni i potopljene zaljeve čine manje otporne i nepropusne naslage fliša i dolomita.

Ovdje porozni biokovski vapnenac stiže do fliša i svu vodu prikupljenu kako od kiša, tako i od otopljenog snijega, razlijeva po flišnom sloju.

(1) Zbog izuzetne važnosti za očuvanje bioraznolikosti na području fliša potrebno je štititi i sve zamočvarene površine livada i šumaraka, prirodne izvore i vodotokove uz koje je razvijena zajednica poljskog jasena i brijesta te trave beskoljenke, koji predstavljaju hidrološke posebnosti i koji sadrže vrijedan i zanimljiv biljni i životinjski svijet.

Njihov vanj. luk Beskydy pretežno je građen od fliša mezozojske do tercijarne starosti, a čine ga šumoviti Biele Karpaty (970 m), Javorníky (1071 m) i Slovenské Beskydy (1725 m).

Priobalje od Neuma do Dubrovnika karakterizirano je reversnim i navlačnim odnosom između krednih i paleogenskih karbonata, te fliša u jugozapadnom, podinskom krilu i trijasko-jurskog karbonatnog kompleksa u sjeveroistočnom, krovinskom krilu.

Gole i strme vapnenačke strane nemaju gotovo nikakve gospodarske vrijednosti, samo je uski pojas fliša pogodan za ratarstvo.

Propadanje velikog zida uzrokovalo je ubrzanu eroziju fliša, a time i obrušavanje slojeva breče na kojima su bile temeljene antičke građevine.

Smješten je na osamljenome vapnenačkom brežuljku ponad plodne eocenske doline kojom protječe rijeka Mirna, podno ruba visoravni Ćićarije (viša od 500 m), što zavalu zatvara sa sjeveroist. strane; s ostalih je strana omeđuju brežuljci srednje ili Sive Istre (sastavljeni od pješčenjaka, lapora, gline i fliša); Županijskim prometnicama povezan je s ist. i zap. obalom Istre.